Irudtravels d.o.o.

srijeda, 27.04.2011.

Ilirija u Bordou, divni zalasci Sunca, vinogradi, voćnjaci, polja...

21.04.2011.
Nikad ti nije drago ići sa mjesta gdje ti je bilo lijepo. Tako je bilo i meni u četvrtak ujutro. Ali... Treba se spremiti i poći - ima i stvari preda mnom kojima se silno veselim :)
Kad sam slagao stvari klinci su odlazili na neki rođendan pa sam se s njima već tada pozdravio. Michele je s malim i Jasperom išla prošetat po šumi, a Paul je slagao kočnice na Audiju. Nešto sam mu malo pomogao i onda se vratila Michele pa sam ih sve pozdravio, i malog dragog Jimmya i otišao. Bili su zaista predivni domaćini. I puno im hvala na tome.
Via Bordeaux danas. Na putu je bilo opušteno i s nekoliko zanimljivih točaka. Danas je Kawasaki okrenuo jubilarnih 60 tkm.

U Bordou sam vec bio na cca 60100. U samom centru, na trgu sam uživao i upijao zrake kasno poslijepodnevnog sunca.

Na izlasku iz grada, već u predgrađu Cenonu vidio sam znak za kebab, a s obzirom da sam bio taman za pojesti stao sam večerati. Cijena nije prevelika (4€ s krumpirićima) a kebab je bio odličan :P
Pijem vode i sjedam na motor, a gazda je izašao popiti kavicu na terasu. Pozdravljam ga i polako krećem. I kad sam prošao tako da mi je mogao vidjeti regu, pozove me: Misjur, aton! Ja stanem, i krenem prema nazad, a on do mene. Ispalo je da je on Albanac s Kosova, ali po vani već 12 godina. Zove se Ilirija i odmah me pitao: Hoćeš popit kafu? Rekoh može i parkirah. Reko je mladom Turčinu da jednu kavu skuha i tako smo mi popričali. Prvo je u Švedskoj živio 5 godina i rekao je da je tamo red i prava država. Pitah kako to da je tu završio. -- "..radio sranja dok sam bio mlad, pa mi uzeli papire" :P jebiga
Ovdje sada ima obitelj i 3 kebab restorana i kaže nije loše. Bio je jako prijazan i rekao kad god idem ovuda ili ko od Hrvata neka ga samo potraži, sve nam je besplatno. Pa onda ko ide u Bordeaux javite mi se, dat cu vam adresu :D haha
Ilirija mi je za na put dao sokova koliko mi je stalo u kofere i to je baš lijepa gesta. Ilirija, hvala ti :) I tako sam ja krenuo u sumrak, sit i sretan zbog još jednog neobičnog susreta i lijepog poznanstva. Odmah dok se izvučeš iz grada, ruralni predio oko grada je, pogađate, krcat vinogradima. Tako su nasadi mlade loze meni bili okolina ove noći.
23.04.2011

prvi Ilirijin sok

Danas peglam prema La Rochellu. Tog se mjesta sjećam iz jedne francuske serije za mlade "Na prvi pogled" gdje mi se svidio taj grad na moru, pa eto odlične prilike da vidim uživo. Put do tamo ugodan; gorivo kupljeno unutar centra supermarketa 'Intermarché' rekordno jeftino (za Francusku) - 1.462€/lit. Gotovo svi shopping centri u Francuskoj imaju benzinske included, i na njima je gorivo redovito jeftinije (inače na benzinskima litra 95-ice ide i do 1,7 €)
Velika pauza u McD-u 30ak km od La Rochella uz jedan tročokoladni mousse jer sam muku mučio kupujući brodsku kartu za Englesku na Iphoneu. Mission acomplished i picim prema svom cilju. Stižem oko pola 7. Predivan smiraj dana u baš lijepom gradu.

Dok šećem gradom, lancu pekara Roger Sicard kupujem kruh, kroasan i neizostavni pain au chocolat :P grad ima tri nekakve lijepe stare kule, od koje dvije čine 'vrata' odnosno ulaz u marinu. Zalazak Sunca bio je predivan, fotkao sam i tad sam se nalazio kraj velikog broda, koji je pomorski muzej. Muzej sada ne radi, ali radi bar na brodu u kojem uživo sviraju -- neki Irci. Prvi put sam poželio baš neko društvo i ostati u gradu preko noći. Izaći van na irsku muziku i okolo po gradu. Ipak sam ih samo slušao dok sam hodao natrag prema motoru, sve dok ih više nisam čuo :(
Krenuo sam na sjever, prema St. Malou po navigaciji. Vozio sam sve dok nije pao mrak, i onda još malo, pa 50ak kilometara od La Rochella skrenuo na sporedni put i našao se među poljima i kućama. Našao sam si odličan kamping spot na rubu ogromnog voćnjaka krušaka, potpuno jednoličnog i pravilnog i toliko sofisticiranog da svakom drvetu cijele noći kaplje voda kap po kap iz posebnog sustava navodnjavanja. Zaspao sam brzo, jer već je bilo kasno.
Ujutro sam se izležavao i izašao kad je došao gospon u traktoru na zemlju do, gdje je posijana pšenica i dovukao neku grdosiju za zalijevanje. Tu je all about navodnjavanje :)

Pozdravili smo se i onda je otisao te je ubrzo počelo špricati iz sapnice i to 30 metara udalj. Glava sapnice se okreće lijevo desno i kad je krenulo prema meni uplašio sam se da će mi sve stvari smočiti, i mene ak ne zbrišem. Ipak, na 2 m od mene taman staje i počinje se okretati u drugi smjer. I tako to traje dok se ja spremam i stvara svako malo lijepu dugu. Izlazim iz voćnjaka i krećm prema sjeveru. Pravim mali piknik na odmorištu kraj ceste. Sendvic s odlicnom 'danskom' salamom i Ilirijin ledeni čaj :P

drugi

Tempo nije bio prejak. Stao sam na još jednom odmorištu gdje sam uzeo vodu i onda kasnije na još jednom ispred St. Maloa gdje sam se odmarao i izležavao na ogromnoj kamenoj klupi. Saint Malo je predivan. Obrise grada sam samo nazreo i onda ih zamijenio interijerom intermarchéa gdje sam obavio uskršnji shopping, jer sad narednih dana neće ništa raditi, a u utorak ujutro plovim za Englesku. Kad sam sve pogurao po rupama u koferima i došao do zidina grada, sunce je već bilo na zalasku, što je dalo još neku posebnu draž.

Sve kuće i građevine su tako... Britanske, engleske... I ogroman je komad grada intra muros. Simpatičan je, a par izlazaka iz zidina na zapadnu stranu otkriva zgodne otočiće i gradske plaže.

Ja sam bio gladan pa se nisam dugo zadržavao. Krenuh potražiti. Mjesto za spavanje. Krenuo sam na istok uz more, i kad sam konačno izašao iz prigradskog područja našao sam se na liniji gdje je lijevo bilo more a prije toga široki pojas pijeska i divlje trave, a desno neka polja. Ubrzo sam ušao u neko mjesto, ali sam se vratio natrag gdje je bio ulazak u polja. To je bilo to; tu ću dočekati Uskrs ;)

Našao sam super mjesto, večerao i zaspao.

27.04.2011. u 17:01 • 3 Komentara • Print • #

četvrtak, 21.04.2011.

Tri prekrasna dana ili Kako su me pronašli u šumi

18.-20.04.2011. Labanne/Capbreton
Probudio sam se malo prije nego je neko pseto došlo do šatora i kopalo nešto. Ili me to probudilo. Čuo sam mu i vlasnika da ga zove. Kasnije sam skužio da mi se pes popišao po prednjoj gumi i to je zapravo zakopavao :) kad sam izašao iz šatora došao je drugi pas. Veliki lijepi smeđi pas koji je došao i ponjuškao me, i onda ga je vlasnica dozvala. Uskoro je prošla vlasnica s malim djetetom u kolicima. Pozdravili smo se na francuskom i ja sam nastavio spremati stvari. Na povratku me na odličnom engleskom pitala kako to da sam tu i odakle sam. Pa sam rekao da potujem oko Europe, što joj se jako svidjelo i još smo kratko razgovarali (ona je iz Ceške) i onda me pozvala kod njih na čaj (jedna od one dvije kuće na ulasku u šumicu) i ja sam rekao da sam za 20 min tamo.

Jasper

Kad sam došao ja stigli su uskoro i prijatelji (Alex i Lorrain s presmiješnim pesekom Bengsijem) a uskoro i Michellin muž Paul s drugo dvoje djece Lucasom (6) i Leylom (9). Najmlađi je James ili mali Jimmy i nema još ni godinu dana -presladak je. Uskoro sam saznao da je ovo surferski raj Europe i da je Paul tu došao živjet zbog surfanja.

Paul i ja

I tako su se na kraju našli i ostali ovdje. Ljeti imaju surf kamp i odlična su obitelj. Meni su rekli da mogu ostati ako želim i koliko hoću. Odlučio sam da ću ostati koji dan. Ostao sam na kraju do Velikog četvrtka. U to sam vrijeme dobio prve lekcije iz surfanja koje je totalno zarazno i totalno teško za početnika; upoznao 800 njihovih prijatelja from all around s kojima smo radili veliki piknik na plaži i puno sam se kupao u oceanu, koji mi je podrapao kupaće itd.

s klincima

Lucas s pivom

Sunset picnic:

une petite fille

all together :D (wave)

21.04.2011. u 13:49 • 3 Komentara • Print • #

Baskija

16. i 17.04.2011.
Ujutro nije bilo ljudi :) vec kadsam bio sve spremio prosao je neki (valjda zaposlenik muzeje, mahnuo ja njemu, on meni i to je to. Ja sam popio svoje mlijeko i pojeo mliječno pecoivo s komadićima čokolade i krenuo. Danas iz Gijona prema tom Santanderu, čije me ime strašno na nešto podsjeća, ali ne znam točno na šta... Najviše mi vuče na. krađu :D
Skidam kilometre na N-634. Dan je kao stvoren za vožnju. 20ak stupnjeva u zraku i odlična zavojita cesta s novim asfaltom. Došao sam do jedne predivne plaže gdje se u ocean ulijevala kristalno čista riječica. Veliki valovi udaraju u stijene na plaži i raspršuju se na sve strane. Wau.

Idem dalje i dugo se vozim do Lareda. Santander sam ostavio sa svoje lijeve, sjeverne strane i stigao u pola sata istočniji Laredo. Tu sam točio gorivo i odlučio da je dosta za danas. Kratko po izlasku iz grada, u nekom mjestašcu odabirem smjer prema obali mora, po maloj ulici između kuća u dvorištima. Nekoliko otkrića: 1. mjesto je pogodno za kamping; lijepe zelene livade visoko nad morem, među još višim golim planinama koje ozgledom podsjećaju na Velebit, 2. Plaža, predivna plažica daleko dolje na kojoj primjećujem neke surfere sitne kao mrave i 3. Smiješne ovce ograđene u šumarku između kojih se pojavio smiješni krupni dobroćudan pas koji je prišao do ograde da me pozdravi :D

Ja sam stao i razmišljao što prvo. Šator pa plaža ili obrnuto... Bilo je tu par ljudi koji su šetali ili se spuštali prema moru, a ja sam šetajući uokolo naišao na super zakrivenu livadu, i to s pogledom na more. Dakle, noćas ću imati šator sa 5 *
Onda je došao čiča sa džipom i iza njega je doklipsao još jedan pas. On je pustio ovce van na pašu prema planini i livadama.. Ja sam se s motorom po strmoj cestici spustio sve do plaže. Dolazim dolje već u kupaćima i stavljam stvari na stijene sa strane da bi potpuno bos ugazio u topli pijesak. Bilo je tek negdje oko 5h tako da danas imam vremena baš za sve. I već odabrano mjesto za spavanje :)
Probam more nogama. Rekoh si da ovaj put neću odugovlačit. Temperatura odgovara. Ulaze tri klinca s daskama u neoprenima u more (bilo je svega 10ak ljudi na plaži) a ja uzimam zalet... 'ĐERONIMOOO'
Nisam bio jedini. Uskoro su se s valovima došla boriti i uživati još dva klinca. Malo sam plivao, malo išao kontra ili u smjeru valova što mi je postalo ful zabavno, kad su tako veliki. Sveskupa sam bio oko 1h u vodi. Nikako mi se nije dalo van ;)
A kad sam konačno izašao i osušio se, otišao sam do svojeg prenoćišta i bavio se šivanjem i kuhanjem kao svaka prava domaćica :D

Predivan san... Iz šatora čujem more i ribarski brod...
Ujutro sam se zaputio prema Irunu, gradu na granici s Francuskom. Vrijeme je bilo odlično, kao i cesta i ubrzo sam ušao u novu regiju. Dvojezični su me natpisi zbunili; zbog jezika pored španjolskog; koji je bio totalno čudan; ali uskoro sam shvatio da sam ušao u Baskiju. N-634 vodi me u Bilbao, na predivnu sunčanu nedjelju. Grad je smješten na zanimljivom mjestu; među planinama i u koritu rijeke koja se tu polako vuče... Atmosfera u gradu - ludnica.

