Irudtravels d.o.o.

ponedjeljak, 28.03.2011.

Prema Andori i proljetno kupanje

Francuska i Andorra

Brod je mirno doplovio do obala francuskog kopna, a ja sam lijepo na brodu spavao. Imali smo prvo jedno stajanje u Nici. Imao sam najčvršću namjeru izaći na palubi kad budemo u luci da odande jednom vidim obrise grada u kojem sam već jednom bio; kad smo se vraćali sa skijanja 02/2008 i koji mi je jako drag - biće zbog odličnog hamburgera u Buffalo Grillu :P
Čak me i žena probudila: "Monsieur, monsieur, Nice ou Toulon?" jedva promrmljah: "toulon..." i podignem potkapu sa očiju. Nju nisam ni mogao razaznati od jarkih svjetala koja na brodu gore stalno, čitavu noć; pogledao sam van kroz prozor i vidio neku jahtu i komadić luke. Vratim se u svoj ležeći položaj, provjerih sat na mobitelu - 5:55 i kao sad ću ja izaći malo da razgledam kad ono - bum; komešanje na brodu, toplo, udara sunce, budim se... 8 je sati! Odmah me hvata neka glad i primam se za svoj kupon za kontitnentalni doručak...
Uživao sam u doručku i promatrao van s desne strane kako promiču milje i milje francuske azurne obale. I tako smo došli do Toulona. Šetao sam vani po ogromnom brodu i fotkao luku i grad. Spustio sam se u potpalublje i taman su otvarali vrata... Znam da me čeka odlična cesta do Marseille-a.

Cassis

dobro jutro

dobra cesta? itekako!!

Uživao sam putem do Laze i unatoč svem negativnom dojmu koji sam stekao o Marseilleu; ovaj put me i više nego ugodno iznenadio... Bila je nedjelja i kada sam ušao u grad s odlične ceste Cassis-Marseille, shvatio sam da nema nečega čega je prije bilo na svakom ulasku/izlasku u grad. Blažena nedjelja. Još mi se nije u ovakvom izdanju (u Marseju) dogodila. Smooth ulazak u grad i vožnja sve do Lazinog st. doma. Nikad toliko mirno u gradu.. Usput svratih po baguette jer sam se tako dogovorio s Lazarom; da imamo za ručak. Unatoč sveopćoj panici koja vlada kod Laze i među njegovim kolegama zbog ispita (sad ih imaju 5 u 7 dana i onda svi odlaze na drugi semestar u Karlsruhe) spremio nam je odličan ručak i nastavio učenje u učionicama doma. Bilo mi je drago da sam vidio sve drage ljude koje sam upoznao prije. Achim je za taj dan popizdio od učenja pa me pozvao u svoju sobu da porazgovaramo. Navečer sam prošetao s Valentinom (Ruskinjom), Arkom (Pakistancem) i Lazom; a kasnije se još družio u sobi s Kevinom, Brunom, Larom i Judith malo duže pa sam probudio Lazu kad sam se vratio spavati. Sorkač :/

ekipa

Ujutro sam se spremio i oprostio s učenjacima, te oko 10 sati otišao prema Zapadu...

učenjaci (s desna na lijevo:Lara, Achim, Duc, Tan, Bruno)

otok pred Marseillom (zatvor)

Marseille (kod velike zgrade - ispred ove nebodercine, prosle godine dobio batine) :)

Putovao sam kroz nekakav, nazovimo ga močvarni kraj. To je veliki komad kopna gdje je nekad; i ne tako davno (doba Rimskog carstva; kada je Montpellier bio luka) bilo more, a sad se povuklo. Doima se dosta čudno, ali i fora. Jedan je dio bio ful pun konja i konjušnica (znam da će ovo nekog posebno razveseliti :*)

J.R.

