Irudtravels d.o.o.

utorak, 24.05.2011.

Dogodovštine (kiša) po Irskoj

01. Maj - 13.
Četiri sata ugodnog plova po Irskom moru i stigao sam. Pristajanje u Dablin -zvuči mi dobro :) Vidio sam hrpu kite surfera s lijeve strane luke na plaži u zaljevu. Onda sam se spustio u potpalublje. Čujem neku glasnu mašinu, ali nije drugi motor, već neki divljj američki pick-up. "Odvezujem" konja i čekam iskrcavanje. Prioritetno izlazim među prvima :) i evo me u Dublinu.
Stajem na prvoj benzinskoj, još u luci, jer birc ima free wifi, i javio se Myriam da sam stigao. Ona mi je rekla da je gotova s poslom i da mogu odmah doći kod nje. Na putu do njezinog doma odmah sam prepoznao neke poznate dijelove grada. Myram živi dosta blizu Bed & breakfastu u kojem sam bio s prijateljicom Jelom prije godinu i pol, prilikom svoje prve posjete Dublinu. Jako brzo sam stigao do Clonliffe road 121. Kuća s plavim vratima i nekakvom glavom na krovu :P
Imao sam topli doček. Myriam tu živi s vlasnikom kuće Markom i cimericom Mexikankom Veronicom i novim cimerom Englezom "Giddy-em", ali njega sam vidio tek treći dan. S Markom sam već prvu večer izmijenio brdo iskustava, tj. više upijao njegove priče jer čovjek je prošao gotovo cijeli svijet većinom autostopom, nešto brodom, avionom itd.

Night in Dublin

Sljedeća 4 dana proveo sam sa njima u Dublinu. Vrijeme je bilo izvrsno, a najbolji dijelovi bili su to što sam se vidio sa starim frendovima (Ircem Garbhanom kojeg znam iz Dublina i Myriam koju znam iz Avignona sa prvog dijela mog puta) i opet uživao u sunčanom Dublinu i vidio stvari kojih se sjećam od 1. posjete. Baš je dobro ponovo doći u grad koji voliš i uz koji te vežu lijepe uspomene. Odličan je bio i Guinness, kao i lajv traditional music koji na kojem smo Garb i ja bili.

Garbhan i ja na lajv tredu

Neizostavni Guinness

Liffey

Posebne pohvale idu Myriam-inom kulinarskom umijeću. Bilo je odlično (ukusno) i na francuskoj večeri kod njezinih prijatelja Francuza kad je Iris radila gratiné, a upoznao sam i Garbhanovu curu, koja je isto Francuskinja... Koliko Francuza :D

Dublin Castle

S Myriam

S Garbhanom sam bio i u Maynoothu, gradu gdje je on studirao. Tamo je baš bilo dobro...
Silno lijepo vrijeme koje sam imao apsolutno stalno na putu otkad je sve započelo, odlučilo je potpuno promijeniti svoju ćud na 5 punih dana, i to baš kad sam ja napustio Dublin, svoj četverodnevni dom s krovom nad glavom i glavom na tom istom krovu :D
Ali tako mi je valjda pao grah :D kako bi rekao jedan naš poznati putopisac...
U svakom slučaju, iako me pet dana i noći nemilice prala kiša i noću i danju i davala mi samo male trenutke predaha, pronašao sam sreću u dobroj kvaliti šatora i opreme koja me držala suhim i lijepim noćima kad kiša pada po šatoru... Kroz to sam razdoblje, a i sljedeća 3 polusuha dana obišao čitav otok i vidio predivna mjesta, tuljane u divljini, cliffs of moher i sve predivne ljepote koje Irska ima. Irska je nevjerojatno lijep otok, jedno predivno utočište tamo daleko; čije zapadne, divlje obale oplakuje Atlantik, a gradovi i mjesta vrve pretežito žalosnom, ali zanimljivom poviješću. Irci su ipak vrlo vedar i gostoljubiv narod. I vole puno pit :P
Dosta sam toga o povijesti Irske, uz ono skromno znanje koje sam imao otprije, naučio čitajući natpise i slušajući Garbhanove priče. Čak sam bio i na Dublin ghost tour, na koji me pozvao Garbhan jer on i taj tour uz ostale, kao turistički vodič, obavlja u gradu. U istom se, uz nadnaravnu notu, spominje i priča o mnogo povijesnih činjenica o Irskoj i Dublinu.
Uz zabavan i koristan boravak u Dublinu, moji highlightsi ostatka Irske najbolje će opisati ove fotografije:

kisa...

