Irudtravels d.o.o.

nedjelja, 24.10.2010.

Taizé

On the road again...
Danas sam otisao iz Clermonta... Otisao od prijatelja :(
A smislio sam kuda cu... Do Vichya gdje sam vidio manifestacije prosvjednika strajkasa na ulici uzivo; a grad sam po sebi je simpa; starinski i lijep, ne prevelik. I poznat po termama. Vidio sam ogromni kompleks termalnih bazena koji je izgraden u istocnjackom stilu; ko neka dzamija ogromna; ili hram indijski.

Vichy

Ujutro sam u Clermontu stavio novu prednju gumu. Zamislite: stavio sam Dunlopicu u gradu Michelina. Ma stavio bi ja mišelinku pilot road 2 kakvu sam i do sada imao; al prodali su, pa sam se odlucio za roadsmart iste kompozicije i svojstava. Eto. Na putu do kampiralista jos sam stao u gradu Roanne, zaobisao jednu 206icu koja je bila na krovu ispred mjesta St. Denis de Cabanne i sad sam usatoren kraj mjestasca Chauffaillesa. Toliko za danas. Laku noc
Novi dan, novi putevi!

jutarnji pogled iz šatora

Srijeda je ujutro i ja se nakon kisne noci budim oko 8 na lijepom proplanku. Izlezavam se i doruckujem neke fine francuske stvari iz pekare jos iz Clermonta. Kad sam izasao iz satora skuzio sam da i nisam nesto previse zaklonjen od ceste, ali to nije ni bilo bitno jer je to bila neka sporedna cestica kojom bi tek tu i tamo prosao auto. A i sunce se vec pokazalo kroz oblake :) - znaci ipak nece biti kise kao sto je prognoza najavljivala za srijedu! Odrediste na mojem gps-u je Cluny. Manji gradic sjeverno od Lyona i Maçona. A tamo idem jer zelim posjetiti Taizé. Maleno selo na brezuljku; vrlo blizu Clunya. U Taizé idem jer je moja sestra tamo u nekoliko navrata tijekom srednje skole provela lijepih tjedan ili 2 dana i puno mi o tome pricala - kako joj je bilo lijepo i zabavno. A i ja sam sam bio za Novu Godinu u Bruxellesu s Taizéom. To je ona ista zajednica; koja je imala susret mladin, nazvan hodocascem povjerenja na Zemlji, 2007. godine u Zagrebu. Za one koje zanima, susret je ove godine u Rotterdamu; Nizozemska.
Na putu do tamo stao sam samo u nekom manjem gradicu s prelijepim dvorcem na jezeru. Tamo mi je prisla jedna starija gospoda s kojom sam porazgovarao i sva neka religiozna pitanja i teme; cak mi je i citala neke stvari iz Biblije; i na kraju mi dala nekakvu knjizicu i Strazar kulu i onda sam tek skontao da je Jehovin svjedok; a kao sve mi je dala zabadava jer ja sam kao iz Hrvacke :P Kakav uvod u mjesto u koje upravo idem - sve nesto religijom prozeto ovaj dan ;)

Dvorac na putu (gdje mi je dosadivala ona baba Jehovin svjedok)

don't know why I like that one so much

No dobro; mislio sam samo check - outati mjesto; fotkati koju fotku za seku i dalje. Na kraju sam dobio ideju da ostanem koji dan ovdje; razgovarao s neka dva starija Nizozemca i onda otisao na welcome point pitati moze li se; rekli nema problema i eto; ja se pridruzio skupini od oko 800 ljudi koji su u selu ovaj tjedan i sad sam vec 3. dan ovdje.