Pun puncat ljudima na ulicama, neki paradiraju, neki sviraju, neke ulice su zatvorene, parkirao sam u centru. Dugo sam hodao u smjeru gdje su se i drugi ljudi sa nekim grančicama u rukama (nisu bile ni palmine niti maslinove) slijevali. Prošao sam nekim prepunim trgom - ljudi svih uzrasta izmjenjivali su nekakve karte (ala magic ili yu-gi-oh)

I onda je glad dalje sa mnom upravljala :) Preskočio sam tapase (iako su odlično izgledali) i sjeo u neki lokal koji je nudio ooodlične stvari: friško pečeni kruheki punjeni s bazom od krumpira i jaja i raznoraznim dodacima - ja sam odabraho chorizo. I naravno, još jeda drugačiji kasnije. Nije skupo a super je zasitno. I zalio jednim Amstelom. Uskoro sam sit krenuo dalje.

Put me vodio do San Sebastiana kraj kojeg sam prošao i stao u Irunu, radi goriva (moram ući pun u Francusku jer je tamo opet prokleto skupo) i slanja nekih razglednica.

Ulazim u Francusku: easy as crossing the bridge. Al još sam uvijek u Baskiji. Cijeli dan na motoru i pomalo se dan primiče kraju. Konačno neki McD za internet potrebe. Ostao sam do sumraka i onda krenuo u traženje mjesta za spavanje. Vidio sam znak: "aire de gens de voyage" i htio to pronaći. Nikako mi nije uspijevalo poći za rukom. Znak je tu, ali mjesto za prenoćiti nije. Oduzelo mi je dosta vremena i bilo je već mračno. Srećom, mjesec je bio gotovo pun. Konzultirao sam mapu da vidim gdje prestaje urbanizirano područje i krenuo dalje na sjever... Našao sam naposlijetku mjesto u jednoj šumici kraj mjesta Labanne. Naime, kod dvije kuće na izlasku iz mjesta, vidio sam ulaz u šumicu na desno i odlučio provjeriti. Ubrzo sam nabasao na odlično mjesto uz taj šumski put gdje dižem šator i idem na počinak.

21.04.2011. u 12:14 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 17.04.2011.

Lignje na otoku, pesto za večeru... I još koje kupanje

14.04.2011.
Lijepo jutro, iako malo svježije. Ipak sam tristotinjak kilometara sjevernije. Nakanio sam u Santiago de Compostella, poznato hodočašće, ali prije toga krenuo sam malo obići obalu skrenuvši u gradu Ponteverde na zapad.

Došao sam tako do jednog otočića a na karti sam prethodno vidio da je s kopnomn povezan mostom. Otišao sam ga obići. A bilo je i vrijeme ručka. U simpatičnoj gradskoj lučici prepunoj manjih šarenih čamaca i većih ribarskih koča pronašao sam lijep restorančić s terasom i pogledom na luku i more. Lignje na žaru s krumpirićima i salatom. Božanstveno. I jedno pivo Mahou. Zadržao sam se neko vrijeme uživajući i nakon ručka i onda pošao dalje. Ukupni ceh bio je 8 i pol te mi uopće nije bilo puno za kvalitetan i ukusan obrok.

Cesta me dovela do Santiaga, a grad je poznat po tom nekom svecu šta je hodao okolo. Svake se godine u Santiago hodočasti, a jedna je posebna ruta sve iz Francuske i ta je, poznata kao Santiagov put, označena cijelim putem po primorskim mjestima i to sam viđao stalno kako ssm se gibao dalje i dalje prema Francuskoj. U Santiagu se nisam dugo zadržavao... Ima par tih crkava i previše, ali svidjelo mi se što ima jako puno parkova i zelenih površina. Krenuo sam po dijagonali prema Lugu i Oviedu te sam došao u poljoprivredni kraj. Oko 7 sam u jednom supermarketu, na 666. km ceste N-634, kupio potrepštine, između ostalog i dvije! kartuše plina i zaputio se dalje.

Nekih pet kilometara dalje skrenuo sam s puta i kraj jednok polja našao super mjesto za spavanje.

nedaleko ovih smijesnih stvorenja:

ja

Večeras je kuhanje ;) Kad sam složio šator skuhao sam odličnu instant pesto tjesteninu iz vrećice i kasnije "good night" čaj. Bilo je malo prohladno pa sam se brže bolje zavukao u vreću i zaspao...

laku noc

15.04.2011.
Ujutro me probudio sms, ali nije mi se još išlo van iz topline vreće. Uskoro je sunce počelo grijati šator pa sam se polako izvukao. Čaj od jučer i fina mliječna peciva s čokoladom za doručak i spremanje za dalje. Krenuo sam i nisym stao sve do mora. Dobro da sam se malo jače obukao jer više nije jako toplo - oko 15 je cijelim putem. Prvi pogled na more u ovom sjevernom dijelu Španjolske očarava.

Velike površine izrazito zelene trave, koju su danas na mnogo livada kosili, i u daljini predivno plavo more. I tako je čitavim putem. Nekada među planinama, šumama i mnogobrojnim ograđenim livadama sa ovcama, kozama, kravama pomisliš da si u Austriji. Austriji s ogromnim plavetnilom s lijeve strane. Mene je put doveo iznad malog mjesta kraj kojeg je tekla tamnozelena mirna rijeka i ulijevala se u more s desne strane jedne izuzetno divne plaže.

Prvo sam stao samo slikati, ali nisam mogao odolijeti da se spustim i pojedem ostatak tjestenine od jučer. Na kraju sam jeo na plaži. Na kraju sam se i okupao. Ah ti valovi, baš su žestoki. Vječno ću se sjećati te plaže po osjećaju koji doživljavaš kad se bacaš cijelim tijelom u ogromni nadolazeći val. Nije bilo baš nešto pretoplo ali bio je užitak. Kad sam ja izašao ulazilo je dvoje surfera pa sam gledao njihov šou.

Osvježen krenuo sam dalje. Imao sam sat vremena odlične ceste. Tako dobru vožnju u kontinuitetu nisam imao još od juga Portugala kad sam krenuo iz Sagresa za Lisabon. Novi asfalt i zavoji, zavoji. Malo prije Gijona stajem za dnevnu dozu neta, powered by McD i onda se bacam u potragu za mjestom za noćenje. Došao sam do Gijona, ali ništa. Skrenuo sam na ulasku grada lijevo i nekih se pet km vozio do mjesta gdje cesta završava, a stoji ulaz u arheološki park. Mogao sam proći motorom pa sam provjerio situaciju. Došao sam sve do svjetionika na rtu pokraj kojeg je lijevo ogromna stijena puna galebova.

Kao mali Gibraltar. Malo sam se vratio i kod muzeja (od tog arheoloskog parka) s njegove stražnje strane naišao na ravni travnati, friško pokošen teren. To je to - tu dižem šator. I eto me, tu sam. Ležim i dok pišem ovo, slušam mnogobrojne galebove i njihove noćne razgovore. Sve me to neodoljivo podsjeća na daleki i predivni Gibraltar.... 00:01 je - idem spavati!

17.04.2011. u 18:47 • 0 Komentara • Print • #

petak, 15.04.2011.

Porto i... Porto

Ujutro se probudih i ustanovih da je soba stvorena za dvoje... Siđoh dolje na odličan i obilan doručak i finu bijelu kavu. Naravno, tu se motala neka prezgodna sobarica/recepcionerka :)
Odmarao sam u hotelu čitavo prijepodne, koristeći blagodati wirelessa, a onda sam spustio stvari na motor u garažu i još malo sjedio u lobiju. Kad mi je Santiago poslao poruku da je stigao na Dragau metro stanicu, spustio sam se do nje i ja. On je jučer rekao da mora obsviti neke stvari u Portu, pa dy će mi se javiti kad bude gotov da odemo zajedno do grada i obiđemo vinske podrume. Ta je stanica odmah do velikog i lijepog Dragau stadiona F.C. Porta.

Metro je točan i super je što na rubovima grada vozi iznad, a tek se blizu centra spušta ispod zemlje. Pitao je di ću dalje, rekao sam na sjever, prema Bragi. Već je zvao svoju frendicu Sofiu, koja drži hotel Dona Sofia u centru Brage da mi sredi spavanje :)
Santiago je fakat car!!!
Došli smo do grada...

extra extra, read all about it!

Tek kad mo se spustili do rijeke shvatio sam koliko je grad lijep. Mnogobrojne šarene stare kuće i zgrade naslagane su jedna iznad druge i čine prve redove do rijeke. Rijeka jevpak puna tradiciaonalnih čamaca za prijevoz bačava niz rijeku iz vinorodnih krajeva u podrume Porta. Sada prevoze većinom turiste turističkim turama po rijeci. Vidio sam nešto potpuno novo u gradu; turističku žičaru koja je otvorena prije 5-6 dana. Uživali smo u predivnom sunčanom, čak i vrućem danu i ošli do jednog talijanskog restorana na pivu. Tamo smo pričali s Paolom koji ondje radi, a Santiagov je jako dobar frend (s podvodnog ribolova) i isto vozi motor - Transalp mislim. Onda smo otišli do podruma Ferreira, ali rekoše da je engleska tura za 45min. A niš - još jedna piva. Pio se Super Bock (sori Mirna) :D gricnuli smo nešto - imaju super panirane okruglice od bakalara s začinima koje inače služe kao predjelo. Mmmm :P Pataneiscas [patanejiškaš] ali pitanje je da li sam dobro rekao...

meni najdraza

eletriko

No dobro, ošli mi u Ferreiru natrag. Imali neki problem/zastoj s turom na engleskom, ali brzo je bila na francuskom pa smo otišli na tu. Santiago ne zna francuski, ali on je već bio tu i zna sve. Super je bila priča o portu (kao vinu) i ovom poduzeću i njegovim podrumima i super su im strašno velike bačve za vino (neke od njih i 17000lit) a super je bila i vodičica (zgodna) Portugalo-Francuskinja. Porto koji smo degustirali i nije bio tak super. Mislim to je vrhunsko desertno vino, ali meni je to nešto preslatko. Mi smo to isprali još jednom pivom kasnije :D Zanimljiv je podatak da su vinogradi smješteni na izrazito plodnom i za lozu pogodnom području uz rijeku, ali tek nekih 40-50 km uzvodno, prema Španjolskoj, a ne odmah oko Porta.

17000 lit.