nakon kise ;)

Schull

Mizen Head

Tuljoooo

tu jos nisam toliko bradat

bridge and signal station

tu je toliko puhalo i more je bilo nevjerojtno nemirno

Glendalough

moj dorucak nedaleko Corka

Cork - port

mi smo Garda

my way

stupi

ofca

opasna divlja ofca

predivna Irska

ovo je trebalo orobit :)

lady's view

man's view

Francuzi koje sam sreo u Dingle-u

Port of Dingle

Fungie of Dingle

Seagal of Dingle

moj vjerni drug

prava cesta

bee hive hut

inspiracija za ovu fotku: neka razglednica koju sam negdje prije vidio

Dingle peninsula razgledavanje zavrseno :)

obnavljanje zaliha vode

negdje daleko na Zapadu

Limerick

isto

Kawa u kuci

Lehinch

Cliffs of Moher

slijetanje

me jumpin'

odavle

moji kompanjoni iz Chicaga: Michaela i Kyle

prava trava

pazi bous opal

malac

nesto iz pretpovijesti

Craigh Patrick

planina kod Sliga

Northern Ireland

Troon; going away... baj baj Ireland :(

oblaki

P & O

Naravno, zadnji dan mi je bio prekratak i uvijek moj brod odlazi prebrzo, tako da sam morao malo žuriti kroz Sj. Irsku, bez previše zaustavljanja i fotkanja :(
Ali nema veze, nešto uvijek mora ostati za drugi put :) tako da je već i plan okvirni dogovoren s Garbhanom za razgled Donegala, njegovog rodnog County-a, kao i detaljan razgled Sj. Irske :D
Irud out...

24.05.2011. u 21:50 • 2 Komentara • Print • #

nedjelja, 15.05.2011.

Wales

29 i 30.04.2011.

Probudio sam se u turobno i oblačno jutro. Spavao sam dobro. Treba se spremit i poć. Prvo ću do glavnog grada Zemlje Gala, kako bi rekli Francuzi. Oblaci su se ubrzo razišli i imao sam lijepo, sunčano vrijeme na putu... Prošao sam pored Newporta pa peglao dalje prema Cardiffu. Parkirao sam kod Cardiff castle-a i krenuo u šetnju gradom.

Grad je lijep, ugodno je bilo šetati, a neki su lokali bili izuzetno svečano ukrašeni. Kad sam na crvenim, bijelim i plavim balonima ugledao likove Williama i Kate, bilo mi je sve jasno. Onda sam vidio i posebne menije kojima za "samo" 20 funata mozete i vi biti dio velikoga slavlja. Koji bullshit. Znači pompa oko vjenjčanja je došla za mnom i do Walesa... A dobro da ima normalnih birtija. Sjeo sam u neku i popio talijanski Peroni te prigrizao odlične pržene onion ringse!
Bio sam tu neko vrijeme - punio ajfon :D i onda jos prosetao gradom! Pa sam se vratio do bike-a i nastavio prema Swansea-i. Stigao sam kasno popodne i samo lagano prošao kroz grad, te udario na sjever, prema Holyheadu, mojoj sutrašnjoj destinaciji odakle plovim u Irsku :)
Vozio sam se lijepim predjelima i onda stigao u jedan gradić gdje sam se zaustavio kraj lokalnog rugby igralište. Inače, Velšani su ludi za ragbijem i gradovi i mjesta su im puni stadiona i igrališta, kao i sport pubova s prijenosima tekmi uživo...

