Irudtravels d.o.o.

petak, 26.11.2010.

Predivna Korzika

Iz zla u gore
Korzika... Stvarno je predivna! Ali i putovanje u ooogromnom brodu! Nikad nisam bio na vecem... Iz Marseillesa sam krenuo u utorak predvecer, oko 5 sati, kako bih stigao za sat i pol ugodnom voznjom u Toulon jer je trajekt kretao u 20:00, a pisalo je da ukrcaj vozila pocinje 90 min ranije. Ja sam se ukrcao među prvima i do mene je stao jos jeda bajker, Korzikanac, na hondi CBR900 RR. sve neki eRRasi. Oko u mom drustvu. Poslije smo razgovarali, a on mi je i pokazao gdje je super mjesto za spavanje. Naime, oni sa jeftinijim kartama, bez kabina, spavaju svuda po brodu... To je bas fora. Isto se tako, kasnije pokazalo da je poznanstvo sa Guillaumeom, eRRasom, bilo itekako dobra stvar. Mene je primjerice povratna karta za mene i motor izasla 50evra, sve sam uzeo preko interneta, a za 2 puta 10satno putovanje meni se cini cisto u redu. (vise bi potrosio na benzin da postoji cesta do tamo) :D
Brodska je voznja bila vrlo ugodna; uz puuno ljuljanja, ali sam se i naspavao i oko 7 smo pristali u luku u Bastiu...
Jutro je bilo predivno, a isto tako i pogled na Korziku i grad koji se budi s broda... Sunce je izlazilo na istoku, na sjeveru su bili neki kul niski bijeli oblaci i dugacak trag sto ga je brod ostavljao za sobom dok je pogled na zapad otkrivao obrise sjevernog vrha Korzike i grada Bastie koji se budio...
Poziv da svi "kondukteri vozila" sidu dolje. Pozdravih se s G. i iskrcah iz brodske utrobe. Vani je rano jutro... I dize se sunce! Predivno je. A najvise me raduje blizina, i cistoca mora! Nekim automatizmom krecem na sjever, cestom uz more iako sam imao plan prvo krenuti na jug. Ali ovdje mi je more bilo najblize. Stigao sam skoro do Erbalunge, kad sam odlucio da cu se ipak drzati plana, pa sam se zaustavio na jednom ugibalistu, 10ak metarskoj stijeni nad morem i promatrao izlazak sunca te se cudio snazi mora i velikim valovima, iako uopce nije puhalo... Onda sam se okrenuo i stao kod prve pekare, pred ulaskom opet u Bastiu. Baguette i neizostavni pain au chocolat za dorucak. Kratko sam se zadrzao u Bastii, i promatrao brodove. I onda sam zapalio na jug, uz more :) dosao sam do Santa Lucie, cija me izduzena pjescana plaza podsjetila na plazu u gradicu Nairnu u Skotskoj gdje sam bio prosle godine sa svojom dragom prijateljicom Jelom ;)
Prvi je dan bio bas dugacak, zbog ranog starta, pa sam oko podneva bio u sredini otoka; predivan gradic Corte smjesten u podnozju ogromnih visokih Korzikanskih planina. Naime, po sredini otoka proteze se visoki planinski masiv, a najvisi je vrh Korzike Monte Cinto - 2.706 m. Mene je iznenadilo i odusevilo to sto sam u nekih pola sata s plaze i predivnog suncanog jesenskog dana s 20-25 celzijevaca dosao do planina, oblaka i kisice, odakle su se vrlo jasno vidjeli vrhovi u snijegu... I onda sam vidio putokaz za neki park prirode pa sam iz Cortea krenuo u planine, prateci tok neke predivne zelenkaste rjecice. Puno sam se penjao i uz predivan krajolik, kisica je polako prerasla u ledenu kisu i vremenski su se uvjeti totalno promijenili u vjetar i studen. Vise nije bilo ni krava koje sam vidao citavim putem gore, sto uz cestu, sto na cesti ;) 
Htio sam doci do nekud; ili do vrha ili na drugu stranu, i tek me bijela podloga na cesti sprijecila. Dosao sam do snijezne granice. I tek sam onda stao. Kad sam fotkao, vidio sam trag na cesti odakle sam dosao, dakle prva voznja po snijegu! Bilo je dosta hladno i jako je puhalo pa sam okrenuo natrag, a ovo mi je mjesto ostalo u predivnom sjecanju.. Nekih 2 sata kasnije bio sam opet na obali, na predivnoj pjescanoj plazi sa spomenikom pokretu oslobodenja i oslobodenju Korzike. Na spomeniku je bilo upisano ime vođe Korzikanskog pokreta otpora, Paulin Colonna d'Istria. Valjda neki Istrijan :)
Obzirom da je bilo kasno popodne, tu sam odlucio i prespavati. Prvo nocenje na plazi uz more...
Naredni dani na Korzici bili su mi predivni. Em zbog lijepog vremena, e m zbog mora, em zbog predivnih gradova i mjesta koja sam posjetio. Od svih gradova najvise mi je u pamcenje urezan ostao Bonifacio, utvrdeni grad na klifu. Grad je uistinu predivan, i izvana i iznutra; a poseban plus koji je tesko nadmasiti jest smjestaj na klifu s kojeg pogled puca na jug, na Sardiniju. U Bonifaciu medu zidinama sam nasao i super lokaciju za sator, pa sam nocio prvi put i unutar grada. To je bilo kul jer je gradic mali i ful miran; a stare zidine, kule, i sam smjestaj - klif s pogledom na Sardiniju; sve skupa daje jako lijep ugodaj. Dan iza toga imao sam put natrag prema sjeveru, ali ovaj put po zapadnoj strani otoka. Prema najvecrm gradu Korzike, Ajacciu. Taj sam se dan, u cetvrtak 11.11., na Martinje prvi put kupao u Mediteranu... I bilo je super. To mi je ujedno i najkasnije kupanje do sada, a voda uopce nije bila hladna. Plaza je bila osamljena, s velikim kamenim stijenama i bas sam gustao. Nakon toga dolazak u grad, i potraga za vulkanizerom. Moja pilot roadica 2 (zadnja) je opet pokazala platno s desne strane (ovoga puta vec na 10-11 tkm; zadnja je izdrzala 15ak) pa sam ju morao promijeniti. Jedan me biker u gradu uputio na speedy bike, gdkje sam stavio novu Dunlopicu roadsmart, da uskladim s prednjom gumom promijenjenom u Clermont Ferrandu :)