ovako me docekao Taize

večera

Zajednica funkcionira tako da svaki tjedan dolazi nova skupina (pretezito) mladih ljudi provesti ovdje tjedan u ugodnoj international i open-minded atmosferi; sve prozeto religijom ili ako hocete; trazenjem ili uspostavljanjem unutrasnjeg mira ili stanja stabilnosti i spokoja; a braca koja tu zive i sve to vode vode i dnevne aktivnosti i molitve i razmatranja; a osim toga pomazu siromasnima i bave se humanitarnim radom; hodocaste u razne zemlje i organiziraju susrete mladih; na internacionalnom nivou, a od kojih je najpoznatiji onaj za Novu Godinu. Unutar zajednice; zivot je organiziran tako da svatko tko dalazi dobije neki zadatak (ja sam bio picnic team-odlican job -1h dnevno) i sudjeluje u troskovima ali u ovosnosti o zemlji iz koje dolazi. Ja sam tako za 4 dana provedena ovdje; dakle nocenja (inace u spavaonicama ali ja sam satorasio kraj svojeg motora) i svi obroci dao 10€... I pretpostavka da si ovdje pozvan ili da ti moze biti ugodno samo ako si uber religiozan je pogresna.

My working team: Kerstin, Manuela und ich

Meni je bilo super i upoznao sam nekoliko super ljudi. Jednog Japanca; dvojicu koji studiraju jazz muziku u Haagu; Talijana i Amera. Susjede svoje satorase i jos svakakve ljude. Ovaj je tjedan bilo najvise Nijemaca, Nizozemaca i Francuza. Ja sam ostao do kraja tjedna iako nisam ni mislio da cu se tu zadrzavati. Atmosfera je ugodna i mozda bi ostao i duze, ali ovaj put necu. Ipak me dolazak zime tjera na jug...

Kyle i Michele

Ja i Kyle

i Noe i Roland

Subota je navecer i bas sam vratio iz Oyaka - mjesto di se navecer skuplja raja i pjeva uz gitare i legao u sator. Vani pada kisa. Cuju se kapi kako padaju po satoru. Bit ce lijepo spavati... A sutra je polazak :( ujutro dijelim piknike; i onda idem i ja... Na jug!

symbols of Taize

Source St. Etienne

Taize bells

doviđenja

24.10.2010. u 15:18 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 19.10.2010.

jedan kratki

Vikend je bio odlican. Enduo - tj. enduro utrka vrlo poznata u ovom kraju a ja tako teske uvjete nisam vidio do sada nikada. No u svakom slucaju predobro iskustvo; jer se i gleda i sudjeluje pomazuci vozacima. Zatim moji domacini, Julienovi roditelji (oni imaju veeeeliku kucu starinsku i kraj njihove kuce je crkva iz 13 stoljeca. su bili predobri i sva raja tamo; i mjesto gdje smo bili i okolna sela i gradic. Sve je nekako malo i starinsko i... iskonsko Francusko :)
evo nekoliko slika:

l'eglise

la maison

domacini

pesi

party van

akcija

akcija vol II

Julien et Sabine

bestija I - Julienova

bestija II - Julienovog oca

malo tipicno francuskog

dakle vikend pun dozivljaja i novih poznanstava; ali i ful aktivan. Mogu reci da me sve boljelo drugi dan, ali bas onako... zdravo :D a hranaaa... a o hrani ni da ne pricam
Vratismo se u Clermont i jucer je bio super dan - puno odmaranja i malo zujanja po gradu a navecer izlazak: u Sixtie's Dineru u stilu americkih restorana iz 60ih i onda jos nesto americko - Bowling; a bowling obozavam. Oni tu kazu "buling" pa sam mislio da cemo ici u skolu tuci djecu i traziti pare (bullying) pa sam mislio a dobro; sta sad (when in Rome...) :D
steta sto je danas rastanak i odlazak...

Julien slavi

jer je

Emilie & Mathias

lijep vam pozdrav

19.10.2010. u 10:03 • 1 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 18.10.2010.

France

Francuska – prvih tjedan dana
Sto reci osim da sam odusevljen… Svime. Pocet cu od kraja Svicarske: kampersko jutro mi je otkrilo o cemu se radilo kad sam gladao bijele vrhunce u mracno predvecerje --- bile su to planine oko Mt. Blanca i Mont Blanc itself. WAU!

