Irudtravels d.o.o.

utorak, 20.09.2011.

Skandinavija - part I.

07.06.-14.06.2011.
Danas je dan za ulazak u prvu skandinavsku državu na putu. Posljednjih 100km Njemačke prošao sam vrlo brzo, još prijepodne, a zaustavio sam se još samo u Flensburgu kako bih natočio gorivo i pojeo nešto. Ušao sam u nenormalno ravnu Zemlju. Na granici sam uočio restoran Dalmacija s lijeve strane i s mislima na naše more nastavio prema Sjeveru- Čak je i vrijeme bilo lijepo pa se uklopilo u taj ljetni skandinavski ugođaj.

Vozio sam sve do mosta koji spaja prvi veliki danski otok s ostatkom europskog kopna i tek sam negdje iza grada Middlefarta stao uz more i napravio lunch pauzu. Uživao sam u lijepom vremenu, blagom povjetarcu i prijateljima iz prirode.

Na povratku na glavnu cestu kupio sam si od tete uz cestu, kraj njihove kuće, košaricu friških jagoda. Mmm-bile su predobre. Koštale su 2€, a kasnije sam u Copenhagenu, istu količinu lošijeg izgleda, nailazio po 4 ili 5€.
Dobro odmoren i osvježen krenuo sam dalje; prošao cijeli taj otok (Funen) i prešao preko najdužeg mosta koji sam vidio (7km - Řstbroen/Stormbaelt) i došao na otok Zealand, na kojem se nalazi glavni grad Copenhagen.

U Kobenhavn sam stigigao predvečer, a zadnjih pola sata prije ulaska u grad bježao sam od nekih crnih zlosutnih oblaka koji me nisu stigli. Došao sam do svog prijatelja Benjamina; koji me dočekao kod svog stana i ugostio na moja dva dana u K'havnu. Tako sam ja u jednom danu prošao čitavu Dansku. Bio je to divan dan!

Ben's flat view

Kopenhagen je isto divan. Proveo sam u njemu dva prekrasna dana, a i doslovno su bila prelijepa - sunce i odlične temperature, i ne prevruće. Prema dogovoru s Benjaminom drugo sam jutro grad obilazio sam, a popodne smo se našli ponovno u stanu kad je on bio gotov s poslom i onda išli zajedno u razgledavanje.

metro

Opera

Kad smo već kod danskih stanova, jedna vrlo zanimljiva opaska: zbog skupog kvadrata stana i općenito malih stanova; kupaonice su veličinom u rangu onih brodskih, a pod kupaonice ujedno je i pod tuš-kabine u koju se ona u nekoliko jednostavnih poteza transformira - još jedno zgodno iskustvo i posebna osobitost :)

dve sirene :)

Oko

Ono što me zadivilo u glavnom gradu Danske jest jedan poseban kvart koji ga čini - squat naselje Christiania - jedan od zaštitnih znakova Kobenhavna. Iskreno, do tada nisam ni čuo za Christianiu, ali sada mi je Ben dao odličnu teoretsku podlogu, a kasnije smo to potkrijepili i terenskim obilaskom :D

Da ne opisujem detalje, tu je wikipedija, ali u svakom slučaju u kvartu vlada prijateljska i ugodna atmosfera, uz stalno prisutnu neku živu glazbu, smijeh i prepoznatljiv miris kanabisa u zraku. Postoje jedno mjesto gdje nije dozvoljeno fotkanje; tzv Pusher street; a u njoj je organizirana prodaja lakih droga na štandovima, u Danskoj i dalje ilegalna, ali ekipa u Christianii ima visokorazvijen sustav alarmiranja i po potrebi blokiranja policije povremenih racija masom ljudi tek toliko da se kupi vremena da štandovi 'nestanu'. Sve u svemu jedan żivopisan, šarolik i zanimljiv kvart nastao na području uz obalu jezera, koja je svojedobno bila teren vojarne, danas zagovara neke sasvim drugačije ideale.

Nastavili smo šetnjom po gradu i odličnom večerom kojom me Ben počastio. Bili smo na opakim hamburgerima; jedini nedostatak koji sam im ja našao bila je paprena cijena - naime, u Danskoj se za jedan hamburger s prilogom, što se svrstava pod jeftinije opcije u restoranima, mora izdvojiti oko stotinjak kuna!! No, dio visoke cijene je sigurno bio i zbog ljupke konobarice u koju smo obojica blejali. Mora se priznati da su Dankinje u gradu bile izuzetno zgodne. Doda li se tome da su vrlo susretljive i odlične u engleskom, to čini dobru ideju za sljedeće putovanje, zar ne, dečki?