Kad sam promijenio gumu vec je bio pao mrak, a ja nisam znao di cu spavat. Krenuo sam na jug i nasao super mjesto za sator, na vrhu nekog brda iza stare nepustene crkvice! Ujutro, nakon jos jedne zvjezdane noci, kad sam se spremao, iza crkvice, u ravnini sa šatorom zaustavio se bijeli džip. Iz njega se izvukao deda, a istodobno sam se i ja izvukao iz šatora da vidim ko je to. Rekao sam glasno: "Bon jour" a simpa deda je odzdravio i pitao kakva je bila noc. Naime tu su bila metalna vrata, ulazak na imanje, tj. na ooogromni ograđeni prostor, a on je isao nahraniti svoje ovce i krave. Ja sam za njim zatvorio ogradu i kasnije ga vidio dolje daaaleko na brezuljku kako im daje sijeno i cuo ga kako ih glasno doziva: sve je odzvanjalo koliko se derao. Ja sam otisao do Cargesea, prelijepog gradica na obali koji je pun kaktusa! Inace je otok preeepun kaktusa i to svakakvih vrsta i velicina.
Vratio sam se do Ajaccia drugim putem, vise uz more, i onda udario glavnom cestom opet prema sredini otoka, opet prema predivnom Corte-u! Tu je promjenjivost godisnjih doba na Korzici dosla do punog izrazaja: od cistog sam ljeta na moru u pola sata stigao do 1000 mnv i prave jeseni (cudesno je bilo kako se vegetacija i stanje iste poootpuno promijenila) a onda kada sam prelazio preko tog jednog prijevoja Vizavona ili tako nesto (1161m) okusio sam i pravu zimu jer je bilo ono pravo hladno. Ipak, ugrijao sam se opet u nizini, kupio banane i razglednice u jednom malom, jos planinskom kul mjestascu; usput uzeo i izvorske vode jer mjesto s vodom na Korzici ima gotovo svako selo (u unutrasnjosti) i nastavio put Cortea. Prosao sam kraj starog grada na brdu jos mu se jedan, posljednji put diveci i nastavio dalje prema jugu, i to sada istom cestom kojom sam u Corte dosao svog prvog dana na Korzici. Ni 10 minuta od Cortea nasao sam super mjesto za spavanje, a vec je bilo i vrijeme da se taj dan smjestim. Radilo se o jednom odvajanju od gl. ceste, kao odmoristu koje je bilo odvojeno brdom od gl. ceste ali i zatvoreno velikim kamenjem tako da auti ne mogu na taj dio, ali ja sam nasao prolaz izmedu kamenja, dovoljno sirok za kawu. Ta mi je izoliranost, a opet blizina ceste, bila bas ono sto sam trebao. Sator, vecera, dnevna higijena, pisanje razglednica, spavanje.
Ujutro neocekivani obrat: jutro je bilo lijepo i suncano, uzeo sam si vremena da se lijepo spremim, da sve bude suho, da doruckujem, napravim raspored u koferima... I kad je konacno sve bilo gotovo i spremno za polazak, tek negdje oko 1 sat popodne jer sam i dugo spavao, odlucio sam krenuti dalje; za L'ille Rousse i Calvi; na zapadnoj obali. Popeo sam se na motor, koji je bio parkiran na središnjem nogaru i tijelom ga pomaknuo prema naprijed da ga "otparkiram". A motor je, vec malko nagnut ulijevo, bio parkiran na sloju šodera/makadama, i u trenutku pomicanja propao jos malo u lijevu stranu, i kad je vec bio na kotacima, moja (i njegova) ravnoteza bila je vec toliko narusene da sam naglas ustvrdio: "Ja padam" --- i pao sam. Mislio da nece bit nista posebno. Padnes, imas crash-barove i bocne kofere, dignes se i ides dalje. I uistinu, motoru nije bilo nista. Ali ja sam jako bolno i nezgodno pao na rame. Isprva sam mislio da nije nista strasno, iako je bilo neugodno i kad je bol vec popustila nisam mogao dizati motor lijevom rukom. Neki cica mi je pomogao dici motor i ja sam nastavio put. Nisam bas bio zadovoljan i sve sam vise osjecao da je nesto ozbiljno pa sam potrazio hitnu... Bila je nedjelja. Nasao sam dezurnu emergency u Calviju. Na prijemu sam razgovarao sa gospodom o mom osiguranju, pa sam zbog toga sto sam se osjecao dobro i sto ona nije bila sigurna za to osiguranje odlucio ici sutradan ujutro u veliku bolnicu u Bastiu. Proveo sam najtezu noc na putu. Nije me boljelo... Nalazio sam povoljan polozaj za spavanje, ali da izbjegnem previse operacija lijevom rukom spavao sam kraj motora u vreci pos štelom napravljenom od cerade... Malo mi je bolilo vruce, malo hladno i cijelo vrijeme sam bio zabrinut... Naspavao sam se i nekako je doslo jutro. Spavao sam blizu mora i jedne predivne plaze pa sam ujutra samo neko vrijeme hodao onuda... I divio se. A onda se ipak spremih i odoh do bolnice. Tamo sam proveo dosta vremena cekajuci i na kraju doznao.. Slomljena mi je lijeva kljucna kost. Aaaaa fak... Nista, dobio onaj specijalni zavoj, vec sam nesto takvo ocekivao pa sam pokrenuo operaciju spremanja motora, aktivirao svoju policu putnog osiguranja i onda se sve krenulo odvijati rapidnom brzinom. Motor je ostao na parkingu bolnice, ja sam otisao do grada i u onda se cuo s Guillaumeom koji mi se javio da za motor nema problema, a obzirom da on radi u Nimesu, njegova zena, koja radi u toj istoj bolnici kao sestra, dosla je u restoran gdje sm cekao na trajekt, po kljuceve od motora, s njihovo dvoje male djecice :)
ja sam se ukrcao na nocni trajekt za Toulon, samo ovaj put bez motora, i stigao rano ujutro. Zatim sam uzeo vlak do Marseillea do frenda Laze, i vec drugi dan u podne bio na aerodromu, sve izorganizirano (i placeno) od strane Europassistance-a i osiguranja. Volim letjeti avionom... 