Ja sam se probudio rano, znao sam da imam mnogo kilometara za napraviti, jeo i krenuo ; Prvo sam se uspeo jos malo gore ; kad sam dosao do glavne ceste, i stigao sam do kraja ceste, i dva predivna jezera i brane, te divnog pogleda na Mt. Blanc. Predivan pocetak dana – i da ne zaboravim ? tamo sam se napio izvorske vode :

Zatim sam se spustio i usao u Francusku, te sam ubrzo stigao i do Chamonixa. Jutro je bilo malo prohladno, a i trebala mi je struja pa sam u Chamonixu popio bijelu kavu u zgodnom lokalu Grilloir . Zatim sam, diveci se jos malo okolisu i planinama, krenuo dalje, natrag prema Svicarskoj, prema Zenevi. Na putu sam se zaustavio u Bonneville-u jer smo glad osjecali i ja i Kawasaki. Stoga sam prvi put tocio na automat-benzinskoj ;)

I zatim sam dogovorio s jednom rande-vu s frendicom u Lyonu kratki samo da se vidimo i to, jer sam, naposlijetku, trebao stici do Clermonta. Do Zeneve sam stigao vrlo brzo i tamo je bilo lijepo i sve, ali u citavom je gradu bila guzva, pogotovo kad sam izlazio iz njega. Granicu sam dakle prelazio 4 puta, i uvijek su bile samo provizorne ; iako je bilo par sluzbenika prisutno. U Zenevi par fotki i onda gas prema Lyonu. Cesta je bila dobra i krajolik lijep. Ali onda sam ipak morao uzeti nekih 60ak km autoputa da bi stigao na vrijeme u Lyon. I u Lyonu se sreo s Dorom. Na veelikom Place Bellecoeur-u jer i ona je kratko u gradu pa je ovo najbolje mjesto za sastanak. I nasli smo se, popili pice na trgu ; popricali... Super je sresti nekoga koga znas u nepoznatom ; tako daleko. Ja sa morao 7 morao dalje jer trebalo je stici do Clermonta. Pa smo se dogovorili da cemo se vidjeti ponovno za 10ak dana u Lyonu.

jedna Zenevska

i dvije Lyonske

France

EveryTrail - Find the best
Na putu sam gorivo uzeo u St. Etienne-u; a to ime u Fr. korespondira imenu Stjepan. Samo sto ja nisam bas svet ;)
Oko 9 navecer stigao sam u Clermont --- imao sam topli docek od prijateljice Sabine i njenog zarucnika Juliena, a tu je bila i njihova prijateljica Charlotte na sleep-overu i dva predivna macka. Vecerali smo i prvi put sam jeo salatu posebno nakon vecere i sireve kao desert. ;) Sad sam se vec privikao i falit ce mi ova fina hrana i neobican redoslijed.
Drugi sam dan bio home alone jer su oni svi imali obaveze ali to sam odlicno iskoristio za punjenje baterija u svakom smislu i za odmor te za razgled grada koji je simpa i koji mi je super jer sam se prisjetio nekih sitnica i detalja (pogotovo katedrale) koje sam vidio u jednom filmu starom francuskom (koji sam gledao s frendicom u kinu Tuskanac; kojeg ovim putem svima toplo preporucujem) pa mi je tim i drazi. U gradu sam vidio puno tipicnih francuskih stvari i dosta sk8era sto mi je bilo fora.

Francuskinja

...jos jedan gradski

Navecer smo isli svi zajedno na jedan home party di je bilo brdoo fine canape hrane i jos jedan debeli crni macak; sve kod njihovih prijatelja i tamo sam upoznao ultra zanimjive ljude i bas nam je bilo zabavno. U cetvrtak smo se Sabine i ja zaputili do Montpeyrouxa; malog starinskog pitoresknog :D seoceta juzno od Clermonta. Ono je odisalo necim posebnim. sve u kamenu s velikom strazarskom kulom (domjon) u sredini. Nazalost "pas de" fotic. ali bilo nam je super. Petak je bio za spavanje, kasnije smo otisli do Royata, takoder jednog starijeg gradica uz sam Clermont (Clermont je inace grad gume, tu se naime nalazi poduzece Michelin, ovdje mu je sjediste i ovdje je firma nastala tako da jako puno ljudi odavde radi u Michelinu, uklucujuci i Juliena). u Royatu su male terme i lijepi park pa smo Emilie (Sabinina frendica), Sabine et moi lijepo prosetali.

l'eau thermal

inace, cijeli je kraj poznat po vulkanskom tlu i kamenju

onda smo se vec brzo morali vratiti i spremiti se na brzinu jer smo isli za vikend u departman Creuse, odakle su i Sabine i Julien; na selo kod Julienovih roditelja za vikend. Ali postojao je i vazniji razlog odlaska - tamo se u subotu odvijala enduro motocross utrka u kojoj se natjecao i Julien.