Iz Tivolija...

Idući je dan bio dan za polazak. I za prvo kupanje u Baltiku! Ujutro sam se pozdravio s Benjaminom i oko podneva krenuo prema sjeveroistoku, prema gradiću Helsingřru, odakle imam brod za švedski Helsingborg. Bilo je ugodno i toplo i vidio sam puno kupača, vozeći se uz more. Već kod samog ulaska u grad, vidio sam zgodnu plažicu gdje bi se bilo dobro okupati. No, prvo sam se odvezao do grada i luke gdje sam se informirao oko karte i reda plovidbe. Brodovi su vrlo česti (trajekt kreće svakih 40ak min) ali i skupi - to je polusatni transfer koji je, za mene i motor, izašao 24€!!!
Prolazeći kroz grad, na jednom sam parkingu ugledao dečka u Dinamovom dresu :) porazgovarali smo i pitao sam ga za neke upute, te sam se vratio do svoje plaže... More je bilo odlično; ali gotovo nimalo slano! Osvježen i okupan naposlijetku sam se vratio u luku i ukrcao na sljedeći brod. Brinuo sam se što mi nitko ne vezuje motor, ali neki chopperaš resicaš me smirio i rekao da nema potrebe.

Izuzetno mirno more pokazalo je da je uistinu tako. Vrlo brzo po prvi put sam kročio u Švedsku. Bilo je oko 6 sati predvečer te sam odmah krenuo u željenom smjeru - i dalje na SI. Znao sam da imam dosta kilometara pred sobom a dogovorio sam s prijateljem Jurom da drugi dan popodne dolazim kod njega u Vasteras. Čim sam se naśao na otvorenoj cesti shvatio sam da je: a) Švedska ogromna i b) da je Švedska jedna ogromna śuma - cesta je nastala raskrčivanjem šume u željenoj trasi tako da sve ceste okružuje gusta crnogorična šuma. Ista je priča i s gradovima. Okruženi su, a često i sami srasli sa šumom, koja ulazi u neke dijelove grada i presijeca ga, čineći tako njegov sastavni dio. Krajolik je vrlo neobičan za nekoga nenaviknutog na takvo što, a pritom i predivan. Cesta je, logično, pretežito ravna i prvo sam odmaranje napravio negdje usred ničega :) - kraj nekog omanjeg gradića na odmorištu uz cestu. Bilo je oko deset sati i Sunce je bilo na izmaku, ali se još uvijek naziralo puno svjetlosti nisko na sjevernom obzoru. Tako je ostalo i gotovo cijelu noć. To je bilo prvi put da sam svjedočio tzv. 'bijelim noćima' jer sam po prvi put bio toliko daleko na Sjeveru i to na početku ljeta. Dożivjeti to po prvi put uistinu je čudesno. Ali nije bilo nimalo neobičnije ni u danima (ili bolje rečeno noćima) koji su slijedili. Od svog tog dojma nije mi se baš ni spavalo, pa sam vozio tim šumskim prostranstvima sve do nekih 2 sata u noći. Tada sam se našao u jednom malom gradiću okruženom, pogađate, šumom, a sa sjevera je i dalje isijavalo svjetlo i bilo je kao kad je kod nas sumrak. Odlučio sam da je, unatoč tome što čak ni tada nisam osjećao umor, krajnje vrijeme za postavljanje šatora. Pronjuškao sam oko grada i naposlijetku pronašao neko napušteno ogometno igralište okrużeno borovima - idealno za šator.