Tako se dogodilo. I ja ni na sto od toga ne gledam negativno. No regrets. I dalje ovo smatram jednim odlicnim iskustvom. Neki ce reci da nisam imao srece, drugi da je to sudbina, a trecima da je to samo potvrda da je takvo putovanje opasno i da ti se mora nesto takvo dogoditi... Ja se ne bih slozio niti sa jednim. Za mene je to slijed događaja vođen mojim odlukama; koji je mogao biti samo takav i nikakav drugaciji! Obzirom da gledam sve u cijelosti; dakle i put, i dosadasnja iskustva, prijateljstva i dogadaje; a obilovalo je svime i svacime, pretezito pozitivno; odlicno iskustvo putnika nomada i osamljene noci na brdima, pustosima, u sumama i na poljima, koje su mi bile izrazito drage; zatim i sam taj dogadaj koji nije ugodan, ali ga treba prihvatiti takvog kakav je, i sve sto se dogodilo nakon toga, kao njegova posljedica, iskustva su koja mislim da je jako dobro sto sam ih prosao. Naravno da ne mislim da je dobro lomiti kosti, ali vec kad se desi; garaziranje motora kod novopecenog moto-frenda na Korzici ( plan da se na Korziku ponovno vratim po njega i odnesem im neki veeeeliki paket :D), cjelokupan proces lijecenja i transport do doma pracen Europ Assistence uslugom, koja je odlicna i svakom bih preporucio putno zdravstveno osiguranje kad putuje. Bez iznimke! I sad kad ovo pisem, kapetan Lufthansinog aviona na relaciji München-Zagreb je rekao da prelazimo austrijsko slovensku granicu i u ZG stizemo za 20 min. Fkt je minijaturna ta Slovenija :)
Ugl. Let je za mene džaba, a moram reci da sam najvise uzivao u Lufthansinom sendvicu s pršutom i pogledu na Alpe, a sad sam gledao i bijele vrhove alpi nad Austrijom i nadam se da sam prosao tocno iznad mojeg Grossglocknera i mjesta gdje sam prije mjesec i pol dana prenocio u planinama. Zbog svega toga u zbroju, ovo je za mene a sad se vec i jako veselim sto cu vidjeti sve svoje! Isto tako veselim se i nastavku mojih avantura, koji je zakazan za pocetak 2. mjeseca. Zove se: "Stef osvaja nepokoreni ostatak Europe" 
A sad otvaram bolovanje i cekam praznike: rođendan, Božić i Nova u obitelji. A onda idemo dalje; ali NE hadezeovski! :P

Veliki pozdrav svima.

P.S. drago mi je zbog puta, dosadasnjeg progresa i iskustva, te svih dragih prijatelja koje sam posjetio, i novih zanimljivih koje sam upoznao, a i neke od tih staro-novih putnickih kombinacija i pospajao :D.
Sada me neko vrijeme nece biti, aLi onda se vracam. Za sada bih svoj special thanks uputio svom sluzbenom i jedinom sponzoru Legajuani, aka Hrvoju (http://www.tersusterra.hr i http://lockalarm.adriaapartment.com), svojoj sluzbenoj prevoditeljici, vec spominjanoj, ljupkoj "lost in translation" Jeli i svim mojim domacinima (Lazo, Monica, Sabine, famille Blondor), kao i domacinima mog motora (Delattre-ovi), te svojim prijateljima i obitelji na podrsci!
Vidimo se!

26.11.2010. u 08:40 • 1 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 15.11.2010.

Marseille

Tjedan dana Marseilla
Well... Grad svakako ima svojih ljepota...   I dobrih strana (na prvom mjestu klizaliste i dobar kebab, te sama cinjenica da je smjesten uz more i da ima visoko visoko smjestenu crkvu de Notre Garde sa preeedivnim pogledom; isto tako ima super zanimljiv buvljak (marche des puces) koji jako podsjeca na nas Hrelic, ali jos je i radikalniji jer izvjesni Mustafa Slimani ima svoje ducane i hallal mesnice ispred kojih drzi zive ovce u torovima; pa sve skupa onda podsjeca na neki srednjevjekovni sajam... Tamo smo naime trazili bicikl Lazi, ali tu subotu ujutro nazalost bezuspjesno. S druge strane moja su ocekivanja ocito bila prevelika, a nastala 90% gledanjem Taxija, samo prvog dijela naravno. Dakle ocekivao sam grad tolerancije i brojnih kultura, veseo grad. Ipak, Marseille je dosta opasan, pogotovo za strance, ima dosta krađa, a na to su nas upozorili cak i policajci u Metrou. Malo prekasno jer sam ja dan prije iskusio to na vlastitoj kozi. Naime, cilj 10rice crnaca bio je moj fotic. Ali ga nisu dobili. Ali ja sam dobio, prvu saku u glavu; tj. prve tri! Ne brinite se; nije nista strasno! Razmisljao sam dugo o tome da li da ovo stavljam u post ili ne; ali neka bude realno! Ali Stvarno ne brinite! Nis mi se nije ni vidjelo! Iako sam mislio da bum plavi. Ipak sam ja jedan tvrdoglavi Zagorec! Dakle goruci auti, kradje! Jednostavno se ne osjecas lijepo kad se takve stvari dogadaju! I da... Nagoreni Achimov auto su zadnju vecer; prije mog odlaska na Korziku, maznuli...
Najljepse uspomene iz Marseillea su klizanje i odlicno drustvo s kojim sam se druzio i ljudi koje sam tamo upoznao...
Korzika, here I come! 