18.10.2010. u 13:40 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 13.10.2010.

Švicarska i svisci

Sustenpass (2224m) - prema FrAncuskoj

EveryTrail - Find the best

Svicarska je veca nego sto sam mislio
Mislio sam sa cu ovo pisati na pravom krevetu, kod prijateljice Sabine u Clermont-Ferrandu.. Ipak, to pocasno mjesto ostat ce rezervirano za sutra. Dakle ipak iz satora ;)
Avioni i zvijezde... I neke daleke bijele kape okolnih planina. Evo jedan avion upravo prelijece; mozda je taman iznad Chamonixa. Eh da, tu sam danas zavrsio.. A krenuo sam sa Sustenpassa. Tamo sam imao dobar dorucak; a kad sam si bas napravio nes capuccino, imao sam posjetu... Neki stariji brko na GSu nizozemskih regi dosao je do kraja puteljka; kraj kojeg sam ja digao sator i divio se planinama; slikao glecer i isao nazad; misli sam stat ce; da porazgovaramo, ponudim ga kavom cajem u to prohladno, ali suncano jutro; no oso je.. Ja se spremao; dugo, pa oso ja sve to fotkat i u podne krenuo i ja. Vozio sam dugo, sve ro sljedeceg "passa" i one centrale o kojoj sam vec govorio! Divni krajolici sveuokolo; a sve je na oko 2000m! Bas ludo. Tamo sam nasao struju; mislim bilo bi krajnje netipicno da nisam (ipak je to elektrana) i naisao jucerasnji post. Zadrzao sam se malo manje od 1h. I kad sam krenuo dalje; na vrhu tog iduceg, Grimselpass prijevoja nalazio se park svizaca. Morao sam stati i malo ih pogledati; a i predivno plavo jezero kraj kojeg sam parkirao. Ovi su bili zakon; taman su izasli jest suhi kruh; a ja sam im bacio i desert; 2 napolitanke koje sam ja jeo. Ne znam jesu li ih pojeli ali su se poplasili ;)
Sljedeca stanica; tek daleko u nizini. U restoranu Chavez - prvo svicarsko pivo! Mislio sam i jesti; ali nemaju. Kaze da imaju u restoranu Zmatt; malo prije njih; al ja kazem da sam vec bio tamo i da im je Ruhetag.. E zato mrzim te austrijsko-svicarsko-njemacke Ruhetagove. Taman kad os nesto toplo pojesti; pare im ostaviti!!! oni si imaju dan odmora. Ah, morat ce jos jucerasnji grah drzati..
I nista; stao sam jos u nekom Rurenu u ducanu da se ne zadrzavam vise predugo, kupio sendvic; vruci kruh (neki manji bijeli za 3 CHF!!!) - valda zato sto uvoze svo zito (nisam vidio ni jedno polje psenice nigdje u cijeloj Svicarskoj; za razliku od Njemacke i Ceske; gdje sve vrvi poljima), cokoladno mleko za dorucak, jogurt! Jer sam skontao da mi predstoji jos jedna satorska noc. Jer ovaj je Clermont fakat daleko. Ne bi covjek reko. Pojeo sendvic i krenuo dalje. Dosao sam do Martignya, vec duboko u francuskom dijelu Svice, kad je vec bio pao mrak. Sve od Siona do Martignya vozio sam se uz nepregledne vinograde; a svako toliko osjetio se miris vinskih podruma. U M. sam stao i imao sam vijecanje sam sa sobom kuda - na sjever pa uz jezero prema Ženevi ili gore u brda prema granici s Francuskom. A treba i mjesto za spavanje nac. Kad sam vidio na karti da je ovo u brdima prema Chamonix-Mont Blancu; odlucio sam se za tu opciju. Digao se visoko iznad grada i imao predivnu nocnu panoramu na dolinu rijeke Rone. Dosao sam do dijela koji sam pronasao na mapi; neka slijepa cestica na brdu i pokazalo se da je odlicna za kamping. Digao sam sator na asfaltu; a jutro je pokazalo da sam imao pogled na Mt. Blanc. Nagovjestaj Francuske!

