6 dana u 6. mjesecu u 61. državi po površini

četvrtak, 01.09.2011.

01.06.-06.06.2011.
Dugo me nije bilo; no kako me neki ljudi (blago je reći) podsjećaju, a i sam bih ga silno htio završiti; bacio sam se na finiširanje bloga :D

Jutro je bilo i dalje kišno... Negdje oko 10-11h razvedrilo se, a ono malo sunca što se ukazalo uspjelo mi je prosušiti šator. Uslijedilo je brzo spremanje i pokret. Spustio sam se do brane i akomulacijskog jezera.

Lijepo je i oduzima dah. Nešto sam pojeo za doručak u jednoj pekarnici (sjećam se da je bila skupa) u obližnjem lijepom seocetu, smještenom na toj istoj rijeci Sűre nizvodno između visokih stijena kanjona kojeg je stvorila, s jednom prastarom kulom gore visoko iznad mjestašca.

Zanimljiv i smiješan detalj kojeg se sjećam od tada je bosansko ime i prezime koje mi je prvo upalo u oči među njih 20ak kad sam bezveze bacio pogled na poštanski sandučić na toj kući gdje je bila pekarnica :)
Prije ulaska u Njemačku, obavio sam još jednu bitnu stvar: točenje goriva u Luksemburgu - dragocjenih 20 €centi uštede po litri benzina. Uskoro sam napustio brdovite i zavojite ceste Luksemburga i našao se na pomalo dosadnim ravni(čarski)m cestama Njemačke prema Mainzu... Išao sam prema Manueli, prijateljici koju sam upoznao u Taizéu, na prvom dijelu puta. Kod nje i njezinog dečka ostao sam jednu noć. Bili su mi divni domaćini i proveli me Mainzom te odveli na odličnu pizzu u pizzeriu Vapiano --- cijelo mi je vrijeme to ime bilo poznato dok mi konačno nije sinulo da istoimena pizzeria istoimene koncepcije naručivanja postoji i kod nas u Zagrebu.

Mainz je lijep i velik, a ogromna rijeka, naravno, dominira gradom. Atmosfera u gradu je ugodna i nekako lagana; a vrijeme je bilo prohladno i vuklo je na kišu. Zato je bilo predivno spavati u stanu... Na pravom krevetu :D
Sljedeći je dan također bio oblačan; pa sam duuugo spavao i bio sam home alone. Imao sam i svoje prvo njemačko preuzimanje paketa - bilo je smiješno! Kad se Manuela vratila s posla (ona radi u školi) bio sam s njom još neko vrijeme dok je spremala sebe i Heinricha za Hamburg da provedu dugi vikend kod njegove familije, a zatim smo se oprostili i pozdravili te sam se ja zaputio za Karlsruhe u ponovnu posjetu svom frendu Lazi i ostalom cool društvu iz Marseille-a kojima je drugi semestar u Njemačkoj. Na putu su uvjeti bili optimalni. Dan prije sam malo i kisnuo ali sada je temperatura bila baš taman, a iz tamnih oblaka nije pala niti jedna kap u ta 2 sata puta. A tko bi rekao; čak mi se na toj dionici okrenulo i 66666,6 km na uri :D

Stigoh kod Laze. Eee, ovo je dom. Soba mu je velika, uredna, prostrana - a kupaonica se dijeli samo sa susjedom. Standard studentskog smještaja vrlo je visok. Jeli smo pa je Lazo otišao u neko selo gdje su Indijci smješteni rješavat neku zadaću a ja sam se s Brunom, Achimom i Gabriele dogovorio za izlazak.

Opet sam dobro pogodio - tu večer bio je veliki studentski party jednog studentskog doma. Vrlo jednostavan recept: studentski dom, dva floora u podrumu, štandovi pive u dvorištu, brdo raje, super atmosfera - PARTY ROCK

Po povratku smo Achim i ja radili tjesteninu i umak od češnjaka u 5 ujutro u kuhinjici studentskog doma. To govori sve :D Vani smo bili s biciklima - to je isto odličan aspekt noćnog provoda. Bilo mi je odlično tu noć; a danak sam platio s malo više sna :) drugi dan bio je easy --- šetnjica s Lazom po gradu, prelijep botanički vrt okupan suncem, trg, dvorac...

Uglavnom odmor dok predvečer nismo otišli do grada u kineski restoran jednoj od Kineskinja iz grupe na rođendan - eee tu sam probao svašta kinesko: od neke grde ribe do žabljih krakova. A i pila se odlična kineska piva. Zanimljivo je da je za mog boravka u Marseilleu drugoj Kineskinji bio rođendan, na kojem sam također bio.