Stigoh do predgrađa Montpelliera i neki su mi se dijelovi činili dosta poznati. Mislim da je to gradnja nove linije tramvaja, a to smo vidjeli Lazo i ja prošli put i o tome su nam bili pričali naši tadašnji domaćini. Krenuh dalje, u Nokii piše Carcasonne. Kod grada Beziersa tražim mjesto za spavanje. Išao sam do ogromne pješčane plaže, pa natrag do ceste do alternativne lokacije br. 1 i tamo našao usred ogromnih vinograda. Laku noć.

suton u vinogradu

Jutro je divno; dosta sam se spremao i naposlijetku uz petominutnu kišicu otišao prema Carcasonne-u. Mjesto je predivno, pogotovo ogromni kompleks zidinama opasanog starog grada, dvorca, kazališta i crkva. Tu sam pojeo ručak - sendvič koji sam si spremio ujutro i krenuo dalje prateći tok rijeke Aube.

putem...

Carcassonne

hm...

Prođoh kroz Couizu, Esperanzu i dođoh u gradić Quillan. Put za Andorru vodi me uz brdo gdje tražim lokaciju za šator. Opet odabrana super lokacija; iznad Quillana i s pogledom na grad. Na zadnjim molekulama propan-butana grijem si raviole bolognese iz Casino konzerve. Bilo je vrlo ukusno :P

nad gradom
Opet ugodna noć.

jutro

selo u nizini

:)

opet vozim

Danas je dan za nešto novo. Novu državu? Ooo dAa! I toliko voljene planine. Imam 50 km do Andore i penjem se sve više i više, a zavoji zovu na visoke okretaje. Kawi se ne buni ;)
Odlicna vožnja do jednog prijevoja, i onda su se pokazali Pireneji u svoj svojoj čari. Sve bijeli vrhovi, jedan do drugoga u nizu. Dakle, tamo idem... Ax en Therme je zadnji grad u Francuskoj. I natpis posljednja benzinska do Andore mi je to potvrdio. Mislio sam uzet gorivo; ali dobro da nisam. U ANDORI JE GORIVO JEFTINIJE NEGO KOD NAS. da dobro ste čuli. Eurosuper 95 košta 8,80kn dok u francuskoj litra istog sada košta 11,50 (€uro i 55) Naravno da sam iscijedio gotovo sve što je ostalo skupog i natočio 21,85 litara odličnog andoranskog euro 95 (inače kapacitet rezervoara (s rezervom) mi je 22 litre :D)

Ljudi koji voze motore uvijek su fascinirani benzinima i benzinskim postajama; meni je ipak nekako lakše nego dečkima po Amerikama: www.okosvijeta.com.hr
Prije tog oktanskog doživljaja, da bih potrošio gorivo od prije provozao sam se po Andori. Cijeloj :) Andorra La Vela glavni je grad, i sav orjentiran skijanju i skijališnom turizmu. Tamo sam dospio glavnom cestom preko Encampa. Iako je kraj ožujka cijela je zemlja još pod snijegom, što ni ne čudi, obzirom da je sva u nebesima. Prijevoj do prijevoja i nadmorske visine >2000m. Sveeeee BIJELO! Ludnica! Sva skijališta rade. Ogromni hoteli i apartmanske kuće. Španjolski jezik (ili katalonski) predivna priroda. Predivan sunčan dan! I suhe ceste među bijelim sniježnim prostranstvima. U La Veli sam nešto pojeo i zapalio natrag preko Ordina prema Pas de la Casa koja je na izlasku iz zemlje. Uživao sam vozeći se.

ovo je Andorra

Na onoj, već spominjanoj benzinskoj (Elf) pričao sam s Brazilcem i Englezom kojima Jeep Cheerokee nije htio upaliti. Bili su s još dvije cure s kojima rade zajedno u Pas de la Casi u Paddy's Irish pubu. Kasmije sam i vidio gdje je. Brazilac me pitao kuda i kako ja, pa je rekao ostajem li u Casi; rekoh da ne i da pičim natrag u Francusku iako mi se u glavi vrzmala ideja da ga pitam jel mi mogu sredit kakvo džaba noćenje.

