Irudtravels d.o.o.

četvrtak, 26.07.2012.

Sve 3 Baltičke...

Taj komad Baltika... Zadnje more koje sam (ovoga puta) preplovio. U ponoć sam stigao u Tallin. Osjećaj je... neobičan i čudan. Ali dobar. Prolazim gradom prvi put, noću, i imam stalan osjećaj ko da sam negdje u Rusiji. Daleko sa Sjevera još uvijek dopire svjetlost tako da to nije tipična noć. Vozim nekud na Zapad i donekle se držim karte, tj. GPS-a da izađem negdje van grada, čija se predgrađa ipak dosta daleko šire – gotovo 15 min brže vožnje po širokoj cesti vrlo sličnoj našim avenijama po Novom Zagrebu. Stižem negdje gdje sam htio prema moru skrenuti i dići šator, ali s te strane bilo je sve puno vikend kuća. Stoga sam se odlučio za drugu stranu ceste, od mora, gdje je pak bilo sve puno ogromnih travnatih površina, valjda sjenokoša, i gdje sam poljskim putevima prvo vozio nekih 10ak minuta da dođem do točke gdje postoji neka šikara i grmlje iza koje sam se mogao zbuksati. Našao sam zadovoljavajuće mjesto i digao šator. Legao sam oko 2 am.


Kasnije sam saznao da sam bio na kao malo opasnom mjestu, štogod to značilo :D Sad nije ni bitno – pogotovo ne godinu dana kasnije. Ali meni se ni po čemu nije činilo opasno, čak štaviše, ujutro se onuda neka ekipa kretala u autima i na traktorima i mahali smo si :)


Plan je bio otići do grada i obići ga pa se nakon toga zaputiti u Tartu, da posjetim svoju prijateljicu Ruskinju Olesju. Grad i njegove srednjovjekovne kule i zidine posebno su mi se svidjele pa sam se dobrano zadržao. Hodao sam jako dugo, pa čak i na gornji grad odakle puca super pogled na obrise grada i na luku i velike trajekte na Baltiku. Vrijeme je bilo odlično, vidio sam Hare Krišna grupu u centru, zabavne tematske restorane i puno turista, te sam se konačno malo osjetio kao kod kuće – naime, čuo sam jako puno ljudi kako na telefon govore “DA, DA, DA“ – naravno radilo se o Rusima kojih u Estoniji ima kao plijeve :)


 


 Bilo je vrijeme da konačno krenem iz Tallina prema Tartuu i sve je mirisalo na kišu. Ipak, dobio sam, za motoristu, idealne “driving-friendly“ vremenske uvjete uz nekih 20-22 celzijusa i poluoblačno s razvedravanjem. Put je trajao nekih 2 i po sata, a na pauzi sam jeo finski puding od karamele ;) Osim toga, stao sam još jednom kad sam točio gorivo prije toga. Kiša je ipak padala. Kad sam stigao u Tartu ceste su bile kompletno mokre, ali izbjegao sam to da ijedna kap padne iz neba na mene :D :D


Kad sam se našao s Olesjom rekla mi je da je kiša toliko padala da nije znala kak ću doć. Ali nije znala da bi ja došao i da su sjekire padale s neba. Došao sam ravno pred, tj. iza njenog studentskog doma, gdje je koje ljeto prije ovog moja sestra bila smještena kad je bila na studentskoj razmjeni u Estoniji
(kad smo već kod zanimljivih koincidencija). Tartu je poznat po medicinskom fakultetu pa vam ne moram ni govorit što je studirala moja sestra, a što studira Olesja. Smjestio sam se u kul domu i onda smo krenuli u šetnju gradom. Uživao sam – stare drvene kuće u tom ne(modernom) dijelu Tartua pozicionirale su mi um konstantno u neki daleki ruski gradić. A ja uistinu ne znam šta ja imam takav fetiš na Rusiju i daleki Istok. Ali to je jednostavno tako. Išli smo i u botanički i neki park i šta ja znam gdje sve nismo – uglavnom bilo je lijepo i kad smo se vratili već sam bio umoran ali to nas nije spriječilo da brbljamo do kasno u noć. Nešto smo i pojeli i čaj pili i dobro se zabavljali mislim čak do nekih 3 sata u noći. Okolnosti za Olesju nisu bile baš opuštene jer je imala vršno opterećenje ispitima u tom trenutku. A šta ću kad znam pogodit timing :) Stoga sam već drugi dan krenuo dalje – prema Latviji. Bilo mi je predivno kod Olesje, kratko ali slatko, a slatka je bila i ona, a i najbolja zobena kaša koju mi je skuhala za doručak. Shopping u dućanu ispod doma i ja sam otišo...