Malo je bio žešći povratak zbog brda na koje smo se penjali do stanice metroa. Čini se da brežuljci nisu svojstveni samo Lisabonu; prije svim gradovima u Portugalu. Santiago je usput pogledao sebi odijela (jer su u Brazilu skuplja) i ženi tenisice - kak slatko.
Na Dragau stanici smo se razišli. Riječi zahvale činile su mi se suhoparne, ali stvarno sam mu zahvalan i svaka mu čast - baš je pravi. On je otišao na vlak za kući, a ja sam otklipsao do hotela po motor. Ubacih adresu hotela u Navigator i zaputih se prema Bragi slažući sve ove dojmove i predivan sunčan dan u Portu.
Sat i nešto kasnije stigao sam do hotela. Ušao sam se prijaviti, a tamo je bila i Sofia pa smo se upoznali. Lijepa soba, topli tuš i mslo interneta za javit se doma prije spavanja. Sutra me čeka razgledavanje Brage i zadnji dan u Portugalu :(
Digao sam se oko 9 i spustio na doručak u kojemu sam uživao. Sobu sam napustio oko 11 i pitao mogu li ostaviti stvari. Opet je tu bila jedna zgodna crnka koja mi je ljubazno pokazala gdje da ostavim kacigu i ruksak. U light izdanju izašao sam na ulicu. Sunce je već neumoljivo tuklo. Sve je po centru i oko mnogobrojnih crkava, kojih po mom mišljenju u ovom gradu ima zaista previše, okićeno ljubičastim zastavama i natpisima zbog svetog tjedna i Uskrsa. Najviše oko katedrale. Gradić je lijep i ugodan za šetnju. Ja sam šetao i kupio neke razglednice i gledao gdje ću ih ispuniti, a kako se približilo vrijeme ručka odabrao sam jedan restorančić, tj. tradicionalnu obiteljsku tascu gdje sam jeo jako finu ribu, vjerojatno oslića s krumpirima i rižom i ukusnu salatu: zelena, paradajz, luk, 2-3 masline. Izašao sam puna i prepuna trbuha; a sve to - s predjelom od već spomenutih okruglica platio sam 7 i pol eura što smatram jako dobrim, a bilo je extra obilno.

haha

Braga centar

:P

Vratio sam se do hotela i pokupio stvari, pozdravio crnu i koegicu joj, zahvalio i krenuo van. Zaželjele su mi sretan put: "enjoy your trip" a ja sam automatski: "you too... Enjoy your stay" :D
Krenuo na put. Regijom Minho [minjo] na sjever prema granici s Španjolskom. Na pola puta vidio sam lijepi gradić Ponte de Barca na zgodnoj rijeci s kupalištima koja me jako podsjetila na našu Koranu...
U brdima prije ulaska u drugu državu bilo je puno izvora s ledenom vodom, pa sam napunio sve svoje spremnike. I dalje je bilo toplo. Most preko jedne rijekeujedno je i ulazak u Španjolsku. Ja sam na rezervi nekih 80 km (ovaj put štedljive vožnje) jer čekam španjolsku i 0.20€ jeftinije gorivo. Nema odmah benzinske pa sam se malo zabrinuo, ali već 10 km dalje, na putu za Vigo nailazim na benzinsku i zgodna mi cura toči do vrha - 21.70litara = 30€ - to je 10kn/lit. To je ok! U svakom slučaju bolje od 35€ koliko bi ista količina koštala u Portugalu. To je uostalom i jedini nonsens i negativnost Portugala, sve drugo je odlično!

the rock

Lijevo Galicija - desno Portugal

Vidio sam da benzinska ima i samoposlužni visokotlačni perač pa odlučih i kawi konačno priuštiti taj luksuz tuširanja. Dobio sam instrukcije od zaposlenice u uskom kombinezonu i započeo pranje :D. Mislim da ga nikad nisam detaljnije oprao, za svega 3€. Da znate, sada blista!
Napuštajući praonicu, pozdravio sam curu i krenuo put Viga. Kad sam stigao, ostavio sam ga sa svoje lijeve strane, ali sam s jednog uzvišenog mjesta vidio centar grada na brežuljku i puno izmaglice nad morem u okolici. More je u ovom zaljevu puno nekih čudnih platformi.

Ja sam udario dalje prema sjeveru i bio pomalo sumnjičav u vezi nalaženja kampirališta uskoro jer je sve u okolici bilo gusto naseljeno, a htio sam stati jer je već bilo 8. i onda se pojavilo jedno odmorište i neki puteljak iznad njega. Idem ja to vidjeti - pun pogodak.
Jedini minus dana, odnosno te večeri. Nestalo plina u kuhalu; anemam rezervnu kartušu. Dakle NE kuham tjesteninu a la pesto i perem se mlakom (čitaj hladnom) vodom, ali ipak sretan trpam se u vreću i spavam.

15.04.2011. u 19:22 • 5 Komentara • Print • #

četvrtak, 14.04.2011.

Traveler's luck

Sljedece jutro bilo je lijepo i suncano, iako su se pojavljivali neki oblaci kad sam dizao šator noću. Ja sam doručkovao i krenuo prema Portu s namjerom da negdje prije Porta skrenem na zapad i okupam se opet. Na 40ak km od Porta dosao sam do jednog gradica vrlo blizu moru.

I kad sam došao po nekoj cesti koja vodi u šumu do neke manje tvornice, još sam bio na 600ak metara od mora. Nije bilo nikoga jer je bila nedjelja, pa sam parkirao motor u borovoj šumici, koja zanimljivo raste na pjeskovitom tlu i zaputio se puteljkom prema moru pješice. Taj puteljak ubrzo postaje duboki mekani pjesak, pa sam hodao bos i došao do mog otkrića.. Potpuno divlje ogrombe pješčane plaže sa dinama u pozadini. Vjetar je na tom otvorenom dijelu užasno puhao i šibao me zrncima pijeska po bosim nogama. Uopce nije bilo za kupanje, ali je bilo moćno. Stavio sam stvari na neki veliki komad drveta kojeg je donijelo more i šetao i trčkarao okolo. Nije bilo ni za jesti iako sam ponio sa sobom; pa sam se opet kroz prašumu probio do motora i tu, bez vjetra, pojeo hobotnicu iz konzerve (jako fino) i odlicno pecivo.

car na ulasku u tu sumicu

Sjeo na motor i otisao iako mjesto bilo pogodno za kamp. 10-15 km dalje opet jedno mjesto, šuma i predivne plaže. Prva je imala kamp, druga lijepo mjesto gdje sam sjeo kraj motora i promatrao more i nebo, a na trećoj sam uočio skretanje koje bi moglo biti odlična opcija za šator kad sam vozio kroz šumu prema plaži. Na plaži su bila parkirana 2 auta i ja sam razgledao okolo, s motora; izgleda odlično, za okupati se, ali i dalje uzasno puse. Krenuo sam nazad, a lik iz VW Pola je digao palac i kao pita sve ok? Ja potvrdno kimnem, i krenem ispred njega, te s obzirom da sam htio vidjeti ono mjesto za šator, propustim ga i on dođe u moju ravninu, otvori prozor i pita me odakle sam. Velim ja i sve tak počnemo razgovarati. On je jednu godinu proveo vozeći se na V-Stromu 1000 (Suzuki) po Južnoj Americi i tako smo si razmijenili brojeve, web adrese blogova i mailove i razišli se. Ja sam na onom mjestu podigao šator, prošetao još jednom do plaže i gledao u daljinu gdje se sunce utopilo u moru i otišao spavati. Spavao sam dugo, negdje do 9, 10 čak! Kad sam jeo i sve spremio otišao sam s motorom do plaže i parkirao ga na tom nekom molu od kamenja da mi je blizu i da si mogu dolje na kamenje, da ne budu na pijesku, spustiti stvari. Zatrčao sam se po toplom pijesku i malo dalje od mola do mora. Bilo je pomalo hladno i malo sam oklijevao. Ali malo pomalo, i s čvrstom namjerom, odradio sam kupanje i zalet u jedan ogroman val. Dok sam trčkarao po plaži simo tamo, napisao sam Santiagu (tip od jučer) sms da bi mogli na pivu u njegovom gradiću Santa Maria de Feira jer mi je usput na putu u Porto. On je potvrdio meeting u 14:30 i dao miadresu hotela Novacruz da ubacim u GPS I da se tamo nađemo. Meni je osvježenje jako godilo i osjećao sam se lagano kad sam se obukao i spremio krenuti za Santa Mariu. Vjetar više nije onako luđački puhao, ali dovoljno da rashlađuje, pa naravno da nisam osjetio kako opako gorim na suncu. Nije bilo prestrašno, ali sljedeća tri dana osjećao sam leđa, pogotovo navečer kad bih legao.
Stigao do hotela i Santiago izađe pred mene...
Ušli smo u hotel i upoznao me s osobljem, rekao je da mu je upravitelj frend. Malo smo popricali s curama i onda otisli na kavu u obližnji kafić. Pitao me di idem dalje i hoću li spavati tu u hotelu.. Rekoh da idem prema Portu, a on mi je kasnije rekao da i tamo ima frenda upravitelja hotela i da mogu spavati no charge... Rekoh u redu, a šta sad ;)
Pričali smo o svemu i svačemu a najviše o motorima i njegovom putu po Južnoj Americi i mojim dogodovštinama po Europi. Njegov je put, naime, završio tako da si je našao ženu (Brazilku), oženio se i vratio kući; a sad će, za dva tjedna, u Brazil for good. Kod svoje žene i raditi kao upravitelj hotela (si čula, Zdene?), što mu je i struka, zato i zna toliko tog svijeta. On je prethodno imao restoran i disko, pa je to sve prodao i ošo na put. Zvuči poznato :)?
Kad se vratio bavio se svačime (podvodni ribolov, ribolov, ovo, ono...) a radio u hotelijersko-turističkoj školi kao profesor. U 3. mj je i to završio i sad ide u Brazil. Blog s njegovog puta je: www.argentinalaska.blogspot.com

dvorac

Obišli smo za to vrijeme i upoznao sam pritom 10ak ljudi, vlasnika ili voditelja barova, restorana i random ljudi na ulici, vidjeli dvorac i glavnu ulicu i bili do njegovih doma - jako simpatična familija. Dobio sam poklončiće - valjda neizostavan portugalski običaj kad ti netko dođe u kuću. Dan smo završili najobilnijom i najmesnatijom večerom na putu, da ne kažeim i neizmjerno ukusnom, u jednom od najpoznatijih brazilskih restorana čitave ove regije: Las Vegas via Brasil. E to je priča za sebe. Mesa svakakvog finog u nenormalnim i nemoralnim količinama, kojeg ti stalno toplog nose za stol i režu na tanke komade, prilozi svi redom fini a najdojmljivija mi je bila pohana banana - kao slatki-slani prilog; uz meso se jede. Sve to obilno i jedan ukusni caiprinho :P odlična večera s njegovim super frendom Renatom i burazom Gilom, a upoznao sam i Renatovu simpa ženu. Renato ima dvojno portugalsko-brazilsko državljanstvo, a Santiago je, zanimljivo, rođen u Venezueli, jer je njegova obitelj 60-ih tamo emigrirala pa se '85. vratila.

just a perfect day:

Santiago i roditelji mu

kod njih doma

ispred Las Vegas via Brasil
Vratili smo se do hotela di sam ubacio adresu hotela Porto Antas u GPS i zapalio do Porta. Za 20 min bio sam u super hotelu, motor u garaži i nakon tuša :) lijepo sam zaspao.

14.04.2011. u 16:58 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 12.04.2011.

Prvo oceansko kupanje!