13.10.2010. u 18:44 • 5 Komentara • Print • #

utorak, 12.10.2010.

Swiss; s brda na brdo

Vaduz-Switzerland

EveryTrail - Find the best

I najskuplja drzava...
Ujutro; taman kad sam sve spremio; imao sam susrets jednim Vadužaninom; tj. Vadučaninom. Lik je bio neki hiking nedjeljni nabacio;a isao je bas puteljkom kojim i jucer, samo sto je ovaj isao nizbrdo, ono plaho bice. Vidio sam ga prvi pa pricekah; kao nesto slazuci. On je fucnuo; kad je bio blizu, da naglasi svoju prisutnost; ja ga pozdravim; on mene-i popricamo si mi tako. Hvala bogu na engleskom. Svi u L. su ga super znali. Pitao me sta ja radim tu, nakon sto sam ja njega upitao di ce? Ja reko da sam prespavao i da touram Europom. On da je to super; i iskomentiramo neizostavni detalj-Grossglockner naljepnicu na mom motoru; kaze da je i tamo vise puta planinario. Ja mu odgovaram kako sam i ja ljubitelj planinarenja i planina i tako se, nakon sto mi je zazelio srecu rastadosmo. Ja sam se do grada spustio; gdje sam tek uvidio kakva se kamena grdosija iznad sume na planini; u kojoj sam ja satorasio, uzdize. Bas impresivno. I onda sam s pogledom na to doruckovao; na parkingu primarschule Ebenholz. Sve je lijepo uredeno; kucice su neke male, simpaticne i starinske; ali vecina ipak novo i moderno sagradene. U dvorani srednje skole preko puta odrzavao se sajam ezoterike ;P
Nakon dobrog dorucka (neka Mavroviceva pasteta koju je on fol sam izmislio, a koju mi je seka poslala u paketu po majci + turski kruh & milk) otisao sam do centra. Zgodno je; a dominira gradska vijecnica. Ipak, pogled bjezi gore; na predivni gradski dvorac; na super je poziciji; podignut visoko iznad gl. gradskog trga. Ja sam se dosta setao; bilo je ugodno suncano; cak malko i pretoplo za svu moto opremu na sebi. Skicao sam malo cijene usput---skupo! Odlucio sam sjesti negdje popiti nesto i napuniti ajfon. Brasserie i pizzeria "nesto talijansko" - pise i da ima wi-fi - kul! Sjedam za sank i molim konobaricu da "me usteka" - sve 4 znaju engleski; malo se zafrkavamo i pita me zelim li sto popiti - iz menija biram najjeftinije - caj - 4,30 CHF ili 3,30€! Fali mi Ceeeeskaaa!
Dok sam punio mob i caj pio; pisao sam predzadnji post za blog; kao sto ovaj sad pisem u satoru na nekom brdu blizu Chamonixa; a onaj od subote pisao sam na velikoj hidroelektrani; tj. u Besuch Zentrumu cijelog komplexa; na jednoj velikoj brani u Swiss alps; jer sam pronasao steker i struju---fakat si trebam dati negdje ugraditi tu 12V uticnicu -a vozim ju citavim putem sa sobom...
No uglavnom; izvukao sam se van; i po osuncanom trgu do jednog kaffea kojem je nedjelja bila Ruhetag; ali sam vidio na vratima da ima net; sad kad Ajfon radi to mogu i provjeriti. Ima ga i radi - kul! Iz zvih tih razloga za Svicu krecem tek oko 1h; i odmah sam u njoj :D