jos malo snijega

Andorra je ipak bila preekstremna za kampig. Tako je želja da kampiram u svakoj zemlji Europe ostala neispunjena (za sad) Na malenom Lihtenštajnu sam uspio naći odlično mjesto, ali u Andorri odlučih da nije još vrijeme za kamping na snijegu. A možda je i bilo :D. Valjalo je probati... Ili pitat društvo s benzinske. Bilo kako bilo, zaželjeh im sreću i odjurih na istok. Umjesto neiskušanih iskustava u zamjenu sam dobio jedan exclusive kamping spot u Francuskoj. Bio je to jedan od dana kad te uhvati mrak a da još nisi našao mjesto za spavanje. Ni na što pogodno nisam nailazio putem i već je bio mrak, a bogme i zima kad sam ulazio u taj gradić ili selo s ogromnom utvrdom na brdu (mislim da se zvao Fontpédrouse a i ako nije onda je nešto jako blizu tog grada) i tako skrenem s glavne ceste i odem nekom malom cesticom u istom smjeru odakle sam došao, samo iznad pruge i te glavne ceste... Šumarci borova i jela (:D) i travnati putevi povijenih i suhih vlati trave od nedavno otopljenih snijegova. Skrenuh na jedan takav i našao sam predivno mjesto. Borovi u obliku slova u zatvaraju lokaciju s jedne strane a s druge pružaju pogled na veličanstvene Pireneje (pogotovo se doimaju moćno u kasno predvečerje) i dolinu u kojoj se cijelu noć čuo "hu-huuu" old school željeznice...

Divna..i prohladna noć. Večera mortadela kruh i cherry rajčice, toplo mlijeko :P
Ujutro predivan sunčan dan.

i velika "salica" nescaffea

kamp site

Obećah si kupanje. Za to treba stići do francuske obale i Banyuls sur mer, jer mi je lonely planet tako prije koji dan mailom preporučio: http://click.list.lonelyplanet.com/?qs=2f4effd64a28a5fa2d77984bb24dab9daa4bbd4821fc886e5926b7dbc73152fb

the bridge

the road

Put prema Perpignanu vodi me prvo u Villefranche-de-Conflet... Predivne zidine i jedna utvrda na brdu.

Idem dalje i dolazim nakon dosta vožnje konačno do mora! Prvo neki lijepi gradić Colloure, onako starinski gradić na moru i onda Banyuls koje ja zovem Banjole i koje su ultra vinogradarsko-turistički kraj s zaštićenom morskom zonom u cijeloj duljini obale općine.

Colloure

Colloure

Vinogradima se valjda bave da im ne bude dosadno tokom godine kada nema turista :) dosta sam se namučio da nađem tu lijepu plažu. Naime cijela je obala puna klifova, a iznad mora dosta visoko, i među vinogradima, prolazi strašno dobra cesta s novim asfaltom. Naposlijetku sam našao jednu koja je odgovarala opisu lijepe, spustivši se niz dosta strmu makadamsku cestu među vinogradima do obale... Dakle namučih se, ali sam ju pronašao.

Banyuls

Bila je to lijepa šljunčano pješčana plaža između stijena i klifova i odlično izolirana tako da sam mogao uživati i potpuno gol se zajurit u mediteran. Al je hladna!!! Čak i hladnija od kupanja na Korzici u 11. mjesecu. Ali godilo je. Opet sam bio čist i svjež.

:D

Bilo je već oko 5-6 sati. Zajaših motor i odjurih u suton; točnije u Španjolsku. Još jedno malo lijepo mjesto francusko i zadnja francuska točka s svjetionikom i zatim napuštene zgrade carine i graničara koje više ne služe ničemu, ali su dobar podsjetnik na neka stara vremena...