Ujutro se budim i izlazim iz šatora. Skontam da je super plac jer je blizu ceste a potpuno zakriven. U blizini je i prilazna cesta kamenolomu, kojom sam ja i došao do ovog mjesta, pa već od jutra čujem kamione ksko tutnje gore dolje. Po prvi put koristim uže koje imam, ne znam od čega, i razapinjem ga između dva drva te jedan kraj vežem za motor. Sunce je predivno, a ja moram 'dosušit' veš :D

Zato ću se zadržati neko vrijeme tu. Kad sam sve povješao, otišao sam se u šator izležavati i pisati blog, zatim sam jeo i tek kasnije, kada sam složio šator, pokupio sam veš i složio ga, uredno mama!, u bočne kofere. I paše mi ovo. Spustio sam malko tempo. Odredio sam si od sada manje kilometara dnevno, tako da imam više vremena za razgledavanje, guštanje, odmor. Krenuo sam i odradio 40ak kilometara do Obidosa. To je predivan srednjovjekovni gradić, sav opasan zidinama, a unutar zidina su sve starinske lijepe kućice.

Obidos mi je, između ostalog, preporučio prijatelj Dario, koji je proveo 6 mjeseci u Lisabonu i Costa de Caparici, na jednosemestralnoj razmjeni studenata u sklopu programa Erasmus Mundus, ili BEST?
Tu sam našao internet place gdje je korištenje neta gratis i proveo malo vremena tu, stavljajući slike na blog (scrollajte na starije postove - ima ih dosta) zatim sam unutar zidina dvorca vidio da im je pred koji dan upravo završio neki festival čokolade :P baš šteta... Na povratku sa ugodne šetnje u dućanu sam si kupio kruh i još neke hrane. U Portugalu naime imaju lignju i hobotnicu u konzervi u finom umaku, a što se tiče kruha, uvijek se nađu praktična i svježa i jako meka peciva. Krenuo sam prema nedalekom Nazaréu i prije ulaska u grad, popeo se na uzvisinu i našao super šumarak nadomak nekih novoizgrađenih apartmana. Nazaré je turistički gradić na moru i ima veliku marinu, do kasno u noć čuo sam radnike i tu i tamo neku sirenu, a baš čitavu noć galebove i ocean. Nakon juhice, konzervirane lignje i toplog čaja, čvrsto sam zaspao.

jutro

jutarnji posjetitelj

:) pijesak

Ujutro nisam predugo okolišao, već sam se nakon dugog spavanja spustio u mjesto i razgledao. Na desnu stranu, ako se gleda prema oceanu je visoka neobična pješčana litica. Dugačka je i proteže se sve do plaže gdje se snižava, a gore, gdje je najviša iza njenog ruba naziru se kuće, a tu je i neobična uspinjača koja vozi gore...
Ja sam u 'pizzarii' pojeo prvu portugalsku pizzu. Onako, prosjek - ali godila mi je; i krenuo na sjever prateći more. Prošao sam kraj nekoliko plaža i prilaza koji vode na iste i zatim našao onu savršenu!

podrzavam odrzivi razvoj

Kada je plaza savrsena to znači da vidiš sa plaže motor gore visoko parkiran kraj prilaznog puta plaži i da imaš kamen/stijenu gje staviš stvari da ne budu na pijesku... Nisam prezahtijevan, jel? I naravno da voda i plaža budu predivne, kao što je ovdje bio slučaj :) prvo sam oprezno došao do mjesta do kojeg snažni valovi dobacuju očekujući neku polarnu hladnoću vode, kako mi je Mirna opisala, no ubrzo sam shvatio da je to najtoplije što sam osjetio u svim doticajima s morskim površinama u posljednjih 2 mjeseca. Već nakon pola sata namakanja zaletavao sam se u ocean ko Mitch Buchanon u Spasilačkoj i skakao ravno u velike valove! Kakav osjećaj!!! To je život!!!

Mitch

Ohrabrio me i jedan par koji je bio 100-ak metara južnije koji su svoja tri psa navlačilibu vodu i sami bili do preko pasa u vodi, a kad tako stojiš malo veći val te može smočiti u sekundi. Rekoh si ak oni mogu, onda nije tak strašno. Pa sam i ja čučnuo pod val. Kasnije sam si malo otplivao i još par puta uletio (to mi je najbolji osjećaj) i ona se polako osušio i jednostavno uživao na suncu i povjetarcu promatrajući neobične kamene tvorevine i ribiče na sjeveru plaže, kojih je bilo puno; sve u daljinu stršali su veliki štapovi u zrak.

I tu govorimo o zaista velikim štapovima, jer udicu je potrebno zabaciti skroz daleko u ocean. Ponosan na svoje prvo kupanje u oceanu, osvježen i sretan zaputio sam se prema motoru. Tamo sam imao ješ jedno iznenađenje. Wind padobranac se sa svojom opremom taman spustio sa ceste prema plaži i na prvoj ravnini raširio padobran. Onoliko koliko je meni trebalo da stavim stvari na motor, obučem jaknu i rukavice, toliko je i njemu trebalo da se vine u zrak. Zaorcao je kontra vjetra na sjever i minutu-dvije kasnije 'izglisirao' niz vjetar na cca3 metra od mene i svoje familije koji su bili odmah do mene kraj svog parkiranog kombija. Nešto je dobacio ženi i onda se sav sretan stručno okrenuo i opet krenuo uz vjetar. Ja sam već bio na motoru i promatrao, te polagano krenuo. Kad sam skrenuo na sjever u smjeru Porta, još sam ga jednom vidio i ja otišao. Došao sam do Leirie i prošao đir gradom. Simpatičan je, ne prevelik, sa lijepim šarenim stadionom i kul dvorcem na brdu.

Onda sam nastavio po IC2 prema Coimbri i u gradiću Condexia stao uzeti vode na trgu i kupiti odlična friška i još vruća peciva. Ubrzo sam bio u Coimbri koju sam na ulasku u grad vidio predivno obasjanu suncem na zalasku i centar gradića kako se izdiže u brdo prema nad rijekom. Jako dobar prizor. I kad uđeš u grad skužiš da je sav "u brdo". Inače dosta velik studentski grad vrlo lijepo uređen, s velikim botaničkim vrtom i povijesnim građevinama. Ja se nisam dugo zadržavao jer trebalo je naći mjesto za spavanje pasam nastavio na sjever. Već pet minuta kasnije, s već spomenute državne IC2 vidim jedan puteljak koji mi izgleda obećavajuće. Prvi put da vidim nešto tako iz daljine pa nisam siguran hoće li valjati kad provjerim izbliza. Skidam se na prvom rotoru desno i ulazim u mjesto, kao neko predgrađe Coimbre. Idem natrag prema onom mjestu i obzirom da je vrlo blizu nalazim ga bez problema. Po makadamu se penjem do nešto ravnijeg terena i dolazim do mjesta gdje se s lijeve strane vidi mjesto iz kojeg sam došao, a s desne u daljiniparking nekog shopping centra koji vjerojatno pripada rubnom dijelu Coimbre; preda mnom je nizbrdica, dakle ulazak u zaklonjeno područje. Silazim s motora, odmah nalazim lokaciju broj 1. Ta najčešće bude eventualna alternativa nekoj potencijalnoj još boljoj pa idem i nju potražiti. Naravno, malo ju dalje i nalazim, potpuno ravan teren kraj jedinog preostalog zida davno srušene/napuštene kućice. Vraćam se po motor, dižem šator. Fina peciva sa paštetom od tune - laku noć!

12.04.2011. u 20:59 • 2 Komentara • Print • #

Portugal! OCEAAAN!!!

Budim se i spremam. Usput nešto jedem i kako sam si odredio raniji start, već oko 9 sam na motoru i spuštam se u Albuferiu. Zgodan je gradić, lijepa lučica i plaža sa zanimljivim pješčanim tvorevinama.

I iz te idile, nešto me potpuno baci u brigu. Kad sam bacio pogled na motor sparkan na molu, zadnja guma mi se učini ful prazna. Probam ju nogom i skužim da je dosta prazna. Mora da je probušena. Nisam htio tamo tražiti nego sam odmah krenuo do prve benzinske - tamo su mi veći izgledi. Nije mi se svidjelo što se to desilo bas taj dan, kad sam odlučio opaliti dobar komad puta, sve do Lisabona, kako sam se i s Mirnom dogovorio. Na benzinskoj, stavio sam motor na središnji nogar i vrtio gumu. Našao sam - s lijeve strane gume bio je zabijen čavao! Negdje sam ga skupio :(
Nije mi baš bilo svejedno. Izvadio sam Mafra sprej s vulkanizerskom pjenom i pročitao upute: dakle ispustio sam zrak do kraja. Izvadio sam čavao kliještima, protresao dozu s pjenom i pustio u gumu. Nisam znao kako ide s tim stvarima i da li to drži samo do vulkanizera, ali onda sam pročitao da pjena potpuno zakrpava rupu (ako nije prevelika) i tako je i bilo. Prvo je pjena neko vrijeme izlazila iz rupe i kad je to stalo, napravio sam par krugova po benzinskoj, provjerio - sve je bilo na svom mjestu, napumpao na potreban tlak i to je bilo to - mission acomplished :) Zatim su došle neke dvije gospođe sa starim kliom pa me ova koja je vozila na odličnom engleskom zamolila da joj provjerim gume jer nije znala kak s tim. Dok sam to radio malo smo porazgovarali. Super je iznenađenje što ljudi ovdje doista, i dosta pričaju engleski. Ok, ona je živjela svuda po Africi, i po engleskim govornim područjima, ali ipak. I drugi diljem Portugala dosta koriste engleski. Rekla je još da ima frendicu Radmilu iz Hrvatske te da ju je upoznala u Egiptu, i ova druga da ima nekog u Sloveniji. Preporučile su mi što jesti, zahvalile i otišle, a ona je došao super kul deda na nešto starijem enduru oprati motor, malo smo također razgovarali i kad mi je rekao da na motorima treba uvijek oprezno, ja sam bio spreman za dalje, točnije za Sagres, gradić na krajnjem zapadu južne regije - Algarve.
E to je bio doživljaj oceana! Tamo je velika utvrda izbačena na hrid na sam rub mora, a sve okolo su hridine i klifovi. Nadesno od utvrde među visokim se hridima smjestila zgodna pješčana plaža, a kako su tu jako veliki valovi, vrvila je surferima.

Kao i gradić surf shopovima i barovima. Tamo sam pojeo bifanu i pivu. Bifana je komad govedine ispečen i stavljen u žemlju. Nisam znao što je ali htio sam nešto što je drugačije od tosta ili hamburgera. Ispalo je ukusno i zasitno, a u meniju s pivom koštalo je 3 €! Portugal je, što se tiče ugostiteljstva, jeftiniji od Španjolske. Zato nadoknađuju u cijenama benzina...

Kawasaki i Kawasaki (kakvog sam skoro imao (za Zagorje))

Pivo sam se nadao dobiti Sagres, jer je uz Super Bock najpoznatije portugalskoc (ko karlovačko i žuja) ali dobio sam neko Cristal. A bio sam u Sagresu... Ipak bilo je hladno i dobro, a ja žedan; a već navečer, kad sam stigao kod Mirne, "nepravda" je bila ispravljena! Nazdravili smo sa Sagresom ;) Do nje sam iz Sagresa imao puno vožnje, na početku odlične zavojite ceste nedaleko oceana, prema sjeveru.