Tu sam stao odmorit i onda čuo neku lajv svirku; pa sam otišao to provjerit. Bilo je zakon, neka feštica za Bank holiday (bio je petak prije prvog maja, oni inače nadoknađuju praznike koji padnu na dane vikenda - mogli bi se i mi ugledat na to) i bilo je baš veselo. Bend je dobro svirao, a ekipica je čagala na zvukove violine :)
Konačno sam i ja došao na svoje jer su odsvirali jednu improviziranu stvar koja je isla otprilike ovako:
"I wake up, it's friday, on telly there's Royal wedding it's a Bank holiday....
I onda refren:
La la la la lalala lala la la la WHO GIVES A FUCK!"
:)
Moram dalje, vec je predvečer i spušta se mrak. Nekih 20ak km sjevernije skrećem uzbrdo na makadamski put u neku šumicu i ubrzo nailazim na zaklonjeno proširenje s lijeve strane; tu ću spavati. Podigao sam šator i skuhao tjesteninu a la tuna i paradajz - danas posebno kupljenim sastojcima za to posebno jelo! Bilo je ful ukusno i spavao sam odlično, do 5 ujutro kad je jaki vjetar, koji je po noći počeo puhati. Odlučio malo zafrkavati moj šator. Kad sam to sanirao odspavao sam još dva-tri sata a onda se digao, jer sam ionako trebao poći. U 14:30 mi ide brod za Dublin. Danas sam samo vozio. Kroz Wales highlands, predivne predjele koji su me ful podsjećali na istoimene Škotske, ali uz neku vlastitu draž i posebnost. Sve te planine pune ovaca koje pasu, rijeke i potoci koji se razlojevaju po kamenim koritima, uske i uzbudljive cestice, šume i proplanci na kojima pasu konji... Stao sam na jednom mjestu odmoriti i onda zabrijao da kao moram požuriti pa sam tih posljednjih 40km do Holyheada malo jurio, misleći da ću tamo doći točno 1h prije ukrcaja, a na kraju stigoh 2sata ranije. Ah te vremenske zone ;)

Stao sam u koloni za ukrcaj i malo porazgovarao sa penzićima iz bube oldtimera Ircima, onda s još jednim krupnim i dobroćudnim Englezom koji doma ima GS-a 1200 izmjenjivao putničko-motoristička iskustva; pa sam, kad ga je žena zvala da se više vrati u auto :D, izvadio svoj tupperware s ostatkom tuna tjestenine i to pojeo, hraneći pritom mutave i radoznale galebove :)

Došlo je vrijeme za ukrcaj - ovaj put sam jedini biker on board...

15.05.2011. u 14:37 • 1 Komentara • Print • #

utorak, 10.05.2011.

(crazy) Night at the Stonehenge

27. i 28.04.2011.
Bio je dobar put do Salisburya i mjestašca Amesburya koje je najbliže drevnom kamenju. I tako sam, krenuvši ma zapad iz Amesburya začas stigao do Stonehengea. Malo me i iznenadilo kako se samo pojavio s moje lijeve strane. Lijevo parking, čini se naplatni. E pa ne budu!!! Lik mi ionako govori da je stonehenge ZATVOREN!

Zamislite. Ograđen žicom i zatvoren. I da mogu ući ako imam neku VIP kartu. Kasnije sam saznao da ista kosta nekih 50-100Ł!!! pa di su vremena iz filmova kad se moglo lijepo došetat do kamenja bez neke prevelike pompe. Očito se sve promijenilo 70-ih kad su ga ogradili. Niš, stao sam sa strane da fotkam, a onda je isto napravilo i još nekolicina ljudi s autima (jer u 18h se zatvara za regularne posjetitelje (6Ł - 2 fakin much).

ofce nearby

Kad sam zgotovio (za mene dosta Stonehengea) krenuo sam do jednog prolaza kroz to "polje" na kojem je Stonehenge" jer sam vidio tamo puno parkiranih kampera, a kako je već bilo blizu 7, zašto ne pokušati naći kampiralište uz sam Stonehenge? I kad sam se vozio polako uzbrdo po makadamu vidio sam jedan šator uz put i smiješnog bradonju. Pitao sam ga jel se može tu kampirati, ali i sam šator mi je bio dovoljan. Već sam znao da ću tu spavati :) -rekao mi je da nema problema i ja sam 50ak m više od njegovog podigao svoj šator. Onda sam sjeo na motor jer nisam imao vode pa da se zaletim do Amesburya do benzinske. Kod bradinog (Mick) šatora oko vatre bili su on i njegova frendica (Robyne) Rekoh im kuda ću, a oni menida će mi čuvati šator :)
Na povratku su mi rekli da im se pridružim za čaj. Parkirao sam gore kraj šatora i spustio se do njih. I tu je sve počelo...