Nakon kineskog restorana; ponovno rastanak s dragim ljudima; put me vodi u Heidelberg. Stižem navečer u ogromnu kuću studentskog bratstva kojeg su članovi nekad davno postali moji Stonehenški prijatelji Stefan i Eugen. Stefan se radi mene vratio sa vikenda u Belgiji malo ranije kako bi me dočekao i idući dan proveo po Heidelbergu. Prvu večer tu je bio i Eugen; a upoznao sam i njegovu mamu :)
Smjestili su me u ogromnu sobu ogromne starinske velebne kuće, a prije počinka Stefan i ja iskapili smo nekoliko (raznih vrsta) piva.

Dobro sam spavao i ujutro kad mi se Stefan pridružio razgledali smo Heidelberg. Grad je divan; a od svega se najviše ističe slavni dvorac Heidelberg; tu smo proveli najviše vremena. U laganoj povratnoj šetnji dogovorili smo se da ćemo zajedno motorom do jednog velikog Mercedesovog autosalona rabljenih vozila. Naime, Stefanu je želja za 40. rođendan priuštiti si veliki poklon, E-klasu karavan; pogodnu za dugačka putovanja, kamping i vuču manjeg brodića kojom bi zamijenio sadašnji maleni Smart.

Razgledavanje je bilo zabavno; a zatim smo ogladnjeli i ručali. Stefan je htio da ostanem duže, da izađemo tu večer jer je bila subota, ali ja sam morao dalje. Put me vodio dalje prema gradu Speyeru, u čijoj sam blizini posjetio Kerstin i njezinog dečka; koji žive kod njegovih roditelja, a posjeduju manju obiteljsku vinariju - nadam se da ne dvojite o tome što smo tamo pili :D

Po mom dolasku slijedio je lijep i topao doček, i topla i ukusna večera; a zatim smo, uz priču, krenuli u šetnju prema vinogradima.

Osim dosadnih hrušteva, koji očito vole vino i bilo ih je tamo milijarde, ništa nam drugo nije smetalo. Zalazak sunca i večer bili su zaista predivni, i sve to u dobrom društvu i uz taman rashlađeni pjenušavi Seco.

Spavao sam odlično i ujutro je opet, nakon kratke i slatke posjete, došao red na kilometre. Oprostio sam se sa svima i krenuo na sjever, put Frankfurta i Hamburga. Lokalne su ceste u ovom dijelu Njemačke prilično ravne i brze, ali istodobno dozlaboga dosadne.

malo razonode i slijepih putnika
Ipak, nakon cca 2h stvorio sam se u Frankfurtu...

Tu sam proveo relativno kratko vrijeme; malo se divio gradu, malo prošetao, nešto pojeo i usput se sakrio od kiše, i već je bilo vrijeme za poći dalje... Istog sam se predvečerja našao na lijepim prostranstvima Njemačke. 200tinjak km sjevernije, nakon duge i dosadne ravnice, našao sam se u šumovitijem kraju; čak i s pokojom brdom tu i tamo.

Spavao sam u gustoj borovoj šumi, vrlo blizu glavne ceste...
Ujutro se ispostavilo, gustoj borovoj šumi, na proplanku.. punom krpelja :0
Valjda mu je upravo zbog toga i bilo ovakvo ime:

Zadnji dan u Njemačkoj mogao bi se vrlo kratko opisati: Hannover, Balkan, Hamburg, polje (100km od Danske)
Bilo je tu zapravo dosta vožnje i dva velika i lijepa grada; ali najinteresantniji događaj zbio se na izlasku iz Hannovera, točnije u njegovom predgrađu.

Bilo je taman oko 14h; vrijeme ručka; a bio sam već i jako gladan. Sa svoje sam desne strane, u prolazu, vidio restoran Balkan Hause. Pomislih: ovi moraju biti 'naši' a i zaželio sam se ćevapa :P
Tamo su pričali naški, ali su mi na tom istom našem rekli da su na pauzi :(
Morao sam se zadovoljit osrednjim kebabom od Grka preko puta. No kad sam se vraćao po motor, kojeg sam ostavio parkiranog kod Bosanaca, taman je došao gazda. Popričali smo, popili kafu, upoznao sam mu kćer ;) i dobio puno tekućine za po putu. I kad smo se već pozdravljali on kaže prezime: Čućuković! Neki kao daljnji stric, ajmoreć, mom frendu Željku. I opet je Svijet mali :)
U Hamburgu se nisam zadržavao predugo, svega pola sata-sat za razgledavanje i krađu interneta (tip: u Njemačkoj koristiti wi-fi Starbucks caffe-a (radi i nedjeljom - kad je Starbucks zatvoren) jer je za korištenje McD wi-fija potrebno posjedovati njemači mobitel)

70ak km od Hamburga i stotinu i nešto od Danske granice, već po mraku, našao sam odlično polje, gdje sam uz brundanje dalekovoda nedaleko obavio tuširanje (1.5 l vode) i zaspao kao klada!