Kasnije se pretvorila u nešto jednoličniju, a jednom me mjestu put odveo do mjesta gdje su popravljali most i nije se moglo proći - nikako! To mi se već jednom dogodilo u Španjolskoj kad sam naišao na zatvorenu cestu jer je rijeka "pojela" cijeli jedan komad ceste u džini od 50ak metara. Nigdje ni natpisa da se onuda ne može proći. I nađi sam svoj obilazak. Naposlijetku sam ipak došao do lijepog Setubala i vrlo brzo odande došao do "San Francisco" mosta preko ogromne rijeke Tejo, kojeg sam prešao (1,45€) i odmah poslije mosta navigacija me odvela na prvi izlazak i za 2 minute bio sam kod Mirnine zgrade. Topla dobrodošlica, hladan Sagres, fina večera i ponovo pravi tuš. Malo smo razgovarali o svemu i svačemu i onda sam, opet nakon gotovo 3 tjedna, spavao u krevetu..
Naredna dva dana provedena u Lisabonu i okolici bila su mi jako draga i ugodna, a najviše su mi se svidjeli visoki dvorci u Sintri i dražesni Caiscais, te sve u Lisabonu, a najviše Pasteis de Belem.

strasno mi je zao sto nisam imao bolje osvjetljenjepoziciju za ovaj most

Caiscais

oboje sredjeni:

Boca del inferno

Faro de Cabo da Roca

moi

moi 2

2 in love

I druga hrana koju sam jeo bila mi je fina, a Mirna kaže da su Portugalci opsjednuti hranom, što se na ulicama zaista može primijetiti. U ponudi je puno ribe, a osim nacionalne kuhinje, velika je ponuda i brazilske. Grad je šarolik i na tim toliko poznatim brdima, koja te stvarno izmore kad odeš prošetati gradom. Mi smo išli u srijedu navečer i dobrano se nahodali ali po vrlo ugodnoj atmosferi, na jednom vidikovcu popili liker od badema (jako fino), te se još spustili do grada u četvrt koja vrvi kafićima i stvarno je živa, i tamo još popili piće s Mirninim prijateljem.

Kasno smo došli kući pa je četvrtak bio za malo duže spavanje i sušenje i spremanje svih opranih stvari (shvatio sam da stvarno imam puno robe i puno stvari općenito) i onda sam se zaputio do grada da Mirni dam ključeve te da zajedno ručamo u jednoj tasci blizu njenog posla (nadam se da sam dobro napisao, fonetski je taška, ali nije torbica, već mjesto koje nudi gablece razne u vrijeme ručka; maleni starinski restorančić ili zalogajnica). Navečer je Mirna, ravno s posla išla za Barcelonu na vikend, a ja poslije ručka i nakon što smo se pozdravili otišao prema Expu, kvartu s novim i modernim zgradama i shopping centima; a tamo se nalazi i ulaz na most Vasco da Gama, koji je dugačak čak 17 km!!! Također prelazi Tejo, ali na njenom puno širem dijelu, a bio je izgrađen za svjetsku izložbu, mislim '96.

samo mali dio

Tu se nalazi i oceanorium kojeg sam posjetio (11€ studentska) i ostao očaran!

Zatim sam krenuo prema sjeveru i našao simpatično mjesto za kampiranje nedaleko gradića Alenquera. Spavanje.

12.04.2011. u 10:51 • 0 Komentara • Print • #

Idemo u Portugal!

Ali ne s Goranom Milićem ;)
03.04.2011.
Ujutro je vrijeme bilo šugavo, s nebom prevučenim nekim turobnim oblacima; velikim, tamnim i beskonačnim. Meni je jutro ipak bilo dobro jer sam prošetao do recepcije po svoje baterije, pozdravio dedu, kupio friški kruh. Imao sam odličan doručak: topli kruh, maslac i marmelada :P

Onda sam se obrijao, a to ne radim često. Punio svoje uredaje za to vrijeme na utičnicama u kupaonici. Pa sam se spremio i naposlijetku krenuo. Ovi bajkeri su otisli rano, oko 9. Mozda i oni idu na Gib :)
Ja sam krenuo prema Tarifi i brzo je pocela kiša... Bilo je i neke sitne kišice u kampu kad sam kretao, pa sam navukao kišno odijelo. Izuzmemo li kratkotrajna pokisnuća na Korzici i ono na putu Almeria-Malaga, ovo je prvi kišni dan (nakon italije). No dobro, nije bila jaka, pa se dalo. Tarifom sam samo prošao motorom, jer mi se nije dalo kisnuti. Zgodna je, ali me malo i rastužila zbog putokaza za luku i brodove za Afriku. No dobro, lijepi krajolici i poboljšanje vremena učinili su svoje, i prije nego sam mislio, evo mene u Cadizu. Interesantan morem i utvrdama opasan gradić.

Tu sam došao do spoznaje, sjedeći uz more i radeći pauzu, da ne postoji cesta uz more do Huelve, već da se čovjek mora popeti skrooooz do Seville na sjever, da bi onda mogao produžiti na zapad prema Portugalu. A ništa, put pod noge. Znao sam da je negdje oko Cadiza motoristička trkaća staza i htio sam samo baciti pogled, pogotovo jer se taj dan tamo vozio prestižni moto GP. To mi je rekao dobro informirani David u Malagi. On je mislio, kad smo se upoznali, da sam ja tamo krenuo zbog trke; jer motoristi tamo odlaze na utrku i provesti kamping vikend. Cijelim sam putem oko Cadiza vidio strašno puno bajkera u skupinama. Onda sam u gradu pitao nekog skuteraša za stazu; ali nije imao pojma engleski, a mimikom je shvatio da ga pitam za stazu u gradu, pa nije uspjelo. Rekoh ništa, idem za Sevillu. Opet motoristi. Put me ipak odveo do Circuito de Jereza. Vidio sam enormno veliki parking pun smeća i još koju grupicu bajkera koja se spremala kući (već je bilo cca 6 sati); još postavljene šatore i 2 ulaza na stazu. Unutra se nažalost ne može, ali me jedan tip sa MT01 (Yamaha) slikao ispred ulaza i rekao mi rezultate (imena mi nisu značila baš ništa jer nešto i ne pratim taj sport - znam za Rossija i Biaggija)
Bilo kako bilo, pozdravio sam čovjeka i krenuo dalje. Došao sam do ogrome Seville, ali popratio sam samo obrise velegrada u kasno predvečerje, sa ogromnog mosta kojim sam se zaputio prema zapadu. Ubrzo sam napustio predgrađa, i u nekom manjem gradiću na državnoj cesti za Huelvu kupio kruh. Brzo nakon toga, našao sam odlično mjesto za zadnje spavanje u Španjolskoj prije Portugala. U poljima, u jednom skrovitom šumarku, nedaleko malog sportskog aerodroma.
04.04.2011.
Budim se s prvim avionima koji uzlijeću. Baš je lijepo jutro. Tu i tamo neki zvukovi paraju nebo poput grmljavine; ali nebo je čisto, bez oblačka. Tek sam dobrih sat il 2 vremena kasnije, nakon doručka, shvatio da se radi o tandem padobrancima. Nakon uzastopnih 5 takvih zvukova (otvaranja padobrana) čuo ssm glasni ženski uzvik uzbuđenja :)

Onda sam izašao na čistinu pa sam ih vidio kako se spuštaju i rade neke sitne akrobacije. Odmah sam poželio do aerodroma vidit koliko košta to. Al nekako mi se ne ide u tandemu. Htio bi skočiti sam; a to bez školice ne ide... Otišao sam s tim zračnim mislima po finom makadamu natrag do ceste.

Pogled u retrovizor na zid prašine koji sam ostavljao iza sebe prizemljio mi je misli i uputio na nešto drugo što mi je također velika želja: enduro motor! No, već sam s cestovnim bio na cesti, a u mislima birao rutu do Ližboe. Što odabrati: Kontinentalnu, preko Evore? Ili morsku preko Fara, Albufeire, Sagresa...? U Huelvi sam, potpomognut Mirninim SMS-om odlučio. More, ocean. Nekako mi je i bilo draže. Volim to beskrajno prostranstvo, volim ga imati u blizini i vidjeti putem. Ubrzo sam preko velikog mosta ušao u Portugal.

Nemam osjećaj da sam u drugoj državi. Postepeno sam, kako sam vidio razlike u natpisima na prometnim znakovima, cijene goriva na benzinskima (ultra visokih 1,6€ za litru 95-ice) i kad sam stigao u Faro, čuo ljude da govore portugalski, skontao gdje sam.

Za kratkog vremena provedenog u Faru, koji je simpa, počelo se mračiti. Bilo je negdje 8 sati (i btw. tu je sat manje) pa sam krenuo put Albufeire i ne puno prije ulaska u grad našao solidno mjesto za šator. S prvotnim utiscima o Portugalu, zaspao sam.

12.04.2011. u 10:49 • 0 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 11.04.2011.

Draži Gibraltara

Draži Gibraltara
Već od ranoga jutra otok me počeo iznenađivati svojim čarima. Probudio sam se i izašao protegnuti noge. Gledao sam prema Africi i prema ogromnoj stijeni naizmjence. I promatrao neizbrojivo mnoštvo galebova koji su najglasniji i najaktivniji ujutro. I onda kad sam se okrenuo prema šatoru, konačno ugledah majmuna :) na zidiću pokraj šatora.

Hodao je onako nije ga briga za mene ni ništa drugo, probudio se i krenuo po jutarnju dozu sunca. Tek kad sam ja krenuo prema šatoru, polako se povukao prema kamenim stijenama i iza na liticu.

Nisam ih tu uopće očekivao, ali ispostavilo se da imaju nastambe i ovdje, na ovom dijelu stijene, u rupama na okomitoj litici iznad koje sam ja spavao. Onda sam spazio jednu obitelj koju sam promatrao odozgo, 2 klinca i roditelje. Ta ista familija prošla je kraj mene kad sam stavljao opremu na motor u istom smjeru gdje i onaj prvi.

Dan je lijepo započeo, s majmunima :D Krenuo sam s motorom prema gradu, pa se po putokazima spustio do 100-tonskog topa iz viktorijanskog doba; koji se sada razgledava kao turistička atrakcija. Upad je bio funtu, a kako ja nisam imao funti, onda je to 2 eura. Zanimljiv tecaj. Ali takav je odnos prema euru po cijelom Gibu (tak ga zovu lokalci). Imao sam samo novcanicu od 5€ pa me super simpaticni Tony Fletcher pustio za džabe ;)

100 tona

Postava je odlična, ima superzanimljivih podataka, slika i komada starog oružja; a meni je najzanimljiviji podatak bio da top nikada nije opalio neprijateljski. A koštao je ne znam koliko tisuća tadašnjih funata. Ipak, kad su imali probna ispaljivanja; u Gibraltarskim su novinama to objavili, uz preporuku da ljudi imaju otvorene prozore i sklone stvari sa polica :D Kad je bio vrhunac tehnike nije bio potreban zbog mirnodopskih uvjeta, na kraju je zastario i ostao tek uspomena i turistčka atrakcija. Topčina je imala domet od 5-8 milja i trebala pokrivati cijeli zaljev prema španjolskom Algecirasu, a u doba kada je bio instaliran opsluživala ga je jedna elitna topnička jedinica od 23 vojnika svih činova. Isti takav top Britanci su u to doba imali postavljen i na Malti. Top je... velik - i za to doba vrlo naprednih tehničkih rješenja. Od infrastrukture same topničke baterije do topa samoga. Kad sam izašao dugo sam razgovarao s Tonyem. On vuče neke korijene iz meni toliko drage Škotske, pa smo puno pričali o tome, životu na Gibraltaru, koji je vrlo dobar (gorivo i ostale potrepštine jeftinije nego kod nas, a prosječna plaća 2.500€!) i funtama i funtama sterlinzima. To me je dovelo do spoznaje da ja zapravo imam sa sobom funte - 20 škotskih pound sterlinga koje imam vec 2 godine, od svoje posjete Škotskoj. Tony mi ipak nije ništa naplaćivao, a ja sam imao funte za platiti upad na Upper Rock :)
Pozdravili smo se i ja sam otišao do grada. Iz Mcd sam se klasično javio svojima i odradio ostalu mail korespondenciju i slično, te sam se zaputio na Upper rock. Već kod špilje sv. Michaela vidio sam još majmuna i neke bajkere iz Galicije, s kojima sam poslije te pećine, koja je impresivna, išao gore do samog vrha stijene gdje su bile još dvije topničke baterije, a ona najviša i najisturenija na jug, s koje se predivno vidi Afrika, zove se O'haras battery! Gore je baš moćno. Gledaš s oštro odrezane litice prema stijenama i moru iznad kojega lete milijoni galebova, velikih brodova ima strašno puno pred Gibraltarom, i onda iza svega toga, obale veličanstvene Afrike, koja me toliko privlači. Prethodno sam u McD provjerio na brzinu cijene brodskog tranafera do tamo i zaključio da su stvarno ne-povoljne. Za povratni 40-minutni put od Algecirasa do također Španjolske Ceute 120€. Isto, odnosno još i malo skuplje cijene su za marokansku luku Tanger. Kasnije sam na autoputu kod San Roque-a gdje prodaju brodske karte također pitao za cijenu. Nažalost ista stvar. Te sam većeri užasno teška srca ipak odustao od Afrike :( ...ovaj put.