Portbou, prvo španjolsko mjesto i odmah iza njega Colera. Zanimljiv naziv :)

Kako nisam našao nikakvu zgodnu lokaciju krenuo sam natrag prema Portbou jer sam uočio jenu cestu koja vodi u brdo; kad sam se popeo skužio sam da je to Muntanya Portbou i vidio dobru lokaciju za šator, ali nažalost tamo su već bili neki Švicarci u kamperu.. Ipak, odlučih ih pitat za dijeljenje. Rekao mi je čiča da nema problema i na francuskom se dogovorismo da ću skoknut do mjesta nešto kupiti i onda natrag do njih da postavim šator. Kad sam se vratio, mahnuli smo si, oni su navukli zastore u kamperu; ja sam brzinski složio šator, pojeo sendvič, javio se doma, zaspao.

28.03.2011. u 11:04 • 1 Komentara • Print • #

srijeda, 23.03.2011.

Novi pocetak

Italija i Korzika

U ponoc, 13.03.2011. krenuh ja tako ponovo na put. Nocnim vlakom za Veneciju zapoceo sam drugi dio svog putovanja (oko Europe). Ovaj put sve je pomalo cudno... Bilo je cudno i prvi put, ali sad je nekako drugacije. Valjda treba vremena da se covjek uhoda i privikne na novi rezim zivljenja; a ovoga su puta neobicne i nesvakidasnje okolnosti pridonijele jos vecem osjecaju uzbuđenja izmješanim s emocijama zbog odlaska.
Na dan odlaska vidio sam gotovo cijelu svoju obitelj; sem ujaka kojeg ovim putem pozdravljam :D Vidio sam i nekolicinu (biker i biker wannabe/gonnabe) frendova koji su me ispratili :) hvala im na tome.
Kad smo napustali Dobovu to je bilo to; otisao sam...

Uz drijemanje i dugacko cekanje na Ljubljanskom kolodvoru; kada sam mislio na nekoga tko je takoder tada bio u Ljubljani :), oko 7 sam stigao na kolodvor Venezia Mestre. Vidio sam ju jos iz vlaka. Prisao sam joj s leda; a moja "nova" frizura, reputacija kolodvora Mestre i doba dana ucinili su da sam ju uzasnuo, umjesto iznenadio :D
Bila je to Nika; moja Viško-bosansko-istarsko-talijanska prijateljica. Da ne pojasnjavam sve posebno, ona u Veneciji studira arhitekturu na IUAV-u i sad je bila idealna prilika da se vidimo na njenom novom terenu. Ona zivi s jos 4 cimerice u jednoj kuci pa meni nije bilo nimalo tesko biti njihov gost ta tri dana :P
Bilo mi je u svakako divno, a Nika, Sara, Elena, Gloria i Flavia bile su super domacini. Nika me vodila na svoj faks gdje sam slusao povijest umjetnosti. Mislim da sam pogodio valjda najinteresantniji sat jer je zena pricala o nekom srednjevjekovnom umjetniku/arhitektu (zaboravio ime; znat ce Nika) koji je osmislio kovanice koje su se koristile u ondasnjim bordelima. Postojalo je 16 sluzbenih poza pa je postojalo 16 kovanica (valkda kao žetona :D) koji su na pismu imali rimski broj; a na glavi, pogađate, pozu. :)
U Veneciji sam vec bio; al opet su me oduševili ti njeni beskrajni kanali i mostovi. Jako dobar dio boravka u Italiji bila je sarma. Ne znam vise jel bila od Nikine mame il bake al bila je oooodlična :P

moji dragi domacini

Zadnji dan (utorak) je bio super jer smo navecer imali malo oprastanje; obzirom da sam ja putovao nocnim vlakom za Pisu, na kojem nam se pridružila i zajednička prijateljica Laura, koja zivi u blizini Padove. Dosla je do nas s dečkom Mircom; pa smo se bas lijepo družili i zabavljali. Od svega toga najteze mi je palo to sto sam uspio leci tek pola sata i onda morao na Mestre na vlak u 3:11 a.m. Taj je pak vlak bio super jer je bio poluprazan i moglo se čisto lijepo spavati. Kad sam stigao u Firenzu gdje sam morao promijeniti vlak, uopće mi se nije dalo van. Ipak nekak sam se prebacio u taj drugi koji nije imao kupee niti izvlacive stolce :( iz tog se vlaka sjecam samo neka dva mutava Amera koji su cijelo vrijeme ponavljali kak su jos uvijek pijani, a isli su na Pisa aerodrom. Ja sam sišao stanicu prije, u Pisi. Tu me spasilo što sam imao maznuti kišobran (sorry curke; Flavia mislim) jer je kiša opet počela padati, kao i cijelu proteklu noć. Ipak sam nekako, s dvije preteške torbe i šljapkajući po mokrim kolnicima, odradio turističku turu po Pisi; između ostalog i da ubijem vrijeme do vlaka za Livorno. Zgodan gradić, kosi toranj i to je to.