p.s. zaboravi spomenuti da sam iz Marseillea napravio dva lijepa roadtripa motorom,,, Jedan dan do ne predalekog Cassisa i predivnih Calanques (kamene velike stijene i mali zaljevi) a drugi do Cannesa i St. Tropeza cije mi se staro središte mjesta jako svidjelo (nije fancy kako bi ima mjesta sugeriralo), ali cijene goriva na benzinskoj mi se definitivno nisu :D

15.11.2010. u 21:46 • 3 KomentaraPrint#

Idemoo na iiiizleeet

Izlet
Za vikend (koji je bio dugi s sisvetama + jos jednim extra satom - promjena vremena) smo dogovorili da idemo na izlet. Kuda? U Avignon, Montpellier i Arles. Nakraju smo jos vidjeli i malo Aixa i predivni dvorac u Tarasconu, kojeg ja od milja zovem Tabascon. A tako mu se uvijek i imena sjetim :P
Na putu svega i svacega. Moje prvo stopiranje uspjesno, prvi couch surfing - vise nego uspjesno. I prvo putovanje francuskim vlakom, i puno novih, dobrih poznanstava, i zanimljivih ljudi; posjeta ooogromnom gay disku...
A sve skupa je izgledalo ovako: isli smo u subotu ujutro i naravno da je sve bila jurnjava i da smo predugo spavali... Trebalo je copit vlak u 11/12 h ili tak nesto, pa smo se sjurili van iz doma i ondje zatekli Judith kojoj je decko dosao iz Barcelone u posjetu, i isli su u smjeru Aixa, pa smo im se mi skrpali do tamo misleci da tamo pricekati nas vlak. Naravno, taj vlak nije isao iz Marseillea u Avignon preko Aixa... U sto smo bili uvjereni :D No isto tako, taj dan nije bilo ni ikakvog drugog vlaka za Avig. Ostadosmo na opciji busa, koji je kretao tek u 1845. Ful dugo za cekat, pa sam ja predlozio stopiranje; da probam i to. Lazi se bas i nije dalo, no ipak odosmo. Nasli smo super mjesto; cak su nam i cestari rekli da je to najbolje mjesto za stopiranje (nakon sto su Lazu; koji je istrazivao, vratili s ulaza na autoput :D) za pola sata stao nam je istetovirani simpaticni tip koji je rekao da izraduje helikoptere ;) te nas je odbacio do grada pred Avignonom...
iz prvog autostop auta
Image and video hosting by TinyPic

Cak nas je otfurao i do ulaska na autoput za Avig. Ja sam, iako sam bio siguran da sam sve razmaknuo, u silnom neredu njegovog Megane Scenica uspio sjest na otvorenu djecju kasicu od jabuke. Pogodite koje je boje. Dok sam ja to brisao tamo gdje je smo cekali sljedecu "voznju" Lazo je umirao od smijeha i rekao da to odem cistit u grmlje jer nam ovak niko nece stat.
Image and video hosting by TinyPic