Zemlja je predivna; iako se vrijeme promijenilo cim sam usao u nju - nagore! Niski oblaci i hladno; al ajde - brda su tu i zavoji; pa neka zabava pocne. Ceste su dobre; kucice predivne; starinske drvene, najcesce samo s temeljima i niskim zidovima betoniranima (i uzima od ostatka kuce) a svim ostalim od drva - neke pritom jaaako velike; prozora ukrasenih crvenim cvijecem... I gotovo svaka ima svicarsku zastavu u dvoristu. Onda naravno zivotinje, puuuno zivotinja all around ;) evo recimo danas (ponedjeljak) sam vidio cak i ljame ljudi drze :D
No dobro... Da ne bi bilo sve idealno u Svicarskoj prve dvije situacije na cesti - nagla kocenja. Na jednoj se nizbrdici lik s đipom i prikolicom odlucio u zadnje cas dat zmigavac i skrenuti lijevo u dvoriste ili nesto vec. Cvilio sam sa zadnjom jedno 2 sekunde, jer na prednjoj moj kaziprst nije bio dovoljan. Inace vozim s kaziprstom uvijek dignutim na rucici prednje kocnice. Zbog Svicaraca i te dvije situacije sad se navikavam na dva prsta na kocnici ;)
Vidio sam predivnih jezera; na jednom sam cak i hranio galebove, labude i patke. Kod grada Pfäffikona. Jedan galeb dasa je u zraku ulovio napolitanku koju sam bacio. Dasa - nema sta! Onda okrecem prema Altdorfu: odrediste Alpe. Do tamo sam se iso vozio uz veeeliko jezero i 40ak km prije Gotharda (to je kao neki tunel u Alpama; stajem u nekom gradicu na benzinskoj. Osim sto sam tu punio mob i kupio nesto hrane za kamping; stekao sam novog moto frenda, Timura iz Ticina? (uglavnom necega cemu su rege TI), talijanskog govornog podrucja Svicarske, ali koji je Turcin podrijetlom. Ima 19 godina i studira farmaciju u Zurichu; a vracao se s vikenda koji je proveo doma... Lijepo! Cak je u tank torbi, vidlo se kroz prozirni gornji dio imao stvari zamotane u alu foliju - poslala majka da dijete ne bude gladno :). Vozi nindzu 6icu (znaci Dule i Žika - vas brat eRRas) ali blokiranu na 25KS, radi godina. Stao je kraj mene kad sam se ja spremao za dalje; pa smo poceli pricat. Svasta smo pricali, pa sam mu i ja ispricao sta kako zasto i kuda idem. Rekao mi je da i on tako planira jednom kad bude mogao. On bi do Turske, jer valjda nikada nije bio; njegov deda je dosao u TI iz Istanbula. Pitao me jesm li ja ikad bio; rekoh jok, ali da bi: u Istanbul, Kapadokiju... ma svuda! Dogovor je pao; kad ce on s frednom u Tursku; mene kupe u Zagrebu :). Dao mi je super upute kako da prijedem preko 2 planinska prijevoja na svom putu. Pozdravili smo se i osli na suprotne strane. Prvi prijevoj je Sustenpass; i tamo sam spavao; odlicno mjesto za sator; i lokacija sama po sebi te grah za veceru; ali noc je ipak bila malko hladna; ali najvise zbog vjetra koji je jako duvao; a ja nisam stavljao gornji top na sator; Ipak, kad sam se u vreci zagrijao; cist sam lijepo spavao. Drugi je prijevoj Grimpass ili tako nesto; i na njemu je onaj spomenuti komplex brana; jezera i hidrocentrala; i park sviiizaca... Ali o tome iducom zgodom ;) van!