nagnuta gradevina

S druge strane Livorno, luka 10 minuta vožnje vlakom od Pise malkice mi je bio draži jer: 1. je na moru i 2. 18 je kilometara bliže mom Kawasakiju :D
Prošetao sam gradom od kolodvora do luke!

vojnik :D

marina

celavi u Livornu

ova slika je tu in memoriam baby blu, znat ce koga se tice ;)

Doslovno su mi otpala leđa, ponajviše od alkoholnih poklona koje nosim na Korziku. Malo se umanjila bol kad sam ugledao lice sa takom oko čela, upečatljivi simbol Korzike, na dimnjaku Corsica Ferries trajekta, mega express petice, koja vozi liniju Livorno-Bastia.

moj brod

i dobrodoslica

To je to. Jedva čekam...

zadnji pogledi na Italiju

Dok isplovljavam i zatvaram poglavlje Italija (bar zasada) još se jednom zahvaljujem curama, Glorii kaj je draga i mirna, Sari što je zanimljiva, smiješna i podsjeća me na Zlatu Mück; Elenu što je super pazila na mene i skoro otišla sa mnom i Niku zato što je... Nika :)

Korzika
Nakon drijemanja/spavanja ulazim u poznatu luku... Wau, dobar osjećaj. Veliki brodovi u luci i poznati obrisi grada.

Corse

volim ovaj otok

detalj

Bastia

mocna fotka

dragi ljudi; redom: Pascal, Guillaume, Christine??, Marjorie, moi

Zovem Guillaume-a da sam stigao. On mi kaze da radi i da ce me skupiti Pascal, isti njegov frend koji mi je i motor do njihove garaže dovezao. Opet kisa vani.. Srecom, stara siva 306ica je tu blizu, upoznajem Pascala; kul tip :D
Odvezao me do apartmana Guillaumova kolege gdje sam ja spavao. Pogled na more - vise nego dovoljno ;)
I to da sam od sutra opet na motoru!

evo ga, apartman

i ja

Spavao sam odlicno. Ujutro u 9 Pascal i Guillaume dolaze po mene. Idemo po chain kit (lanac) koji su oni narucili za mene. Isto tak mi kazu da je akomulator mrtav :(
U moto-ducanu jos jedna losa vijest; lanac nije dobar, stigao je za model Z750, nesto noviji od mojega. Srećom, ja sam iz Zagreba zvao servis u Ajacciu gdje su mui gumu mijenjali i naručio dobar lanac. Opet se sve posložilo: na kablove smo kod G. kresnuli kawu, koja je odmah dobila dugo željeni đir i pun tank juice-a; a G. je nazvao servis gdje rekoše da me lanac čeka :) I to upola jeftiniji nego u RH :D
Bio sam super sretan. Taj su me dan izveli na rucak na pizzu :p i navecer me Pascal s Guillame-ovim kolegama s posla (murjacima :D) izveo van. Dobro su me opili. Najviše rumom sa sokom passion fruita. Bili smo po više klubova i za kraj; kako svaki dobar izlazak završava, na predobrom ogromnom double kanibal sendviču; oko 5 ujutro. U pola 6 pao sam u apartmanu u krevet, a s tim su pali i moji planovi da rano ujutro picim za Ajaccio na servis. Prespavao sam jutro i sve prebacio na subotu ujutro. Popodne sam odlucio iskoristiti za posljednju voznju sa starim lancem i posjet krajnjem sjevernom vrhu Korzike; koji se zove Cap Corse. To je jedini dio koji mi je ostao za vidjeti od prošle posjete Korzici i uistinu je predivan. Odlični pogledi svuda uokolo, uključujući i onaj na Elbu, moćne vjetroelektrane, sunce, vjetar, ceste... Korzika