moji susjedi

Dok smo pili čaj, čavrljali i izmjenjivali iskustva saznao sam da bradati Mick (poluIrac) tu kampira do studenog. Inače ima kamper u kojemu živi ostatak godine ;) ima familije u kanadskoj divljini i služio je u britanskoj vojsci (bio je na Falklandskom otočju '82. - parachute division) Njegova prijateljica Robyne mu se pridružila na neko vrijeme i spava u svojoj Zafiri, Vauxhal Zafiri ;)
Oboje su na prvi pogled čudaci, ali dobri čudaci. Ovisno o kriteriju promatrača možda i puno normalniji od većine ljudi... No dobro... Tako mi pričamo uz vatru

(dočekali smo i predivan zalazak sunca -vrijeme je stvarno predivno; dan je bio bez oblačka) i dođe neki audi njemačkih regi i parkira s druge strane puta, a između Mickovog i mog šatora. Mrcina od A6ice avant 3.0 TDI. Kad sam išao do šatora nešto pojesti kratko sam porazgovarao s njima i pozvali su me na pivu. Rekoh im da su mi dolje taman novi čaj skuhali, pa sam rekao da može kasnije. Na kraju sam se ja zapričao s Mickom i tek kad je Robyne išla leći u auto došli su Nijemci do nas. Eugen, poluRus i Stefan ;) obojica iz Heidelberga, također malo uvrnuti na svoj način. Pozitivno naravno ;) oni su zapravo krenuli na kraljevsko vjenčanje (ono isto od kojega se ja držim podalje) kao šećer na kraju 10dnevnog kruzanja po Engleskoj. Rentali su Audi (500€) koji im služi i kao kuća jer u njemu spavaju. Stefan je frik za kamping opremu i skuplja ju pa doslovno nema šta nema! Ujutro sam čak i koristio blagodati njegovog mobilnog tuša. Mikovim riječima: 'shower-shit house'
Imao je i kad smo već kod toga i pretty shitty alu stolce od kojih je jedan te noći uspio puknuti pa smo ga drugo jutro popravili... Ali bila je takva noć. Pitali su nas jesmo li za pivu. Bili smo! Donijeli su 2 case-a: Stela i Foster. Počelo je. Bilo nam je super zabavno a vrhunci večeri bili su Eugenovo puzanje do kamenja - moraš preskočiti bodljikavu ogradu, proći kroz polje s ovcama, preskočiti električnu žicu i onda puzati do kamenja pazeći da te zaštitari ne skuže. Bilo je tu i natjecanja u ispijanju pive. Eugen, unatoč svoj ruskoj krvi, nije uspijevao nadmašiti irsku genetiku Micka, koji bi svaki put kad bi ispio pivu obrisao ogromnu bradurinu :D

Eugen, ich, Štijef

+ Mick

Ja sam pobijedio imenjaka Štefa! Nakon što smo dobro ispretresli sve teme i zafrkancije i nakon što se sve popilo otišli smo spavati, jako kvalitetnim snom... Ujutro me Stefan dozvao i pitao jesam li budan. Digao sam se i došao do baze; Mickovog šatora gdje su pričali o njegovom frendu, koji se sam prozvao kraljem Arthurom ;) onda smo otišli do visitor centra po vodu pa je uslijedilo legendarno tuširanje i chillanje. Pogled na Stonehenge otkrivao je vječite dolaske i odlaske buseva i zilijarde turista koji su se izmjenjivali. Činilo mi se iznimno puno danas. Nijemci su se spremali kad je Arthur došao... Na svom konju!!! Staroj V2 Suzi! Bijela brada i kosa ukazale su se kad je skinuo kacigu. Vrlo smiješan čovjek. Upoznali smo se i onda je odjurio sebi i Robyne po cigarete u Amesbury. Nijemci su bili skoro gotovi. Kad se vratio ubrzo je ponovno odjurio ostavljajući prašinu iza sebe na makadamskoj cesti. Nijemci su ga htjeli upoznati pa smo pitali gdje je otišao? -negdje je 'popušio' kutiju svojih cigareta iz nezatvorenih bisaga. Baš je 'kralj'!!