No ipak, za pola sata stala nam je simpaticna obitelj; mama, tata i mala curica; a oni su isli bas u Avignom; po namjestaj za gospođin ured. Ona je, btw. imala najbolji i najrazgovjetniji izgovor francuskog od svih ljudi do sada; tak da sam ju sve razumio, a rekla je da je rodom iz Pariza. PricAli su nam gdje su sve bili u RH na odmoru, a nesto i mi njima, tako da smo brzo bili u Avignonu... Odbacili su nas sve do centra, tj , do ulaska u drevne zidine koje jos danas okruzuju strogu jezgru grada. Zahvalili smo se i pozdravili, a cim smo usli unutar zidina, enormna glad se pojavila. Srecom, pa je odmah pored bila kebabdzinica :P
Nakon odlicne okrijepe, zaputili smo se prema centru. No napravili smosvega nekih 20 m. Ponudili smo pomoc jednoj curi i jednoj gospođi koje su nosile bocu s plinom. Dok smo nosili bocu prema obliznjem stanu, pitala nas je odakle smo na domacem jeziku! Ispalo je da je iz Šapca i daje vec s 20 i kusur osla zivjet u Francusku, s deckom koji joj je poslije bio i muz; ali sada vise nije. Ful nam se obradovala i pozvala nas u stan  bratove kceri; te kojoj smo i nosili plin na Colu. Dali su nam kolu u salicama ;) tam je bila i njezina mlađa kćer i ova s dvoje male djece (a ima svega 19) isto bez muza (vec) i neka njihova frendica; tak da je bilo ful funny. Na kraju smo ostali dobrih 40-50min i kad smo izasli docekala nas je hladna kisa. Brzim smo postupkom krenuli do Marie, naseg couch surfing domacina. Malo promoceni, docepali smo se kuce. Srecom, ista je imala predivan kamin u kojem smo odmah upalili vatru. Domacica nam je bila super. Dobili smo juhu i kolac od tikve --- ipak je bio 30.10. To je kuca koju ona dijeli s jos troje cimera, ali oni sad nisu bili tu, vec samo njen prijatelj Dan iz Kalifornije i frendica Lucile, mislim iz Avignona. Dan je totalni ludak koji backpackuje po Evropi s izuzetno malim budzetom. A skontali smo da smo bili u istom hostelu u Krumlovu u Češkoj... Samo on malo prije mene :)
Navecer nam se pridruzilo jos prijatelja, s kojima smo proveli ugodnu vecer igrajuci zabavnu igru Vukodlaka (bas prikladno za noc prije Noci vjestica) i pijuckajuci fina francuska vina. Bila je tu i jedna Sanya koja je bila uvjerena da joj je ime unikatno, kao spoj dvaju imena, jednog tuniskog, jednog marokanskog (jer su joj roditelji... Tunizanin i Marokanka, ili obrnuto...nebitno. Ugl. Razbio sam joj snove kad sam joj rekao da u Hervatskoj ima brdo Sanja. Aj dobro, nek joj bude, njeno je sa Y.
Bila je tu i jedna Myriam koja je drugi dan isla u Montpellier, bas kao i mi, pa smo se dogovori da cemo putovati zajedno. Iduce jutro imali smo kisno razgledavanje Avignona. Kisa nije prestajala citavu noc, pa tako ni ujutro. Al zato je bilo lijepo spavati. Isli smo do centra, vidjeli palacu papa, crkvu, most kojeg pola fali i veliku kul trznicu na zatvorenom. Kupili smo klope za sebe i za Marie, u znak zahvale. Brzo smo se oprostili i posli na kolodvor. U 13 h smo imali vlak za M. Tamo nas je ispratila i  Laura, koju smo takoder upoznali vecer prije. Ona je isto ful draga i pomogla nam je da kupimo jeftinije karte; a i sama ima opako putnicko iskustvo. Prosle je godine provela 6mj. all around the world. Uglavnom, tako smo se nas troje uputili vlakom. Put je bio ugodan, a u Montpelieru nas je docekalo iznenadenje---SUNCE. Myriam je isto super. Ima odlicne metode pregovaranja, pa nam je sredila spavanje kod njenog frenda gdje je i ona prespavala, upad u disko - inace 15€ i usluge profesionalnog vodica Montpelierom. To je njen grad, ali ona je i zavrsila fax za turistickog vodica! Sve dzaba ;)
Setnja gradom bila je super jer je M. uistinu divan; a na kraju smo sve uljepsali Kilkenyem u Irish pubu (njenom omiljenom) gdje smo ju pocastili pivom jer je stvarno super. E da, a ona obozava Irsku i odlazi (bez plana, kao i ja) u Dublin na neko duze, neodredeno vrijeme, kako bi tamo zivjela i trazila posao! Kul! Ja sam ju odmah spojio sa svojim irskim frendom, Garbhanom, koji u Dublinu radi kao... vodic! Mislim da ce joj on sigurno pomoci s uhodavanjem; a ja planiram oboje ih posjetiti pocetkom proljeca :D
Kod frenda Ivyna smo vecerali i pomalo cugali, a onda nam se pridruzio i njegov spaljeni brat Nicolas, koji pak planira iduce godine na 6mj. u Australiju!!! WOW, i tako smo se zaputili u taj neki, navodno najluđi disko u regiji, Villa rouge! Tamo je bilo... Hm... Ludo! Elektro muzika na najjace zbog koje mi je netko te veceri uzasno falio, i koju ja inace volim, bas mi pase, ali ne precesto.. Klub je ogroman, bas ogroman, a zbog datuma, svi su posjetitelji bili maskirani. In je bilo sve negativno: Đavoli, zombiji, vjestice, krv, vampiri :) bila je dobra zurka, ali sve u svemu i malko naporno. Ova dva buraza su totalni elektro-partijaneri, Myriam bas i ne odaje takvu narav, ali kaze da i ona to jako voli. Lazo je postao gayomrzac, jer je klub gay friendly, pa ih je bilo, a Lazi su uzasno smetali. Ja bas nisam obracao paznju, vise na cure kojih je bilo mnogo prezgodnih. Ipak, od previse aktivnosti tog dana, i umora, te malo, za to stanje duha i tijela, prenapadne atmosfere i vec preglasne muzike, pobrali smo se oko 4 spavat u auto, a ostatak je dosao oko 5 pa smo krenuli doma. Legli smo u 6 s namjerom da se dizemo u 9 i lovimo vlak za Arles.. Naravno, probudili smo se oko 10 i isli na kasniji vlak. Probudili smo ovo troje jer su nam tak rekli, puno im se zahvalili i zazeljeli svima srecu u osobnim ostvarenjima zelja.
U Tarasconu smo imali presjedanje i 40 minuta lufta. Idealno za razgled predivnog dvorca na obali rijeke Rhone. Gradoc je bas kul i bio je totalno pust. Zatim smo, unatoc jurnjavi nazad na kolodvor dobili jos pola sata lufta extra, iako smo dotrcali na vrijeme. Naime, presjedanje nije bilo na vlak nego na bus do Arlesa... Ha Ha :) hvala bogu da je taj drugi isao za pola sata, iako su bili Svi sveti.
U Arlesu nas je zato malo duze cekala Lara, Spanjolka (Katalonka) koja je isto s Lazom u grupi. Obzirom da je njoj vlak isao dosta brzo, na brzinu nam je rekla sto sve valja pogledati, i gdje nesto pojesti :P pa smo se zajedno s njom uputili do trga Van Gogha, jer on je tu proveo dosta vremena, dobrim dijelim i u umobolnici...
Kad smo sve prosli, i rijesili neke kebabe, dan se primakao kraju, a mi smo se uputili prema kolodvoru. Vecernji vlak prema Marseilleu bas je bio uspavljajuc... Tako da smo brzo i isli na spavanje cim smo se vratili u dom.

Zakljucak, enormna kolicina super dozivljaja, nekoliko ice-breakinga u novim stvarima i iskustvima, i odlicna nova poznanstva jako zanimljivih ljudi!

Out!

P.S. Drugi post nece biti toliko ogroman, obecajem! Ni meni se ne da toliko tandrkat po ovom Ajfounu 8)

    

15.11.2010. u 20:07 • 0 KomentaraPrint#

subota, 13.11.2010.