No vratimo se lijepim stvarima, vratimo se Gibraltaru. Na Upper rocku potoji još stanica gdje se nalazi veći broj makakija jer ih tamo djelatnici hrane, pa ih turisti mogu promatrati. Jako su znatiželjni i lukavi pa ti se brzo popnu na motor i pokušavaju otvoriti tank torbu. Meni su bili baš simpa, ali taj jedan kojem se baš svidio moj motor uzeo je s njega jedino što je mogao uzeti, suhu grančicu koju vozim sa sobom još iz Francuske i to iz podnožja Pireneja.

mali vragolan

Poigrao se malo s njom i onda ju s frendom izmrvio na komadiće. Ali nisam mu zamjerio :) kasnije se ide do jako interesantnih prolaza/tunela isklesanih u čistom kamenu; gdje su na raznim pozicijama tunela postojale pozicije za postavljanje topova, u još starije doba kad su se Britanci i Španjolci borili za Gib. Impresivno je to što je takav podvig za ono doba predstavljao ekstremno zahtjevan i mukotrpan posao. Zanimljivo je da je ta stijena Gibraltarska dodlovno prošarana tunelima i prolazima i ima ih 42 kilometra. Za usporedbu, cesta koja ide sve oko Giba dugačka je oko 5km. Velik dio tih drugih tunela datira iz drugog svjetskog rata.

Naposlijetku, kada se silazi sa stijene u grad tu je maurski dvorac, odnosno kula i utvrda, koja je također jako zanimljiva. U gradu sam ostao još vrlo kratko i napustio ga predvečer. E sad je došlo vrijeme da iskoristim svoju spoznaju od večeri prije. Zaželio sam se pravog tuša, a i htio sam biti 'pravilno ukampiran jer spominjala se neka kiša za noć ili idući dan. Stoga sam otišao u onaj kamp. La casita je vrlo dobar kamp, malo skuplji, ali super je. Sa spaljenim djedicom koji odlično priča engleski i rekao je da nema problema da ostavim puniti u kancelariji bateriju za fotić preko noći. Ja sam otišao do svog kamping mjesta i susreo dvijicu bajkera koji su taman napuštali svoje šatore i išli (valjda na pivu) negdje. Ja sam počeo slagati šator i onda mi se dogodila još jedna zanimliva i pomalo neobična stvar. Čučao sam kraj šatorskog krila i onda je nešto prošlo kraj mene. Cimnuo sam se refleksno i pomislio u prvi tren da je neko pseto, a kad ono skužim - lisica!!! Wau. Nekak se doimala pitomo, a imao sam i rukavice pa sam je pozvao, došla mi je na nekih 5 cm pa malo onjušila i odmaknula se ali i dalje bila blizu. Onda je odjednom opet krenula prema meni, ali samo do stupića gdje sam ja odložio ruksak ibpopela se na nj dignuvši se na zadnje noge. Mislio sam šta je sad, i onda ustima zgrabi komadić sendviča zamotanog u celofan. Sad mi je bilo jasno, znači to si nanjušila, lijo! A taj jekomad i bio namijenjen za životinje. Od polovice koja mi je ostala od prethodne večere, već sam malo dao jutarnjim majmunima, nešto galebovima, i eto zadnjim se komadom lisica sama poslužila. Htio sam joj to odmotati, jer se mučila s tim i mahnito drmala glavom ne bi li došla do sadržaja, ali svaki put kad bih joj se približio uzela bi to i hodala dalje od mene.

Ah rekoh, već ćeš se ti snać... Samo baci onda celofan u smeće :D
Tuš mi je izuzetno godio. Punih pola sata. Prvi pravi u 2 tjedna. Kakav tuš, kakav dan, kakav san...

11.04.2011. u 18:41 • 0 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 04.04.2011.

Od Granade do best kampinga i... Engleske?

U predivno jutro shvatih kakav zapravo predivan pogled imam na Malagu.

ispod masline

s pogledom

HA HA

evolution

Dulje sam spavao, do 10 negdje, i onda, kad sam se spremio, krenuo odličnom brdskom cestom put Granade.

s puta:

stari dvorac

Kroz Santa Fé, predgrađe, ušao sam u Granadu i prošao krug gradom. Sviđa mi se. Ali ono što mi najviše odvlači pozornost je ogromni bijeli masiv na istoku.

Već sam vidio po gradu putokaze i jučer na mapi oznaku nacionalnog parka Sierra Nevada i zaputio se gore. Cesta je predivna, i kako se penješ, postaje sve hladnije ali i vidici su sve ljepši. Odjednom se dolje, u dolini gdje je smještena Granada ukazuje predivno akomulacijsko jezero među oštrim i uspravnim stijenama. Nastavljam gore.. Opet snijemg :) to je ogromna planinetina, ali ime dijeli i sa malim skijaškim gradićem. Vučnice su za danas prestale s radom pa prevladava mir. Prošetao sam se i fotkao, te našao drugi put nazad. S druge strane one rijeke, tj. jezera. Tamo je jezeru naime moguće prići. Kad sam se spustio, pogled na površinu vode i bijele planinske vrhove u daljini podsjetio me na Zell am See u Austriji.

Još 15ak min lagane vožnje do grada, i stajem na parkingu Mercadone. Idem si kupiti večeru, doručak i probati neke španjolske stvari iz supermarketa. Radilo je do 9:15 i bio sam zadnji koji je izašao iz dućana ;)
U gradu, gdje sam stao složiti stvari, oduševila me skupina trubača i bubnjara koji su svirali odličnu muziku u parku. Zadnjeg koji im se pridružio dofurao je jedan deda na motoru, a on je imao ogroman bubanj u torbi na leđima, pa je to sve skupa smiješno izgledalo. Ja sam odlazio, a oni su još svirali. Onda sam, prolazeći kroz, od radova, polurazrovan grad, u nekom drugom parku vidio još jednu skupinu ljudi koji su imali neko vikanje i neko gibanje zajednicko. Isto vrlo efektno i zabavno. Ja sam krenuo put Illore, jer je rijetko naseljeno i, ispostavilo se, također prepuno maslina. Tako sam ja opet u jednom masliniku iza Illore napravio instant carbonara tjesteninu, koje je ostalo i za sutra; prvi put koristim tupperware za tu namjenu :) i zaspao!
Ujutro jedem sendvič i krećem dalje ruta mi je otići okolo Málage opet prema moru, via Tarifa... Prošao sam kroz lijep gradić visoko iznad još jednog akom. jezera koji se zove Iznájar i onda došao do Antequere gdje sam odlučio da ću kamp podići ranije kako bih se "istuširao" i najeo, možda malo i tumarao dok je još dan. Gradić ima inače lijepu utvrdu i puno mjesta gdje se može uzeti voda, pa sam napunio svoje zalihe.

Iznajar

Krenuo sam cestom prema Alori i vidio znak za park vukova, skrenuo prema tamo, ali nije mi se baš činilo da radi, pa nastavih dalje, no ubrzo opet skrećem s rute jer ugledah zanimljive planine. Zanimljivo je što su sve padine, koliko god strme bile, obrađene. Ima tu i pastira s kozama i malih mjestašaca porazbacanih po planini.

kurve

Ja skrenuh na neki makadam još dalje u planinu, i nakon cca 7 km vožnje, od farme do farme, naišao na zatvorenu ogradu. Otvorio sam ju i krenuo pronjuškati pješice. To više nisu privatni posjedi već park prirode pa je zato zatvoren. Ja sam odmah znao da je mjesto ko stvoreno za kampiranje. Uz put ima nisku i mekanu travicu na potpuno ravnom terenu, a put malo niže završava i pretvara se u planinarsku stazicu do Antequere daleko dolje u dolini. Ja sam uterao makinu i zatvorio lesu!

Kamp u parku pirode:

Podigao sam šator i okupao se. Ovaj put s tri litre vode - al sam rastrošan. Osjećaj nakon kupanja - neopisiv. Veranje po neobičnim stijenama parka prirode - neprocjenjivo. Okus carbonare od jučer - nevjerojatan. Sve sam zasladio jednim phosquitosom (neki fini španjolski biskvit s čokoladom) oprao zube i na spavanje. Bio je to odličan kamping, možda the best na ovom dijelu putovanja.
Ujutro je prošao jedan backpacker kad sam se ja spremao. Pozdravili smo se sa: Hola! Po vreći za spavanje koja se klatarila s njegovog ogromnog ruksaka, vidjelo se da smo po mnogočemu slični.
Ja sam krenuo prema Alori, pa prema Marbelli, gdje sam se zaustavio radi odmora, orjentacije i opet, besplatnog interneta. Shvatih kako sam na 1h udaljenosti do Gibraltara. Gibraltar it is! Na putu do Gibraltara vidio sam uz cestu odličan kamp "La Casita" vrlo blizu La Linea de la connception, grada koji graniči sa Gibraltarom, a ta će mi spoznaja dobro doći kasnije.

Prošavši kroz Lineu došao sam na granicu. Kontrola! Ali ništa detaljno. Na Gibraltar se ulazi prijelazom preko piste zračne luke, a zanimljivo je da je prije Gibraltar bio otok, a sada nešto kao poluotok. Pistu je dobio tokom drugog svjetskog rata. Mjesto kao takvo mi je otkriveni dragulj. Ja sam prošao kroz grad i došao do samog juga otoka. Pogled na usidrene brodove i svjetla u Africi. Wau! Gibraltar je ogromna hrid - enormno velika i visoka stijena koja na svojoj zapadnoj strani ima grad, a na istočnoj tek smetlište usječeno ustjenu i još pokoju firmu, zatim cestu i par tunela te kasnije turističku urbanizaciju... Zaokružio sam t stijenu i našao se opet u gradu. Pubovi po gradu i intenzivan miris hrane po mnogočemu me podsjetio na Škotsku i tamošnje gradove. Engleska telefonska govornica, zastave, engleski natpisi i ljudi na ulici koji viču: "Oy!" pomalo je teško za povjerovati da se sve to nalazi u srcu Španjolske i nadomak Afrike. Ali tako je, to je engleski teritorij. Ali vozi se još uvijek po desnoj strani ;)
Popeo sam se na Upper rock, turističko-povijesno središte puno atrakcija (tuneli, špilje, majmuni makakiji, stari grad i maurski dvorac-tvrđava i toranj) Preko dana upad se naplaćuje 10Ł i još 2Ł za vozilo, a čak i kao pješak plaćaš 0.50Ł. Našao sam jednu dead end uličicu koja je na tom kraju zatvorena (još je uvijek veliki dio otoka pod MOD-om, ministarstvom obrane) i idealna za postavljanje šatora. Imajuci tu lokaciju na umu, spustio sam se do grada i još malo prozujao. Vidio sam gdje neki veseli bajkeri imaju okupljalište i još jednu potencijalnu kampiraonu, te išao potražiti drugi ulaz na Upper rock koji je bio zatvoren, vratih se na stari, također zatvoren! Smola! U 10 ih zatvaraju! E sad, savjet za vas koji ćete možda tamo, možda motorom... Uđite poslije 7 ali prije 10 navečer i prespavajte gore. Prva slijepa uličica nadesno poslije rampe (kućica s naplatom) i to do zatvorenih željeznih vrata. Ujutro ste uštedjeli minimalno 2, odnosno 12Ł ak se pravite glupi na ulascima u sadržaje. Meni su kartu idući dan gledali samo u st. Michael's cave. Ja nisam mogao isfurati taj plan. Nisam još ni jednog majmuna vidio :( makar sam čuo neko komešanje u krošnjama kod zatvorenih vrata koja su me neugodno iznenadila. No, bilo kako bilo, ipak osupnut čudesnošću ovog neobičnog mjesta na Zemlji, zadovoljan sam otišao na položaj ispod mjesta gdje se u nekoj starijoj zgradi skupljaju bikeri, na jedankomadić zemlje gdje imas pogled i na stijenu i na zaljev, brodove i Afriku... Podigao šator i zaspao.