King Arthur, i moj zamak i vjerni konj, te njegova (samo privremena) palača u pozadini

Nijemci su na kraju dobili svoju priliku da ga upoznaju i onda ubrzo otišli prema Oxfordu; i drugi dan rano ujutro u London na vjenčanje. Oprostili smo se i pozdravili Ja sam ostao i slušao priče... Moderni kralj Arthur je naime angažiran, u pravnom smislu, protiv National Trusta koji upravlja dobrom Stonehengea i njihovim vođenjem cjelokupne stvari. Naime, u izgradnji je novi visitor centar 2 km zapadnije od trenutne lokacije (tik uz Stonehenge) i planiraju se zatvoriti ovi postojeći prilazi (na jednom od kojih smo se upravo nalazili) kako bi se "uredio prostor oko Sh-a". Naravno, cilj je vjerojatno samo novac, jer svatko tko bi parkirao u centru morao bi platiti tih 6-7 funti pa bi ga valjda onda vozili natrag do kamenja - debilno. A s druge strane ne bi bilo onih koji se (kao npr. ja zadovolje sa ovih 200 m i pogledom na kamenje non stop i još kao bonus ludom noći i spavanjem blizu nečeg tako posebnog ;)
Preveo sam mu na hrvatski tekst jedne od peticija koju će provesti i kupio njegovu knjigu.. Da, frajer je napisao knjigu o svojim bajkerskim danima i čini se vrlo zanimljiva, pa tko bude želio čitati nek mi se javi pa mu/joj posudim...

kralj, njegov konj i ja

Arthur/autor i ja

Onda je došlo vrijeme da se i ja spremim. Nerado sam rastavio svoju kuću i mahnuo Arthuru kad je odlazio. Nešto ranije je otišao i Mick s nekom gospođom koja je došla po njega jer za nju uređuje dvorište i obavlja takve stvari. Ostala je samo Robyne s kojom sam se pozdravio kad sam krenuo.

Pogled na, u tekstu, nespomenuti Glastonbury u kojem sam stao i ručao na putu (@ fitjo - jeo sam narezak, pomfri i kečap ;) - živila Tereza)

makro

Glastonbury sheep - imaju i veliki rock festival 20.06. - traje 4-5 dana

Taj sam dan stigao do Bristola, gdje sam kupio kartu za Irsku :) na patkingu Mekdonaldsa i zatim uz sunce na zalasku ušao preko ooogromnog mosta u Wales! Opet nisam morao platiti mostarinu, kao bajker, jel? ;)

jedna Bristolska za kraj

Vrlo brzo pronašao sam mjesto za spavsnje u nekom polju i zaspao s nekim novim, svježim dogodovštinama i kul poznanstvima u mislima.

10.05.2011. u 21:48 • 3 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 09.05.2011.

Ingland - nije izdržala do Irske

26.04.2011.
Na ukrcaju na brod Transmanche ferriesa parkirao sam pokraj Leszekove Yamahe 660 XT-R. Leszek je Poljak koji živi i radi u Londonu, a sada se vraćao sa proljetnog godišnjeg odmora koji je proveo u Montpelieru kod djevojke :D Dobar trip za posjetiti curu. Može se s pravom reći da je PUTNIK, jer je prošao quite a lot. I Afrike i Europe, a ako je i dalje, do toga nismo došli u 45 min provedenih uz 'zorni' čaj na brodu kojim me počastio. Razmijenili smo kontakte i otišli svatko sebi potražiti mjesto za spavanje. Put traje 4 sata, pa ima sasvim dovoljno vremena za kvalitetan odmor. Ja sam došao u jednu prostoriju broda sa sjedalima ko u avionu po tri sa svake strane i prolazom u sredini. Poučen onim što sam vidio kod drugih, počupao sam spužve sa jedala i poslagao ih na pod - dobiješ krevet samo takav :) Znam da je bilo jako vjetrovito jer sam prije spavanja izašao na palubu, a kad dam legao obda su objavili da je izlazak na palubu -- zabranjen ;)
Spavao sam dok me nije probudilo sunce izvana. Kontam, opet predivan dan - i netipičan za Englesku. Konačno ću se voziti s "krive" strane ceste :) No, prije iskrcavanja sreo sam Leszeka jos jednom i zajedno smo se spustili do motora... Još mi je predložio da odem do velikih stijena 'Seven sisters' nedaleko od Newhavena. I tako smo se razišli. Ja sam krenuo (vozeći po lijevoj strani ceste) :D prema klifovima 'Seven sisters' a s istoimenog sam se broda upravo iskrcao.