Postavio sam ga bez vanjske prekrivke za kišu - pogreška! U zoru me probudila glasna grmljavina. Nije mi se dalo intervenirati a i imao sam ceradu preko šatora. Ipak nije bila pretjerano korisna protiv pljuska koji je uskoro uslijedio :) malo sam se borio s kišom i brisanjem poda šatora, a kad bi kiša prestala onda bih spavao. Tako sam izmjenjivao radnje sve do nekih 9-10 sati ujutro kada je kiša definitivno stala. Bilo je vrijeme za pokret. Danas su mi na ruti gradovi Jönköping, pa Örebro i na kraju bih trebao doći do Vasterasa. Vrijeme je bilo oblačno i neloše za vożnju pa sam brzo stigao do Jönköpinga. To je lijep grad na obali ogromnog jezera, tako da se čini kao da je na obali mora. Tamo sam odradio doručak na klupici uz jezero i uvjerio se po prvi put u švedsku skupoću. Za doručak, neku vodu i sok te 3 čokoladice ostavio sam oko 100kn! Pio sam i čokoladno mlijeko prigodnog naziva - "Pucko" ;)

Nastavio sam put i koji sat kasnije opralo me drugo grmljavinsko nevrijeme. Doletilo je toliko naglo da nije bilo ni pomisli o stajanju i navlačenju kišnog odijela, a kiša je ubrzo bila toliko obilna da je prodrla kroz jaknu u roku 1-2 minute. Svjestan da moram stati instantno, preklinjao sam da se pojavi neka benzinska sa strane. Ali naravno, kako to inače biva, 'murije nema nikada kada ti najviše treba'... Skrenuo sam na prvo dvorište koje se pojavilo s desne strane - bila je to nečija farma :) ali nigdje nije bilo isturenog krova tako da sam i dalje masovno kisnuo kad sam se zaustavio kraj kuće. Zato sam produžio po dvorištu i parkirao pokraj garaže. Tu sam se skinuo s motora koji je bio napola pod krovom i jednostavno ušao u garažu :) Jednostavno mi nije bilo druge. Kiša vani je bila nenormalna.

Zanimljiva je koincidencija da sam uz ova dva, doživio još jedno grmljavinsko nevrijeme u Švedskoj, a to potonje mi se tehnički ne računa pod doživljene jer sam ga krajnje flegmatično potpuno prespavao kod Jure u Vasterasu. Ali ono što je u biti interesantno je to da su mi Jura i Aneta pričali da je to njima prva prava grmljavina otkad su u Švedskoj (cca 2.5 godine), a meni treća u 2.5 dana - s time da sam od 1.5 čak i pokisnuo. No vratimo se mi 'mojoj' farmi - gazda ili netko iz kuće je krenuo prema svinjama (da se radi o svinjogojskoj farmi zaključio sam po dražesnom mirisu koji me povremeno zapuhivao) - ja sam mahnuo upitno i nasmijano, a on odobravajuće i srdačno :D znači dobrodošao sam! Raskomotio sam se raširivši stvari po pick-up terencu, sjeo na isti i onda izvukao Ifon koji je bio crknut od večeri prije. Izvukao sam i punjač, onda sam malo oklijevao; a onda sam reko 'jebiga' - ak sam se već naselio u šupu onda mogu i malo struje "posuditi"

Kasnije je isti čovjek došao do mene - porazgovarali smo i ponudio mi je da uđem u kuću. Ipak sam pristojno odbio rekavši da startam čim stane kiša. Iskreno nije mi se dalo selit se unutra, a i kiša je posustajala i čim je stala pičio sam dalje. U Orebro sam stigao oko 18h kad se već bilo dobrano razvedrilo, a neka dva sata kasnije parkirao sam u Vasterasu iza zgrade na adresi Emausgatan 51a. Stigao sam do Jure.

Orebro

20.09.2011. u 23:28 • 1 Komentara • Print • #

četvrtak, 01.09.2011.

6 dana u 6. mjesecu u 61. državi po površini

01.06.-06.06.2011.
Dugo me nije bilo; no kako me neki ljudi (blago je reći) podsjećaju, a i sam bih ga silno htio završiti; bacio sam se na finiširanje bloga :D

Jutro je bilo i dalje kišno... Negdje oko 10-11h razvedrilo se, a ono malo sunca što se ukazalo uspjelo mi je prosušiti šator. Uslijedilo je brzo spremanje i pokret. Spustio sam se do brane i akomulacijskog jezera.

Lijepo je i oduzima dah. Nešto sam pojeo za doručak u jednoj pekarnici (sjećam se da je bila skupa) u obližnjem lijepom seocetu, smještenom na toj istoj rijeci Sűre nizvodno između visokih stijena kanjona kojeg je stvorila, s jednom prastarom kulom gore visoko iznad mjestašca.