Korzika

EveryTrail - Find hiking trails in California and beyond

Vratih se u pravo vrijeme za večeru, koju su zajedno pripremili Marjorie i G. i bila je odliiična; a jelo se zvalo Tartiflette, mislim... Fino napunjena želuca zaputih se do apartmana.. Posljednja noć u Bastii. Gledao sam "Daleke rođake" na dvd-u ali brzo odoh na spavanje jer sam si za drugi dan odredio start u 7:00!
Obožavam jutra na motoru; a pogotovo ovakva kakvo je bilo te subote na Korzici... Predivan dan, cesta, krajolici: prolazim kraj mjesta gdje sam se slomio ;), kroz predivan gradić Corte i naposlijetku preko prijevoja Vizzacvona (tako nesto) gdje su zavoji super!

meni jako dragi dio Korzike, prijevoj Vizzacvona

Put do Ajaccia traje cca. 2h, no ja sam, uz malo kasniji start, nakon ranojutarnje kave s Guillaumeom i zaustavljanja radi fotkanja u servis Speedy bike stigao u 10:00.
Gospodin Marcini me prepoznao. Rekao sam mu da sam ja taj koji je naručio lanac i kratko mu ispričao što se sve dogodilo. Njega se pak ja dobro sjećam jer smo prošli put, kad sam u njegovom shopu mijenjao zadnju gumu; u neobaveznom ćaskanju o motorima, došli do činjenice da je on nastupao; a 2 puta čak i pobjedio na enduro/motocross natjecanju na kojem sam ja bio u 10.mj prošle godine kada je na istom nastupao Julien, zaručnik moje prijateljice Sabine :D koje li zgodne slučajnosti!
Ostavljam motor i idem prošetati do Quick restorana po jutarnju dozu besplatnog interneta! Quick nije još radio, ali net je! I bik je gušt sjediti na terasi obasjanoj suncem.

novi lanac

Ajjacio, plaza

Beogradjanin ;)

Kad sam se vratio, bajk je bio gotov, a ubrzo i njima radno vrijeme; pa sam sa svojim 'korzikanskim' mehaničarom Yoricom otišao na pivu. On vozi SV-a 650! Porazgovarali smo; on je iz Toulona, a tu je došao sa starcima i radi i ok mu je! Pojma nije imao di je Hrvatska, ko ni hrpa ljudi koje srećem... Al eto pokazah mu. Pozvao me u đir kasnije, ali morao sam odbiti jer je valjalo još natrag do Bastie, spremiti se, oprostiti se, pa opet do Calvija na noćni brod za Toulon. Bilo mi je nekako žao otići, ali eto to tako biva :(. Oprostio sam se s mojim divnim domaćinima, G., M. i s klincima, kojima se od srca zahvaljujem!!!!!! Navratio je i Pascal pa sam se i s njim pozdravio. Očekujem ih sve u Hrvatskoj, jednom. Njih dvojica (obojica voze CBR-ke 900) pridružili bi mi se u Skandinaviji, ali žene ih ne bi pustile :P pa je sve ostalo samo na ideji...

kisa me naravno oprala

mjesto gdje sam se prije 4 mjeseca sasio i slomio kost

malci od Delattreovih

mi svi zajedno

Otišao sam. Noć i put do Calvija bili su mirni i blagi, s ogromnim mjesecom koji me pratio i svojom se jakom svjetlošću tu i tamo probijao kroz mnogobrojne oblake. Na ukrcaju u brod bajkerski par :) Cura i dečko na velikoj Yamahi 1300!