Brda, snijeg... I onda moreee

Danas s Alpi na more

More koje nisam vidio; ali tamo sam dosao. Cilj danasnjeg dana bio je Marseille. Ali stigao sam po mraku kod prijatelja Laze, koji je inace iz Velike Gorice, ali u Marseilleu studira, master iz fotonike, preko, nekima ce biti poznato, programa Erasmus Mundus!
No da krenem redom. Prva stanica na putu bila je Gap, gdje sam opet vidio strajkaske manifestacije uzivo, po ko zna koji put... I sigurno mi nije ni zadnji ;)
Na putu dalje, a zaputio sam se u skijaliste gdje sam bio 01./2008., krajolici predivni... Kao iceste. Vidio sam predivno jezero, s otocicem u sredini, i sve od cega zastaje dah. Vecina mjesta kroz koja prolazim sad, u ovom tranzitnom razdoblju izmedu ljeta i zime, pusta su i osamljena. Radi se ili o skijalistima koja cekaju snijeg i skijase, ili o jezerima koja su ljeti puna vikendasa i kampera...
No ima nesto lijepo u toj pustosi, iako se sve doima pomalo tuzno... Pojma nemam zasto!
Uglavnom... Stizem do Puy st. Vincenta. To je malo, ne previse poznato skijaliste, blizu veceg francuskog grada u alpama, Briançona. Vracaju se lijepe uspomene na najjeftinije i prvo uopce zimovanje/skijanje u zivotu. I kostalo nas cca 1800 kn po glavi za 7 dana - ukljuceno sve! Zato ga i ovom prilikom toplo preporucam svima; a ponude cete zasigurno naci u STA, Krvavi most 4. :P
Nije sve bilo tako idealno tada, uglavnom od tog skijanja imam udeseno koljeno, al nema veze, sve lose stvari su bile prekrivene enormnom kolicinom onih lijepih... I sad je bilo nesto cudno... Nije sve bijelo :D za ne prepoznati je. No ipak pronalazim i nas apartman i staze di smo se spustali i ducan Sherpu gdje smo kupovali hranu... I jednu malu macu zgodnu crnu, koju je trazio gazda pa sam mu ju pricuvao dok nije dosao. I onda je uslijedio put prema moru. Udario sam prema Nici, misleci da cu onda okrenuti prema Marseilleu. Putem sam vidio da su neki od prijevoja zatvoreni, ili samo 1, sli mislio sam da se to mene ne tice. KRIVO! Bio je zatvoren najvisi cestovni prijevoj u Europi - Col de Bonnet (2802 m) i taj mi je bio na putu...
Ipak sam optimisticno krenuo gore misleci: ma kaj ovi Francuzi znaju, sigurno to nije nista; bum ja to prosao! Na kraju, zaustavio me snijeg na nekih 2300m ;) sta ces... Bar se nemre reci da nisam pokusao. Bez obzira na "neuspjeh", put do Marseillea je bio odlican, a najbolje sam upamtio neke divovske uspravne stijene kod nekog grada prije Aix en Provence-a; kojem je ime nesto kao dzamije na engleskom + jos nesto... Samo malo... Manosque - zivio gugl maps i memorija cache!
Iste takve, samo puno manje i tamnije stijene vidio sam i jos u alpama.
Zatim dodoh u taj ogroman grad. I stvarno je velik. Da nisam imao navigaciju stvarno ne znam kako bih dosao. Nasao sam mjesto i Lazo je ubrzo bio tu. Konacno netko s kime mogu porazgovarati na nasem jeziku ;) no ubrzosmo ga zamijenili engleskim jer dmo se pridruzili njegovoj internacionalnoj grupi, koja je spremala tortilje. Ima ih tu od svuda. Sa krajnjeg istoka, Kine i Vijetnama, preko Indije i Bangladesa pa do Euromixa,te cak i Amerike. Dobro, iz Amerike je Alek, koji je zapravo iz Srbije, a u biti iz Munchena, jer sad tamo zive njegovi :D
Svi su jako dragi, a to sto sam prvu noc imao cak i svoju vlastitu sobu imam zahvaliti upravo Aleku, koji je iz doma odselio u garsonijeru te je njegova soba jos tu jednu noc bila frei. Osim toga bila je i odlicna vecera --- tortilje, by...zaboravih - by everybody! Jedino sto je pokvarilo vecer i dalo vrlo cudan predznak gradu, od kojeg sam vec unaprijed jako puno (dobroga) ocekivao, bio je zapaljen Megane na parkingu izvan dvorista doma (kawasaki je bio parkiran unutar), a najgore je to da su kola do Megana, a isto posteno nagorio, bila Achimova Opel Vectra. A Achim je nijemac koji je s Lazom takoder u grupi. Cudna vecer, laku noc..

13.11.2010. u 13:08 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 04.11.2010.

Prvi jutarnji kamping posjetitelj, tj. vlasnik zemlje

Da, krenuo sam prema francuskim Alpama... Krenuo sam dosta rano, ali put je ipak bio dug. Preda mnom je bilo mnogo kilometara. Odlucio sam prvo na jug; prema gradu Valence, a zatim na istok, u Alpe. U Valence-u sam obavio svoj prvi francuski shopping u veeeelikom Auchanu (kupio sam si hrenovke i senf za veceru :P) a gorivo na automatskim postajama mi je vec normalna stvar. Iz Valence-a sam udario prema Gapu. Putem je bilo predivnih krajolika, a onda sam vec lagano poceo traziti i mjesto za spavanje jer sam se dugo zadrzao u ducanu i te stvari. Dosao sam do nekog lijepog planinskog podrucja i kad sam prosao kraj neke lijepe planinske rijecice, nasao sam se u kraju kao stvorenom za kamping.

Image and video hosting by TinyPic

I dan je bio predivan i suncan; a takva je bila i prognoza za iduci dan. Vec sam nasao mjesto gdje sam mislio da bi bilo dobro prespavati, ali sam prozujao jos koji kilometar dalje prema Gapu, do jednog vikendaskog jezera u planinama, pa se vratio drugim putem natrag do prethodno determinirane lokacije ;) i nasao idealno mjesto za sator; polje okruzeno šumarcima.