Seven sisters stijene

Sve je tak... Engleski. Južna obala, Sussex county, vrlo je lijepa. Ja sam parkirao kod mjesta uz rijeku koje mi je Leszek opisao i krenuo pješke prema obali, prateći tok te iste, vijugave rijeke.

Ulazi se na pašnjake neke farme s brdo životinja, najviše sam vidio krava, ovaca, zekana i raznoraznih ptica.

Zatvorih vrata za sobom, jer me to lijepo zamolio natpis na istima, i hodah. Dugo sam hodao, možda pola sata i uživao, da bih stigao do obale odakle se pruža pogled na stijene. Sunce je bilo nisko na istoku u smjeru stijena, pa nisam baš mogao opaliti najbolje fotke, ali stvarno je astonishing! Onda su me umor i toplina sunca natjerali na horizontalni položaj pa sam legao i slušao BBC Sussex - uz dobru muziku, govorili su puno o lancu pekara "Gregg's" i o nadolazećem kraljevskom vjenčanju.

Seven sisters nap

Kad sam konačno odlučio krenuti dalje, odabrao sam put gdje sam prolazio još bliže životinjama na paši i zečevima koji su pretrčavali po puteljku ispred mene.

Uskrsnji zeko

Svi šetači (penzići) koji su mi dolazili ususret pristojno su pozdravljali. Svi ljudi koje sam tu u nekoliko narednih dana susretao vrlo prijazni, a ovi na obali su baš nekako posebno - chiers!
U Seafordu kupujem adaptor za 'englesku struju' i krecem dalje, natrag kroz Newhaven i sve do Brightona, jednog od turističkih engleskih gradova na južnoj obali, u zoni ne pretjerano udaljenoj od Londona. Obala je tu zgodna; s zelenom travom i stalno nekim klifovima nad morem. Naselja su mala i pitoma. Krenuvši prema unutrašnjosti i gladan jer sam danas od ranog jutra u pogonu, vidio sam "Harvester pub" gdje sam stao ručati. Mogu reći da je bilo fino koliko i pivo i ne previše skupo - nekih 8Ł sve skupa, a odličan je bio i salad bar s gdje možeš uzimati koliko te volja, a izbor je ogroman. Tako sit i s prvim potrošenim funtama krenuo sam prema Portsmouthu. I to ravno kod moto-vulkanizera, čiju adresu imam još iz Francuske, gdje sam si napravio mrežu mogućih vulkanizera od Engleske pa sve do Dublina. Ovaj u Portsmouthu je bio prvi. Rekoše mi cijenu, ali i da nemaju gume na lageru i da može doći sutra. Obzirom da je guma pred kraj, a i da je bila probušena rekoh im da ju naruče. Vjerojatno bi i izdržala do Dublina, ali ponuda koju sam imao za istu gumu tamo bila je 30ak € skuplja. Btw. guma mi je ovdje jeftinija nego doma kod nas. Dakle, ja šteeedim! :P
Otišao sam odraditi zadnje kilometre ove korzikanske Dunlopice. S novom se, engleskom nadam dokotrljati natrag do doma. Valjda će toliko potrajati. Obišao sam Portsmouth u predvečerje i zaputio se na sjever, van grada potražiti konak.
Portsmouth:

Portsmouth biker

Prvo kampište u Engleskoj našao sam vrlo brzo, u mjestu Waterloovile, kraj velikog drveta uz šumicu i polja pšenice. Ujutro sam, uz šetače pasa imao i društvo jednog simpa dede, kojemu je stalno plesao gebis dok smo pričali, a pričali smo oko sat vremena. Ispričao mi je skoro cijeli svoj život, a sve je počelo s jesam li imao dobru noć (na što je odgovor uvijek; ako je provedena u šatoru, DA!) i time da je šteta što će, prema urbanističkom planu, polja na kojima stojimo uskoro pretvoriti u naselja i zgrade. Kad je otišao, ja sam sjeo, na motor i zapalio do radionice jer su rekli da je u podne guma kod njih. Bila je na kawi za pol sata :)

h radione:

Ja sam u obližnjoj zalogajnici "Bite on the bridge" riješio cheeseburger s puuuno luka i onda, s novom gumom, krenuo prema Stonehengeu.

uh, koliko je sati? time to get the grip!

09.05.2011. u 19:54 • 0 Komentara • Print • #

Goodbye France

Dočekalo me lijepo jutro... Kao i svako :D

on the way

Jos samo cirka 20 sati Francuske. For a longer while... Nakon doručka i već rutinskog sklapanja šatora krećem u obilazak plaža dana D. Bio sam po svuda i trajalo je vrlo dugo. Ogroman teritorij podijeljen na 5 glavnih plaža ili sektora gdje su se saveznici iskrcavali.

evo saveznici opet se iskrcavaju :P

Gotovo nezamislivo. Mogu samo zamišljati kako je bilo vojnicima trčati po tom nepreglednom pijesku pod punom ratnom spremom... I sve to dok po tebi tuče teška artiljerija s okolnih brdašaca. Ja bih se bio zadihao nakon 50 metara pretrčanih po tom mekanom pijesku natjeravajuci se s Jasperom i Bangsijem :)

Omaha beach

Omaha beach

Utah -- Omaha -- Gold

Bilo kako bilo, puno je tu raznih muzeja sa hrpama prikupljenih ostataka i daje neku sliku koliko je to sveobuhvatno bilo. U plićacima brojnih plaža ostali su ostaci improviziranih pristaništa, a na nekoj tabli sam pročitao da je nekoliko kompanija kroz pune dvije godine čistilo 'scrap' ili sve te ostatke sa cjelokupnog područja...
Sve polako završava, krećući se prema istoku oko grada Ouisterhama. Ja sam taman prije tog grada poželio kupanje u Normandiji, na Uskršnji ponedjeljak, i da se još jednom okupam u Francuskoj (treniram za hladno Irsko more) na jednoj zgodnoj plaži prvo sam jeo kraj motora, a onda sam se spustio do mora. U to vrijeme došle su i dvije cure sa konjima isto na plažu, skinule se u kupaće i konje odvele u more. Ja sam kroz sljedećih 15ak min naučio 2 lekcije: plima je tu jaka - puuuno jača nego u RH. i drugo: konji baš i ne vole vodu. Naime; ja sam ušao u more odmah nakon djevojaka i konja, i hodao po mekanom pijesku. Malo sam cvokotao i oklijevao jer je voda bila fest hladna. Onda se okrenuh i učini mi se da bi mi torba uskoro mogla počet plutati! Trčim natrag i na moju sreću, samo mi se malo smočio šuškavac (kad sam ostavio stvari bile su 5 metara od ruba mora) onda sam sve to skupio i trčao od mora da ostavim dalje i da konačno odradim taj 'Normandijski zalet'
Kad sam se okrenuo natrag prema moru vidim konji trče van. A i bili su dosta nemirni u moru. Ispružio sam ruku prema svijetljijem smeđem. Mislio sam da će stati pa da ču ga zadržati; ali on je čuo tamnijeg iza sebe pa je pojurio u galop ko strijela kraj mene.. Valjda su se htjeli utrkivati. Curke su izašle i trčale zabrinuto prema njima. Ja sam pak pogledo svog konja gore 'privezanog' On nije nikud bježao :D
Zalet u more.. Brrrr. Kad sam se već sušio i grijao na suncu, vratile se ove s konjima. Bilo je sve ok :)
Vrijeme je da se krene. Mene je čekao još dobar komad puta. Ali ne moram nikud žuriti. Večeras naime nema kampiranja. Idem sve do Dieppea, gdje ću čekati ranojutarnji brod za Newhaven - idem u Englesku!!!
Zato sam se zaputio prvo prema Le Havreu. Navigator me doveo do ogromnog i izgledom vrlo zanimljivog, dugačkog mosta - plaća se mostarina: fak! To je most preko delte rijeke, a s druge strane mosta odmah je Le Havre. Dolazim pred naplatne i vidim traku posebnu za motore - i mislim si šta je to.. I tek onda uočavam da još piše i GRATUIT. Nisam mogao vjerovati pa sam jos i u prolazu pitao frajera u kućici na traci do, kao jel to to? Reko lik - Samo vozi! Ajde prvi put da je nešto za bajkere džaba :D 6€ ostaje u džepu. Pretvorilo se na kraju u večeru u Dieppe-u :P
U Le Havreu sam stao neko vrijeme, prošetao malo. Lijepe prizore na moru osvjetljivalo je Sunce koje se spuštalo.