 


Estonske ceste i priroda... Jako je ugodno vozati se Estonijom, a moram reći i da sam tamo Kawu natjerao na najviše offroada što je ikada vidio. Naime, tamo se pod normalne ceste vodi nekih 30% makadamskih. Mom Navigatoru “normalna“ cesta je... cesta :D


Tako da sam cepao prema Latviji i roadom i offroadom i tako stigao i do Otepää-e i jedinog (ful skromnog) estonskog skijališta. Uskoro sam bio na granici s Latvijom i dalje, malo ravničarskijim predjelima s manje šuma, pičio u smjeru Rige. Negdje na cca pola h od Rige bilo je vrijeme za stat i utaborit se još za dana. Pronašao sam kraj nekog gradića poljski put prema šumarku i skrovito mjesto za podić šator. Taj šumarak i tu noć obilježila je jedna zilijarda – zilijarda komaraca...


 


Hvala bogu na duplom šatoru. Ipak sam imao malo groblje od 20ak komaraca kraj izlaza iz šatora jer je njih toliko iskoristilo priliku da za 10ak sekundi otvorenog šatora koliko mi je trebalo da u dva navrata u šator ubacim stvari i sam da uđem u istog, uđu unutra – velika pogreška jer etničko čišćenje odradio sam odmah i zaspao ko izmoren rudar :) prije spavanja slušao sam malo lokalne radio postaje, a s radiom mi je započelo i iduće, prvo i jedino Latvijsko jutro.


Nakon spremanja i doručka odvezao sam se do gl. grada. Posjetio sam centar i odvezao se do Jurmale i baltičke obale gdje sam se spustio do pješčane plaže i zrcalnog odraza najmirnijeg mora koje sam ikada vidio (pogotovo na tom mjestu) Odande sam naposlijetku krenuo ponovo u Rigu gdje sam natočio gorivo, pojeo hot dog na benzinskoj i krenuo prema Litvi. Cijeli dan je bilo neko šugavo vrijeme i stalno je nešto paduckala kiša pa sam dan proveo u kišnom odijelu, a bilo je i prohladno i zbog svega toga (u svakom trenutku kad bih se našao na ulasku u grad iz bilo kojeg smjera ili izlasku iz Rige) nisam slikao meni najzanimljiviju stvar koju sam tamo vidio – ogromne kamena slova R I G A.


http://www.google.hr/imgres?um=1&hl=hr&biw=953&bih=627&tbm=isch&tbnid=u8tYP1BhAVyzyM:&imgrefurl=http://www.photoriga.com/2010/11/welcome-to.html&docid=T-x0bcFCeYqCSM&imgurl=http://www.urbancentre.net/citylife/wp-content/uploads/2010/11/DSC_2955.jpg&w=1000&h=665&ei=B7sPUIrFLcmztAa294CICA&zoom=1&iact=hc&vpx=636&vpy=203&dur=15&hovh=183&hovw=275&tx=179&ty=125&sig=114470487524824048683&page=1&tbnh=121&tbnw=182&start=0&ndsp=12&ved=1t:429,r:3,s:0,i:77


Uglavnom ujednačen put do granice koji se nastavio i kroz Litvu kroz koju sam maltene projurio i opet bježeći od kiše i tamnih prijetećih oblaka tamo negdje ispred Kaunasa (ili već u samom gradu) sklonio se na benzinskoj gdje sam jeo topli sendvič i natočio gorivo :P. Drugo točenje isti dan odaje da sam taj dan prošao i više od 500 km. Čim je pljusak stao krenuo sam dalje i nekih pola sata kasnije s glavne ceste prema Poljskoj skrenuo s puta  tražeći mjesto za noćenje. U Litvi sam, u tom polju blizu granice s Poljskom odradio svoju posljednju baltičku noć i uz pun mjesec spavao kao beba :)


 


Ruta kroz baltičke zemlje:



Prikaz veće karte


 

26.07.2012. u 12:38 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< srpanj, 2012 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Rujan 2012 (3)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (2)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (6)
Travanj 2011 (13)
Ožujak 2011 (2)
Studeni 2010 (6)
Listopad 2010 (16)
Rujan 2010 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

The put
chapter I. Europe

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Igre.hr
Najbolje igre i igrice

Forum.hr
Monitor.hr