To je bilo ovdje
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Kamp polje
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Sjecam se noci kad sam kuhao hrenovke i piljio u zvijezde. nebo je bilo predivno. A senf mi je na nos išao koliko je bio jak :D i opet sam imao drustvo. Ovaj put je bila macka koju sam nahranio, a ovaj se put nisam uplasio kao onomade u Lihtenštajnu :)
A ujutro, jutro je bilo zanimljivo... Kad sam vec jeo (ponovo hrenovke) i vecinu stvari spremio i hlace zasio, cuo sam neki traktor u daljini... Prva misao koja mi je proletjela glavom bila je da traktor dolazi tamo gdje sam ja... Sta mislite da se ta misao nije obistinila... Naime tamo gdje sam ja spavao bila je granica između preoranog dijela polja i onog kojeg je trebalo preorati. Dan koji je simpatični dedica u plavom traktoru odabrao za oranje, bio je isti onaj kad sam ja ujutro tamo spremao šator.
Dakle on dolazi i pocinje orati s druge strane polja, nasuprot meni... upravo kod ove (spooky by night kamene kucice)
Image and video hosting by TinyPic
I ja ga sačekam. Bio je super i nista se nije ljutio... Cak mu je bilo i zao sto me mora micati... tako smo se malo sporazumijevali rukama i nogama jer je njegov francuski bio dosta nerazumljiv, a to je bilo potpomognuto i nedostatkom većine zubi. Ipak smo dosta komunicirali i ja sam tako odvukao sator malo dalje da bi se mogao spakirati dok on radi. Pricali smo jos malo i on nikako nije znao gdje je Hrvatska, i kad sam vec mislio da je konačno shvatio; pitao me: "Jel Grčka?" tad sam odustao :p
U znak zahvale dao sam mu posljednju bajaderu koju sam našao negdje u bočnom koferu i zaputio se prema Gap-u... Jako lijepa uspomena...

Image and video hosting by TinyPic

04.11.2010. u 23:38 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 03.11.2010.

U planine/Into the mountains

Francuzi štrajkaju... Da i? A ima li kaj novoga?
Goriva je ipak bilo, tocio sam u Maconu. Benzina ima, ali stanje s dizelom je lose. Zato sam sretan kaj vozim motor. Do do Lyona sam se dogegao polako, tek predvecer; jer sam kasno krenuo a i nisam zurio. Ruta je bila Taizé-Cluny-Macon-Lyon.

na putu/on the way
Image and video hosting by TinyPic

Prije nego sam dosao u lyon je i neka kisica pocela. Lyon je lijep navecer, po mraku. Zbog osvijetljenih obala dviju rijeka sto kroz njega protjecu; te se tu i spajaju u jednu - Rhonu; ali i zbog TV tornja koji je osvijetljen lijepom crveno plavom kombinacijom te podsjeca na Eiffelov toranj, a nalazi se iznad starog Lyona, kraj velebne crkve Notre dame de Fouvriere. Otisao sam gore cim sam stigao u grad jer mi je toranj i velika gradevina (dakle spomenuta crkva/katedrala) ostala na to-do listi za kad se vratim u Layon ;)

Lyon, by night
Image and video hosting by TinyPic

Place Belcour
Image and video hosting by TinyPic

Toranj/TV Tower
Image and video hosting by TinyPic

Bilo je super; a kad sam se spustao ponovno u grad vidio sam simpatican auberge de jeunese (hostel) "Stari lav" gdje sam na kraju i spavao, nakon jos jednog kruga po gradskom centru... Imao sam i neke druge kombinacije za spavanje; ali zbog glupog tele2 koji poruke na francuske brojeve isporucuje 2 dana kasnije nisam se uspio dogovoriti. Ajde, 20€ nije tu mač a nisam bio nikome na brigi i imao sam obilan dorucak. I upoznao sam spaljenog dedu bikera iz Strassbourga. On je mene ujutro pitao kak se usudim ostaviti sav kamping gear na motoru; a ja mu rekoh da je samo za 1 noc i da je pod alarmom. Onda je on meni pokazao sta sve on vozi na svom BMWu K1100. To je bilo toliko stvari da sam ja odmah sebi mogao napisati da sam okorjeli minimalist. Mislim da ima svu kamping opremu duplu i konzervirane hrane za 3-4 tjedna; wekericu koju sam skuzio kraj kreveta; i da, nista se ne usudi ostaviti na motoru pa je soba (u kojoj sam i ja spavao) bila krcata njegovim stvarima ;) ima doma i Jawu 330 neku prastaru pa me ispitivao mogu li se po Hrvatskoj dijelovi nabaviti. Iako ja mislim da je on kontao da sam ja iz Ceske :P U svakom slucaju ostavih mu mail pa neka se clovek javi.

deda Biker/The Biker
Image and video hosting by TinyPic

hostel odozdo/Hostel from the river
Image and video hosting by TinyPic

aaam
Image and video hosting by TinyPic

daylight
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Opera
Image and video hosting by TinyPic

time to go
Image and video hosting by TinyPic

to
Image and video hosting by TinyPic

?
Image and video hosting by TinyPic

Ja sam ujutro otisao i dogovorio se s prijateljicom Monicom iz Rumunjske, koja u Lyonu studira preko Erasmus Mundus programa, da se nademo navecer; pa sam otisao na neki krug oko Lyona na Istok do grada St. Jean de Soudain pa se vratio u Lyon sa sjeverne strane. Bila je dobra voznja i putem sam vidio jedan lijepi dvorac i puuuno lijepih jesenskih countryside prizora. U Lyonu sam se nasao s Monicom pa smo otisli do njenog studentskog doma. Ispred sam vidio parkiranu jednu Transalpicu talijanskih regi, cijeg sam kasnije i vlasnika upoznao. On je Kanađanin Martin koji studira u Italiji, a dosao je u posjet curi iz Rusije; koja je pak Monicina kolegica na istom masteru. Zalokao sam motor sa svojih 268 lockova i kad smo razgovarali pita on mene jel to sigurno dolje? Ja mu kazem da pojma nemam ali da sam ja stavio lanac, disk-lock i 3 alarma; pa sam mu odgovorio potvrdno na pitanje da li da stavi svoj disk-lock. Ujutro sam ga vidio na motoru :)

dobro jutro Martinov motor / good morning Martins bike
Image and video hosting by TinyPic

Parc tete d'or - zatvoreno/closed
Image and video hosting by TinyPic

no gasoline / nema goriva
Image and video hosting by TinyPic

maca/kitty
Image and video hosting by TinyPic

Monica et moi
Image and video hosting by TinyPic

one up
Image and video hosting by TinyPic

kuca krojaca/house of the tailors (Maison des canuts)
Image and video hosting by TinyPic

http://en.wikipedia.org/wiki/Canut_revolts

France everyday
Image and video hosting by TinyPic

zgodne policajke/goodlooking police officers
Image and video hosting by TinyPic

i Lijonežanke / & Lyon girls
Image and video hosting by TinyPic

rezultati nereda / results of manifestations (from the week before)
Image and video hosting by TinyPic
to je bilo kad sam ja bio u mirnom kutku Francuske, u Taizeu, a samo prije tjedan dana tu sam pio pivo; kad je Kiosque bio citav.