Povlačim ono o rijekama. Andaluzija ih je puna koje imaju vode! Ali i do godišnjeg je doba...

Pozdrav

04.04.2011. u 17:38 • 1 Komentara • Print • #

subota, 02.04.2011.

Dogodovštine u Málagi

Dogodovštine u Málagi
Ujutro buđenje. Danas me čeka put do Málage. No prvo jutarnje stvari: popeo sam se na brdašce iznad plaže kako bih razmotrio obje plaže od jučer i položaj šatora..

Pruža se odličan pogled; također i na predivnu boju mora. Privuklo me je to pa sam se odlučio okupati. Ionako će mi goditi. Nakon što sam sve natrpao na motor, a prije toga pregledao plažu, odlučio sam motor spustiti dolje gdje ću imati pogled na njega. Bad idea! Tj. Bad izvedba! Treba se spustit, pa okrenut, a ja sam došao po sredini pa sam imao premalo manevarskog prostora za taj okret! Ostah u glupom položaju: naprijed nemaš kam, nazad ga ne možeš pomaknut. Oh da mi je bar rikverc na motoru. Već sam ga par puta poželio. Ništa. Nakon 15ak minuta natezanja i mučenja, te opetovanog silaženja s motora i kopanja kanala za zadnju gumu da ga mogu izgurati unatrag; uspio sam :D i taman se izmučio i oznojio za kupanje. Voda je bila nešto toplija nego u Francuskoj, ali hodajući plićakom po jednoj ravnoj stijeni uočio sam dosta meduzica; pa me to odvratilo od frajerskog skoka u more. Odmah sam se sjetio prošlog ljeta kad me u Biogradu jedna opekla oko oka i po čelu! Žari i nikak da prođe. Zato sam odabrao penzionersku opciju namakanja i onda sam par puta čučnuo cijeli pod vodu. Još je hladna!!! Ali mi je godilo. Današnja će mi vožnja biti draža.

Krenuo put Cabo del Gata i ustanovih putem da je to ujedno i nacionalni park. Mjesto je zgodno i starinsko, i prvo u kojemu sam vidio gro barki na ogromnoj pješčanoj plaži. Tu, na plaži, je bila i neka stara tvrđava koja je dosta dobro izgledala u tom okružju.

Krenuh put NP. E to je tek bilo otkriće. Uska cestica brdska koja vodi do tamo i zatim okriva predivnu ovalnu šljunčanu plažu, i onda malo dalje veliki svjetionik i onda predivne stijene, dosta oštre, visoke i uspravne, kako strše iz mora. Zadržao sam se tamo neko vrijeme jer su pogledi uistinu očaravali.

Faro del Cabo de Gata

Onda sam se vratio natrag i opalio prema Almerii. Odmah sam kod neke oronule crkve, tik uz dugačku plažu, vidio da se na moru sprema neka nevera. Malo kao u mom smjeru, ali bu to mene zaobišlo. Jok! Naravno danije. Pokisoh taman kad sam ulazio u Almeriu. Prva kiša na putu, izuzev onu u Italiji. I još jedno u nizu moto-pokisnuća. Nije bilo previše, ali nije mi se dalo stajat i navlačit 'lidl' kišno odijelo. I ondana izlasku stanem pod krov benzinske, dogovorim se s Natašom kad i gdje se nađemo, skontah da ću morat juriti (220 km u 1:45h - još takvim tempom nisam jurio. Sve inace lagano) odabrah autoput (bez naplate), i kad je stalo krenuh. Odmah novi pljusak. Kako tipično. Rekoh: ko ga je..šljivi i gas. Brzo je to stalo i znao sam da sam do Malage suh pri 150km/h i toplom primorskom zraku. Uskoro je sunce opet vrlo jako sjalo, a ja sam jurio. Pokvarilo mi plan kad sam skuzio da nije autoput cijelim putem do Malage; ali ipak mi unijelo promjenu u monotoni ritam autoput vožnje koju inače IZBJEGAVAM. i 18:08 ulazim u grad (dogovor je naravno bio 18:00) i uz pomoć jednog bajkera nalazim mjesto. Još me malo ona i morala tražit, al eto konačno se nađosmo u Malagi. I konačno netko poznat. I konačno netko s kim mogu pričat hrvatski. Nataša, sorry na čekanju i hvala na odličnim tapasima :p

Malaga by night

Prošetali smo lijepim gradom i sjeli na cugu i kasnije na klopu. Ja bih bio odmah jeo, ali kuhinje im rade tek od 8. Pogotovo za ljetnog računanja vremena. Tu je život tako podešen, na kasno - ili ono što mi smatramo kasnim.. U svakom slučaju svaki dan u Malagi večerima su pune ulice ljudi u centru i puno se jede, i pije :) meni su se tapasi izuzetno svidjeli, a jeli smo od krumpira, piletine i patliđana - s finim umacima. Nataša je tu večer išla avionom u Rim, pa nam je eto ova večer bila jedinstvena i jedina prilika da se vidimo na njenom terenu.. Jednom od njenih terena :D
Otpratio sam ju kasnije do busa i tu smo se slikali pod palmom, dogovorili idući susret (vjerojatno rafting u RH ili u regiji), pozdravili i razišli. Ja sam još ostao prošetati divno uređenom i noću čudesno obasjanom rivom i onda sjeo na McD terasu na porciju besplatnog interneta. Ugodna atmosfera i toplo vrijeme mame te da dugo ostanes vani. Tako sam i ja krenuo prema motoru, sa slajom u ruci tek oko 11. Sjeo sam na bike i krenuo drito na sjever, kako me Nataša uputila u traženje pogodnog kamping placa. I bila je u pravu; našao sam odlično mjesto pod maslinom... Ali tek tri sata kasnije. Naime, znao sam da moram na benzinsku jer motor troši nešto više od uobičajenih 5 na 100, kad ga ganjas 150-160. Odometar je pokazivao 303 km s trenutnim tankom (inace radim 400km s tankom, dakle ovo je 25 % manje), ali benzinske niotkuda. Nista, budem sutra! Penjem se uz strmo brdo i prorijedile se kuće i eto znaka 'Málaga prekriženo' - motor zaštuca, još prođem 300tinjak metara, stisnem kuplung, ugasi se. Now what? Pogledah na svoju nokiu di je najbliza benzinska... Yess! Samo se moram okrenut i nizbrdo. Spuštam se s ugašenim motorom (my favorite), a noćni zrak mi baš paše. Dolazim do lokacije; to je mala benzinska u zgradi koja je u ovo doba zatvorena: FAK! Sta sad? Imam flasicu od 3 dcl i svoju camelicu za vodu u koju nipošto ne želim točit gorivo. Tank torbu na rame i kacigu u ruku i krenuo ja... Ali kuda. Odmah ugledah neku garažu za stanare i hotel s čuvarom. Spustio se dolje da pitam i sad nabadam ja španjolsko-englesko-francuske kombinacije i dogovorimo se. Stavit ću motor unutra kod njega, i stvari, nokiu na struju i on mi da flasu od litru i pol i uputi me do benzinske. 20 minuta pješke. Zapravo mi je baš godilo. Došećem ja tako do bp-a na Emilio Thuillier aveniji kad ono opet šok! Ne da mi da točim u flasu!! Ja ono, šta nikako ne mogu?? A on: Ne! I prtlja nešto na španjolskom; neka borsa bla bla bla! I pitam ga na engleskom i skužim da on priča engleski i objasni mi da ima vreću za gorivo; ali da će me koštati 2,90€. A ja ono kao, imaš ju tu? On: da! Pa daj mi ju onda, brate mili! Već sam si mislio kaj ću sad! Mogao si samo reći borša - to bih odmah shvatio :)
Natočih 4 litre i sav sretan nazad! David, čuvar, mi je dao i vode i ja mu se od srca zahvalih. Izmijenili smo i brojeve za slučaj da sam ja ponovo u Malagi ili on u RH. Dao sam mu i jedan Big Corny i otišao. 1km od istog onog mjesta gdje sam stao našao sam fora mjesto! Legao sam tek u 2am ali jako sam ugodno spavao. Sve je opet lijepo sjelo na svoje mjesto.

...a imam i vreću za gorivo in case of emergency :D
Pozdrav, out!

02.04.2011. u 13:43 • 4 Komentara • Print • #

petak, 01.04.2011.

Zašto u Španjolskoj igraju nogomet u koritu rijeke?

Španjolska
Prvo španjolsko jutro; dosta vjetra vani, ali pogled obara s nogu. Na malom sam prijevoju gdje se na jug pruza pogled na zaljev Colere i dalje sve na Spanjolsku; a na sjever na nešto veći Portbou i francuska brda. Susjedi su otišli dosta rano, ali meni je društvo pravila vesela povorka old timer traktora koji su valjda radili neki svoj klupski đir.