Zanimljiv i smiješan detalj kojeg se sjećam od tada je bosansko ime i prezime koje mi je prvo upalo u oči među njih 20ak kad sam bezveze bacio pogled na poštanski sandučić na toj kući gdje je bila pekarnica :)
Prije ulaska u Njemačku, obavio sam još jednu bitnu stvar: točenje goriva u Luksemburgu - dragocjenih 20 €centi uštede po litri benzina. Uskoro sam napustio brdovite i zavojite ceste Luksemburga i našao se na pomalo dosadnim ravni(čarski)m cestama Njemačke prema Mainzu... Išao sam prema Manueli, prijateljici koju sam upoznao u Taizéu, na prvom dijelu puta. Kod nje i njezinog dečka ostao sam jednu noć. Bili su mi divni domaćini i proveli me Mainzom te odveli na odličnu pizzu u pizzeriu Vapiano --- cijelo mi je vrijeme to ime bilo poznato dok mi konačno nije sinulo da istoimena pizzeria istoimene koncepcije naručivanja postoji i kod nas u Zagrebu.

Mainz je lijep i velik, a ogromna rijeka, naravno, dominira gradom. Atmosfera u gradu je ugodna i nekako lagana; a vrijeme je bilo prohladno i vuklo je na kišu. Zato je bilo predivno spavati u stanu... Na pravom krevetu :D
Sljedeći je dan također bio oblačan; pa sam duuugo spavao i bio sam home alone. Imao sam i svoje prvo njemačko preuzimanje paketa - bilo je smiješno! Kad se Manuela vratila s posla (ona radi u školi) bio sam s njom još neko vrijeme dok je spremala sebe i Heinricha za Hamburg da provedu dugi vikend kod njegove familije, a zatim smo se oprostili i pozdravili te sam se ja zaputio za Karlsruhe u ponovnu posjetu svom frendu Lazi i ostalom cool društvu iz Marseille-a kojima je drugi semestar u Njemačkoj. Na putu su uvjeti bili optimalni. Dan prije sam malo i kisnuo ali sada je temperatura bila baš taman, a iz tamnih oblaka nije pala niti jedna kap u ta 2 sata puta. A tko bi rekao; čak mi se na toj dionici okrenulo i 66666,6 km na uri :D

Stigoh kod Laze. Eee, ovo je dom. Soba mu je velika, uredna, prostrana - a kupaonica se dijeli samo sa susjedom. Standard studentskog smještaja vrlo je visok. Jeli smo pa je Lazo otišao u neko selo gdje su Indijci smješteni rješavat neku zadaću a ja sam se s Brunom, Achimom i Gabriele dogovorio za izlazak.

Opet sam dobro pogodio - tu večer bio je veliki studentski party jednog studentskog doma. Vrlo jednostavan recept: studentski dom, dva floora u podrumu, štandovi pive u dvorištu, brdo raje, super atmosfera - PARTY ROCK

Po povratku smo Achim i ja radili tjesteninu i umak od češnjaka u 5 ujutro u kuhinjici studentskog doma. To govori sve :D Vani smo bili s biciklima - to je isto odličan aspekt noćnog provoda. Bilo mi je odlično tu noć; a danak sam platio s malo više sna :) drugi dan bio je easy --- šetnjica s Lazom po gradu, prelijep botanički vrt okupan suncem, trg, dvorac...

Uglavnom odmor dok predvečer nismo otišli do grada u kineski restoran jednoj od Kineskinja iz grupe na rođendan - eee tu sam probao svašta kinesko: od neke grde ribe do žabljih krakova. A i pila se odlična kineska piva. Zanimljivo je da je za mog boravka u Marseilleu drugoj Kineskinji bio rođendan, na kojem sam također bio.

Nakon kineskog restorana; ponovno rastanak s dragim ljudima; put me vodi u Heidelberg. Stižem navečer u ogromnu kuću studentskog bratstva kojeg su članovi nekad davno postali moji Stonehenški prijatelji Stefan i Eugen. Stefan se radi mene vratio sa vikenda u Belgiji malo ranije kako bi me dočekao i idući dan proveo po Heidelbergu. Prvu večer tu je bio i Eugen; a upoznao sam i njegovu mamu :)
Smjestili su me u ogromnu sobu ogromne starinske velebne kuće, a prije počinka Stefan i ja iskapili smo nekoliko (raznih vrsta) piva.