Hotel de Nice
Image and video hosting by TinyPic

...ispod kojeg je puno igraliste Makedonaca igralo fudbal / ...near which playground full of Macedonians played football
Image and video hosting by TinyPic

Monica je bila predivan domacin; dobio sam fini caj i hranu i to isto jutro (utorak, 26.10.) vodila me u parc de tete de l'or koji je predivan cak i kroz ogradu. Da, na zalost nismo mogli unutra jer je prijasnjih dana bilo nekih teroristickih prijetnji; sta ja znam. Sestra mi je nesto takvo spomenula u esemesu koji dan prije toga. Monica je morala uciti pa se poslije setnje vratila u dom; a ja sam ostao citav dan s Lyonom... Prije nego sam se navecer vratio; bio sam na mjestu gdje se dvije rijeke spajaju i tvore jednu. To mi je mjesto ostavilo najvise dojmova a svidjeli su mi se i ogromni starinski brodovi vezani duz obala obiju rijeka u kojima ljudi zive kao u kucama.

riječni život / river life
Image and video hosting by TinyPic

zanimljiva arhitektura / interesting architecture
Image and video hosting by TinyPic

mjesto spajanja / connection point
Image and video hosting by TinyPic

pravi se vazan / show off
Image and video hosting by TinyPic

Vratio sam se kod Monice s pizzom koju sam kupio u blizini.

laku noc Lyon / good night Lyon
Image and video hosting by TinyPic

Zajedno smo vecerali pa isli spavati jer je ona drugi dan morala do faksa, a ja dalje na put. Ujutro sam se oprostio s njom i Lyonom koji mi ostaje u predivnom sjecanju. Krecem u na jug pa na istok. U planine; u Alpe :D

i krenuo sam
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


French strike ... Yes, and? Are there any news?

They still had fuel, I took some in Macon. There is petrol, but the situation with diesel is bad. So I'm happy to be riding a motorcycle. Till Lyon I drowe slowly, until the evening, because I started late and wasn't in a hurry. The route was a Taizé-Cluny-Macon-Lyon. Before I arrived in Lyon a drizzle started. Lyon is a lovely in the evening, at dusk. Because of the illuminated coastlines of two rivers flowing through it, and here meet and combine into one - the Rhone, but also because of the TV tower that is illuminated by a beautiful red and blue combination is reminiscent of the Eiffel tower, situated above the old Lyon, near the magnificent church of Notre dame de Fouvriere. I went up as soon as I arrived in town because the tower and the large building (ie referred church / cathedral) remained on the to-do list for when I come back to Layon;)
It was great and when I descended back into town I saw a likable Auberge de Jeunes (Hostel) "The Old Lion" where I finally slept after one more round in the city center ... I also had some other combination of sleeping, but because of my stupid Tele2 network that deliveres messages to French numbers 2 days later I didn't managed to arrange anything. But ok, € 20 is not too much and I had a hearty breakfast. And I met a crazy old biker from Strasbourg. In the morning he asked me how it is I dare to leave all the camping gear on the motorbike and I told him it was only for 1 night and it's under alarm. Then he showed me what he drives on his BMW K1100. It was so much stuff that I could write about myself as a hardened minimalist. I think he has double camping equipment as I do, and canned food for 3-4 weeks; a clock I bedside the bed, and he doesn't dare to leave anything on the motorbike over night so the room (where I slept too) was packed with his things;) He's got at home an ancient Jawa 330, so he questioned me whether there can be found parts for it in Croatia. Although I think he thought that I am from the Czech Republic J Anyway I left him my mail so we can stay in conntact. I left in the morning and arranged with my friend Monica from Romania, who is studying in Lyon over the Erasmus Mundus program, that we meet in the evening, so I went for a ride around Lyon to the east to a town St. Jean de Soudain, and returned to Lyon from the north side. It was a good ride and I saw a beautiful castle and a looooot of beautiful autumn countryside scenes. In Lyon, I met with Monica, so we went to her dorm. Parked in front I saw a Transalp with italian a license plate , whose owner I met later. He's a Canadan named Martin who is studying in Italy, and is visiting his girlfriend from Russia, who is Monica's colleague on the same master. I locked my bike with its 268 locks and when we talked he asked me if it is safe down? I told him that I have no idea but I put the chain, disc-lock and 3 other alarms, so I answered affirmatively to the question of whether to put your disc lock. In the morning I saw it on his bike :)
Monica was a wonderful host, I got a nice tea and food and the same morning (Tuesday, 26.10.), she took me to the Parc de aunt de l'or who is beautiful even through the fence. Yes, unfortunately we could not go inside because the past days there have been some terrorist threats. My sister mentioned me something in a SMS the day before that. Monica had to study, so after the walk she went back to the doorm and I stayed all day in Lyon... Before I returned that evening, I was in a place where two rivers merge to form one. That place has left the most impressions and I also liked huge antique boats tied along the shores of both rivers where people live in like in normal houses. I returned to Monica with a pizza I bought. Together we dined, and went sleeping because she had to go to university the next day and I had to continue my trip. In the morning I said goodbye to her and to Lyon that will remain in a wonderful memory. I start moving towards the south and than the east. To the mountains, the Alps: D

03.11.2010. u 18:52 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< studeni, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Rujan 2012 (3)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (2)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (6)
Travanj 2011 (13)
Ožujak 2011 (2)
Studeni 2010 (6)
Listopad 2010 (16)
Rujan 2010 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

The put
chapter I. Europe

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Igre.hr
Najbolje igre i igrice

Forum.hr
Monitor.hr