Bilo je baš super. Mahali smo si; a prvi plavi je čak i pesa imao sa sobom :)

Nešto je s tim povorkama u Španjolskoj. Valjda njen način da mi zaželi dobrodošlicu?; s tendencijom smanjenja broja kotača i 'demotorizacije'
Pitate se o čemu dovraga pričam :p
Naime; jutarnjim sam se povorkama veselio prva tri dana u Espańol. Drugi dan, kad sam spavao na kakvih 30km od Barce; kod nekih antičkih iskopina uz makadamski put; ujutro su po putu prošle 2 skupine off-roadera i kasnije još dvojica na cross-enduro motorima; kako ih mi drugi bajkeri od milja zovemo 'prašinari' Nema tu ničeg uvredljivog; čak štoviše; ja bih ful volio biti prašinar ponekad ;) naravno, opet smo si mahali dok sam ja spremao šator i ostalo..
Treći dan; među poljima naranača, blizu mora; na jednoj posebnoj i neobičnoj lokaciji; ujutro sam imao posjetu od petorice nešto starijih mountain-bikera; na dobrim pilama, po onom što sam uspio vidjeti. Sa svima sam izmijenio 'Hola' ili 'buenos dias' i jedan me upitao nesto kao: De la ruta? A ja frajerski: Si! A on ce na to: Mui bien :) kasnije je još par krugova tu napravio bradati jogger sa svojim španijelom koji je veselo trčao za njim; uz stalna zastajkivanja i njuškanja. Na prvom prolazu; kad je doletio iza gazde totalno se izbezumio vidjevši me, mutavo stajao par trenutaka i kad sam ga pozvao onda se uplašio i bacio šturu za gazdom :D biće da me nije tu očekivao.

prvi spanjolski kamping

ovdje

:)

Poslije više nije bilo povoraka, no bilo je drugih dobrih stvari.
Vratimo se na start; prvi cijeli dan u Španjolskoj odlučio sam provesti na putu prema i u Barceloni. Put do tamo bio je sjajan; a opasku na nacionalnu cestu N-340 koja je ogromna (preko 1400km) i kojom gulim cijelo vrijeme prema jugu i zapadu je da je puna... kurvi! Je, odličnih zavoja; ali i onih drugih! Ful je neobično; kao ono kad sam opisivao češki grad Cheb na granici s Njemačkom; ali ovdje se može primijeniti valjda na cijelu državu. One jednostavno sjede; najčešće usred ničega ili neke pustoši na plastičnim stolcima, eventualno u hladu kakvog drveta; s bocom vode i najčešće Lidl vrećicom... I čekaju. Kasnije sam saznao da 'pimpovi' potplaćuju lokalnu policiju i onda sve to funkcionira tako... transparentno :S Najčešće ide tako da su oni prvi (džabe) pa onda sve ostalo. To mi je ispričao super deda Nizozemac koji se predstavio kao globetrotter i mene prozvao jednim; pa smo puno o svačemu razgovarali - ali o tom kasnije.
Došao ja tako nakon jednog dijela ceste kontinentom; do obale i mora nesto prije Barce. Obala je sva dosadna i ista. Nije baš neka u koju bi se zaljubio. Dugačke pješčane plaže i to je to. Bez raznolikosti. No dovela me do ogromne Barcelone. Stvarno je velika. Ulazeći u grad spazio sam vrhove Sagrada familie pa sam to prvo 'odradio'. Ona je onak... Ko na slikama turističkih vodiča ;)

Ja sam otišao đir po gradu, kroz centar, pa do luke i ogromne gradske plaže... Tamo sam odlučio prošetati; a toplo vrijeme, sunce, valovi i more stvarno su mi godili, kao i zgodne cure, kojih sam po gradu vidio podosta :)
Na plaži i pored nje sav svijet; turisti, surferi, roleri, biciklisti, šetači, pa neki mladenci koji su se naslikavali po plaži, pa mali hotel iz Dubaia...

Među svima naišao sam i na dvije gospođe koje razgovarahu poznatim jezikom; pa ih pozdravih. Saznao sam da su u 'poseti Barselon'i; Srpkinje su, jedna radi u Austriji, a druga je iz BG. Dosta smo razgovarali i naposlijetku su me savjetovale u kojem bih parku mogao naći mjesto za šator. Pozdravili smo se i ja sam otišao na to brdo-park puno botaničkih i drugih vrtova i sportskih objekata (Mont-Juic); ali kako ne nađoh ništa zaputio sam se na sjever, pa u svom smjeru na zapad i van grada i predgrađa našao već spomenutu lokaciju na 30ak km od Barce. Ugodno proveo predivnu zvjezdanu noć pod velikim borom.

Mont-Juic

Mont-Juic

Mont-Juic

jutro

Dan idući je bio put Tarragone i Valencie. U prvoj su predivni antički nalazi od kojih mi se najviše svidjela ogromna kao arena ili teatar; kako li već smještena uz samo more.

Kod Vila-Sece vidio sam tornjeve i sprave ogromnog zabavnog parka Port Aventure i sjetio se sms-a dragog prijatelja Tarika iz Zenice od veceri prije koji mi je poručio da ako imam 70€ viška da odem tamo na vozove strave. Jedva sam odolio. Prešao sam i jubilarnu oznaku 1000km na N-340 i našao se u nepreglednim poljima agruma, naranči poglavito.

Pored veličanstvenih gradova i zgodnijih manjih gradića; ovaj agrarno-tranzitni dio ponekad izgleda extremno zapušteno; kao da si se našao u nekom Meksiku ;)

Castellon

Prošao sam Castellon i Sagunto (kojeg zovem sagnuto) i koji ima jedan od najvećih utvrđenih srednjovjekovnih gradova (jedno cijelo brdo-planina opasano je zidinama, te sam došao do Almenare. Tu sam napravio djir do gradske platje; a koja je 4 km od samog grada ali i sama kao grad za sebe; puna apartmana i samim time, kako jos nije sezona--pusta. Tu i tamo koji lokalac. U pojasu između plaže i grada sve polja naranči. Na povratku sam naišao na neku cesticu koja je vodila na obližnje brdašce, do neke stanice vodovoda (ili tak nešto, ali i do nekog ogromnog ovalnog prostora, koji je u sredini imao prostor s nekim prastarim paletama i stazom koja je vijugala, s tragovima bisiklistckih ili cross guma. Doimalo se kao neka postapokaliptična arena za borbe modernih gladijatora na motoroima (Mad Max). Iznad toga sve ukrug bio je makadamski put, a sve skupa je bilo podosta veliko. E tu sam večerao, radio puding za desert :P i ujutro imao povorku biciklista i joggera :)
Idući me dan čekala Valencia; koja me baš ugodno iznenadila. Pored orjentiranosti na jedrenje svjetskog ranga (vidljivo u luci) valencia je prepuna čudesnih građevina i velebnih zgrada s raznoraznim efektima - primjerice bazen u podnožju zgrade, predivan ogromni most u obliku harfe koji me podsjetio na Dublin itd...

Valencia - marina

Na putu do Alicantea prolazio sam kroz nepregledna polja naranči i kad sam stigao u Alcoy (ili Alcoi), koji je malo u unutrašnjosti, osjetio sam veliku glad... Srećom ugledan natpis kebab pa sam odlučio provjeriti kakav je španjolski "rolovani kebab" :p
Pravio ga je jedan kul Pakistanac Mohamed Uzair; a tek kasnije sam saznao da je on i djelomični vlasnik lokala i da su ga otvorili prije tjedan dana. Prvo smo pričali o svemu i svačemu; ja sam mu govorio o svome putu, a on meni kak je živio 5 godina u Amsterdamu, pa sad već treću u Španjolskoj i o tome kako se u Španjolskoj živi (naime sve je dana orjentirano na obalu, zvuči poznato, a?)
Alcoi je, naime, prije bio izuzetno razvijeno industrijsko središte, a sad samo grad koji je 20-30 km predaleko od obale... Zatim je došao simpatični čiča (Globetrotter) s još starijom ženskicom (Giselle - Belgijanka) i počeo se pozdravljat s Pakistancem. Ubrzo sam saznao da su frendovi (valjda još iz Nizozemske, iako čiča (koji je doktor) živi u Španjolskoj (Calpe) već 14god; i da je i on djelomični vlasnik i da sam ja jedan od prvih gostiju ;) pričali smo još o mnogočemu i jako mi se svidjelo čuti način na koji razmišlja. Proputovao je gotovo cijeli svijet i dao mi je par dobrih savjeta kud ici i sta pogledati! Zatim smo malo o povijesti i vladarima/dvorcima (kojih je Španjolska prepuna; zatim o aktualnostima i još koječemu - autima i motorima; on naime vozi BMW 335 coupe :) kul deda; nema šta - najvišeme podsjetio na jednog kul dedu iz mojeg sela koji već godinama živi u Engleskoj - stalno je zbijao neke šale; ubacujući ono 'verdamt'; ali onu nizozemsku verziju :D
Oni su otišli, a ja još malo pročavrljao s Uzairom i onda se i s njim pozdravio. Dao mi je Colu za na put, razmijenili smo mailove i zaželio sam mu dobro poslovanje. Mislim da neće biti upitno - kebab mu je odličan!
Krenuo ja put Alicante-a. Bilo mi je zabavno što idem tamo jer je 2 tjedna ranije tamo išla Nikina kolegica s faksa Martina i o tome smo baš pričali još u Veneciji. A da stvar bude još bolja; idući dan dopisujem na chatu s Valentinom (Ruskinjom koja studira s Lazom u Marseilleu; točnije sad se, za 1. april sele u Karlsruhe) i kažem joj gdje sam, a ona: Waaaaauu! Kako je? I ja idem tamo u za par tjedana...Ah taj Ryanair.
No dakle Alicante. Tu večer, nakon neuspješne potrage za internetom, prošao sam krug po gradu i na brdo pogledati dvorac sv. Barbare i baciti pogled na grad i more s visoka.

Nisam ni slutio da ću ga čitavu noć imati na raspolaganju. Naime, spustio sam se i mislio krenuti niz obalu dalje kako bih našao mjesto za spavanje. No, još kad sam ulazio u grad spazio sam da je pun kojekakvih brda. Tako sam, kroz kao neko gradilište i prilaz kao kamenolomu pronasao put do tog brda koje je vrlo blizu onome na kojem je smješten dvorac.

by night

jer sam spavao tu

S jedne je strane moguće prići vozilom, dok je s druge prošarank stazicama za šetanje. Kad sam išao gore spuštao se neki mlađi par s pesom, pa pomislih da gore ima još ljudi. No, nije bilo žive duše i odmah sam uočio mjesto pogodno za šator. Mali zidić opasava taj, recimo, vidikovac a onda su tu postavljene dvije velike gromade kamena iza kojih možeš biti sakriven. Ipak, sjeo sam prvo na zidić, pio poklonjenu kolu i pisao blog. Malo sam se zanio i dugo pisao; noć je bila lijepa. No, skontao sam da žive duše nema tu, osim jedne mačke među grmovima, pa sam složio šator; obrijao se i 'okupao' - 2 litre zgrijane vode cjelokupno pranje -jesam štedljiv! Tako opran super sam se osjećao i zadovoljno zaspao.
Drugi dan sam ujutro odradio u McD internet potrebe uz kroasan i bijelu kavu za euro i pol - neloše :p
Saznao sam da Nataša drugi dan leti za Rim pa sam se s njom dogovorio za popodnevni sastanak u Malagi prije nego ona ide. Zatim sam krenuo put same Malage.

on the way:

moja ruta

my favourite

Isao sam preko Murcie, pa Lorce, gdje sam otišao pogledati dvorac; na preporuku čiče, i onda prema Almerii. Tu sam u predvečerje; kad sam vidio tablu da ulazim u Andaluziju, skužio i putokaz za playu i kamper na njoj. Želeći se vratiti, okrenuo sam se, ali onda opazio putokaz za drugu plazu odmah do pa sam se odvezao do nje. Bila je predivna u smiraj dana. Sunce i more i neke neobične pjeskovite stijene s izdubenim rupama u njima.

Nađoh mjesto za spavanje; ali kako je tu bio i restoran i nešto više ljudi, otišao sa m do one prve, ni kilometar dalje. Tamo si mašem s kamperistima, i napravim krug da proučim područje. Između visokih grmova, nalazilo se super mjesto za šator. Ostavio sam motor i odšetao po pijesku uz more do kampera Švabe. Pozdravio sam i pitao noće li oni tu jer sam vidio znak zabrane kampiranja - u biti u ovim je zemljama osim u Norveškoj zabranjeno svugdje osim u kampu. Simpatični lik mi je rekao da oni tu spavaju, da murija dođe, napravi krug i ode. Super! Mene se čak ni ne vidi s tog mjesta fi su kamperi. Upoznali smo se (zaboravih ime) i dobio sam pohvalu za znanje njemačkog. Rekoh mu da njemački zapravo najslabije govorim. Ali u svakom slučaju mnogo više nego španjolski ;)
Podigao sam svoju kućicu, skuvo grah (dobra je španjolska konzerva - bolja od francuskog cassoulet-a) i otišao na počinak.
.
.
.
Aha da, nogomet i rijeka... Pa zato jer su sve rijeke suhe. U koritima ili ne teče ništa, ili kakva sramežljiva vodica, potočić. A u jednom sam širokom riječnom koritu blizu Lorce vidio ogromno nogometno igralište :)