Dobro sam spavao i ujutro kad mi se Stefan pridružio razgledali smo Heidelberg. Grad je divan; a od svega se najviše ističe slavni dvorac Heidelberg; tu smo proveli najviše vremena. U laganoj povratnoj šetnji dogovorili smo se da ćemo zajedno motorom do jednog velikog Mercedesovog autosalona rabljenih vozila. Naime, Stefanu je želja za 40. rođendan priuštiti si veliki poklon, E-klasu karavan; pogodnu za dugačka putovanja, kamping i vuču manjeg brodića kojom bi zamijenio sadašnji maleni Smart.

Razgledavanje je bilo zabavno; a zatim smo ogladnjeli i ručali. Stefan je htio da ostanem duže, da izađemo tu večer jer je bila subota, ali ja sam morao dalje. Put me vodio dalje prema gradu Speyeru, u čijoj sam blizini posjetio Kerstin i njezinog dečka; koji žive kod njegovih roditelja, a posjeduju manju obiteljsku vinariju - nadam se da ne dvojite o tome što smo tamo pili :D

Po mom dolasku slijedio je lijep i topao doček, i topla i ukusna večera; a zatim smo, uz priču, krenuli u šetnju prema vinogradima.

Osim dosadnih hrušteva, koji očito vole vino i bilo ih je tamo milijarde, ništa nam drugo nije smetalo. Zalazak sunca i večer bili su zaista predivni, i sve to u dobrom društvu i uz taman rashlađeni pjenušavi Seco.

Spavao sam odlično i ujutro je opet, nakon kratke i slatke posjete, došao red na kilometre. Oprostio sam se sa svima i krenuo na sjever, put Frankfurta i Hamburga. Lokalne su ceste u ovom dijelu Njemačke prilično ravne i brze, ali istodobno dozlaboga dosadne.

malo razonode i slijepih putnika
Ipak, nakon cca 2h stvorio sam se u Frankfurtu...

Tu sam proveo relativno kratko vrijeme; malo se divio gradu, malo prošetao, nešto pojeo i usput se sakrio od kiše, i već je bilo vrijeme za poći dalje... Istog sam se predvečerja našao na lijepim prostranstvima Njemačke. 200tinjak km sjevernije, nakon duge i dosadne ravnice, našao sam se u šumovitijem kraju; čak i s pokojom brdom tu i tamo.

Spavao sam u gustoj borovoj šumi, vrlo blizu glavne ceste...
Ujutro se ispostavilo, gustoj borovoj šumi, na proplanku.. punom krpelja :0
Valjda mu je upravo zbog toga i bilo ovakvo ime:

Zadnji dan u Njemačkoj mogao bi se vrlo kratko opisati: Hannover, Balkan, Hamburg, polje (100km od Danske)
Bilo je tu zapravo dosta vožnje i dva velika i lijepa grada; ali najinteresantniji događaj zbio se na izlasku iz Hannovera, točnije u njegovom predgrađu.

Bilo je taman oko 14h; vrijeme ručka; a bio sam već i jako gladan. Sa svoje sam desne strane, u prolazu, vidio restoran Balkan Hause. Pomislih: ovi moraju biti 'naši' a i zaželio sam se ćevapa :P
Tamo su pričali naški, ali su mi na tom istom našem rekli da su na pauzi :(
Morao sam se zadovoljit osrednjim kebabom od Grka preko puta. No kad sam se vraćao po motor, kojeg sam ostavio parkiranog kod Bosanaca, taman je došao gazda. Popričali smo, popili kafu, upoznao sam mu kćer ;) i dobio puno tekućine za po putu. I kad smo se već pozdravljali on kaže prezime: Čućuković! Neki kao daljnji stric, ajmoreć, mom frendu Željku. I opet je Svijet mali :)
U Hamburgu se nisam zadržavao predugo, svega pola sata-sat za razgledavanje i krađu interneta (tip: u Njemačkoj koristiti wi-fi Starbucks caffe-a (radi i nedjeljom - kad je Starbucks zatvoren) jer je za korištenje McD wi-fija potrebno posjedovati njemači mobitel)

70ak km od Hamburga i stotinu i nešto od Danske granice, već po mraku, našao sam odlično polje, gdje sam uz brundanje dalekovoda nedaleko obavio tuširanje (1.5 l vode) i zaspao kao klada!