Le Havre

sunset

Krenuh prema Dieppe-u. Cilj je da dođem čim kasnije, ali da ipak vozim dok je dana. Stigao sam oko 22h. Prošao gradom koji je baš simpa, ustvrdio gdje je luka i potom večerao. Ništa im ne radi preko noći, pa sam se vratio u luku i pitao gdje mogu čekati. Logično, u čekaonici...
Malo drijemam, malo punim mobitele, malo pišem ono što i sad pišem :D
Oko 4 idem prema motoru i na ukrcaj, prolazim kontrolu i sve parkane aute i na početku parkiram kraj jedne Yamahe XT-R.

Dieppe, luka

09.05.2011. u 19:53 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 01.05.2011.

Uskrs u Normandiji

24.04.2011.
Dugo sam spavao. To mi je najdraže u šatoru. Kad sam na dobrim kamp sajtovima. Probudio sam se i ustao tek oko 10. Uskoro je na rubu polja parkirao i zatim došetao jedan lik. Pričekao sam ga i kad je došao rekao mi je da je donio hranu za fazane i zaobišao moj šator i napunio hranilicu za fazane u blizini. Zatim smo malo razgovarali i kad sam mu ispričao kako i kuda idem i odakle sam došao, pitao me jel idem u Mont St. Michel. Rekoh da idem upravo sada. A on je rekao da će biti krcato ljudimazbog Uskrsa. Zaželjeli smo si sreću i tako se razišli. Kad sam doručkovao zapalio sam prema Mont St. Michelu, za početak. Stigao sam tamo za nekih 40-ak minuta. I deda je bio u pravu: bilo je nenormalno puno ljudi, do tamo se ne može voziti, jer to je kao poluotočić s crkvom i kućicama usred mora.

Nije mi se dalo među svim tim svijetom tamo pješačiti, pa sam napravio par fotki i vratio se na rutu prema plažama dana D i Caenu.

treci Ilirijin sok

S obzirom na usputna stajanja, dosta je dugo trajalo i kasno poslijepodne sam parkirao iznad plaže Omaha među kamper-kombijima i otišao razgledati i prošetati. Gore su ostaci njemačkih bunkera, i kako se spuštaš prema plaži sve je puno spomenika palim borcima.

blizu Omahe

Na ovoj plaži većinom Amerikancima, a bio je tu i spomenik kanadskoj jedinici za razminiranje (mora). Bilo je dosta ljudi koji su šetali prlažom ili razgledavali gore, uočio sam veću grupu mlađih Španjolaca... Kad sam krenuo prema gore sinula mi je ideja: zašto ja sad ne bih tu prenoćio, među ovim kamperima, da stanem i izbjegnem traženje nekog drugog mjesta. Pa sam tako i napravio. Obzirom da sam bio jedini šatoraš, pitao sam svoje buduće susjede jel to ok, rekoše da nema nikakvog problema. Tako sam si ja zgrijao konzervu pesto tjestenine, večerao, oprao zube i zaspao.