12.10.2010. u 12:51 • 1 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 11.10.2010.

Do malenog Lihtenštajna

Najmanja drzava do sada
Ujutro sam odlucio da cu do prvog dvorca za maminim busom; a zatim prema svojem planu u smjeru Francuske; prva postaja vjerojatno Lihtenstajn... Na kraju sam dvorac i obisao; dvorac i park oko njega cist su u redu i jako dobro ocuvani i odrzavani, te se ima kaj za vidjeti; dvorac je naime Linderhof. eRRaš koji je radio na parkingu ponudio mi se da mi pricuva kacigu u kucici; rekavsi da je i on biker. Ja mu se zahvaljujem i pitam ga sta vozi - Hayabusu (hahaha najgrđi motor ikada) al dobro; ponudio mi je pomoc pa kazem uuuu! A on ce na to da nije ni moj los ;) ah te bajkerske solidarnosti... Mogli smo si isto tak motore medusobno (i iskreno) izvrijedati i opet bi si bili dobri; mozda i pivo zajedno popili :) bitno da smo svi na 2 kotaca (osim skuterasa, naravo) :D
Pitao me jos odakle sam - aus Kroatien; kaze 6 buseva danas... I fakat; sve sami Rvati. Ja sam zapamtio mamin bus i jedan od Krapinjonaca ;)
Pozdravili smo se ibus je otiso; ja pojeo mandarinu iz vrecice koju mi je mama tutnula i takoder oso... Trubnem i mahnem eRRasu; on visoko dize ruku ;) leti lisce za mnom...
Obozavam jesen i lisce na cesti, stvara neki posebno dobar ugodaj; i kovitlaci milijuna listica vidljivi u retrovizoru... Neprocjenjivo!
Sisnuo sam mamin bus negdje prije ili odmah nakon ulaska u AT, s jos nekim motoristima... Ovaj kraj ih je prepun, kao i na glockneru (a to je razumljivo cim su planine u pitanju) :D
Vozio sam se i uz neko super jezero; onda tankao na Shellu ( u Austrijije gorivo 15ak % jeftinije nego u DE; stoga sam u Njemackoj samo jednom tankao; i to nekih 14 lit; koliko mi je trebalo; a ostatak je odradilo gorivo s ceskog OMV-a koji je s cijenama u rangu s Austrijom. Motor mi trosi cca 5 litara na 100 km kontantno; a to je odlicno...
Njemacka je do sada u svim kategorijama bila najskuplja (pa mi je drago da sam u noj potrosio ravno 25 € - kebab i benzin - i ni centa vise, a cak sam 2 puta nocio; za đabe), dok nisam stigao u sljedecu drzavu - Lihtenstajn. Bolje bi bilo rec drzavicu. Put do tamo; predobar; Austrijska brda i alpe; kod jednog skijaskog mjesta; Zürsa; na 1716 mnv, imao sam rucak kraj potoka: podravkinu juhu s duo okruglicama i mamin sendvic; za desert: napolitanke. Vec sam htio i tamo kampirati al rekoh idem ipak do Vaduza. I tako stizem ja u Feldkirchen; mjesto na krajnjem zapadu Austrije; po imenu cocjek bi rekao neko tesko krscansko mjesto; a kad ono sve puno muslimana, Turaka i ostalih :) bila je i neka tekma tu vecer u gradu pa je sveukupan dojam bio dosta bucan - me like; cak sam i u jedan market Baba usao; jedva sam ga ulovio da radi; bila je subota i 19 sati; a u toj austriji poboznoj subotom ajde de, ali nedjeljom nista ne radi... Valjda je u skladu s time da tamo nema puno starosjedilaca Austrijanaca i radio moj market Baba. Kupio sam litru mlijeka i turski kruh sa susamom :p - bice dobra vecera.
Iz tog gradica ulazim drito u Lihtenstajn; cak i imaju kontrolu na granici ali samo sibaju vozila unutra bez provjere i frajerski masuci rukom: prođi!
Udem i osjecam se cudno; di sadnaci spavanjeu tak maloj zemlji. Vozim prema Vaduzu i kontam: s lijeve strane mi je suma; gotovo sva ogradena, iznad togaje viiiiisoko brdo; planincuga; a tu u mojoj ravnini je cesta i gradovi; sve do Vaduza; od kojeg je dalje Svicarska... Imam 12km da nadem kamping area... A oni se samo tope... Vidim firmu Hilti; jel ona Lihtenstajnska?, kontam da je ekipa tu uberbogata; po kucama i autima... I tako stizem u Vaduz... Odlucujem se da cu gore prema planini; ignoriram znak zabrane za motore i vozila i penjem se makadamom. Vidim znak za odlagaliste otpada lijevo.. E tu necu kampirat; odlazim desno i vidim putokaz za Vaduz Schloss. Ok. Dolazim do nekog teniskog igralista i parkinga; te opet ceste koja ide uz najvisi dio grada. Stajem da razmislim. Pregledavam kartu i trenutno okruzje. Ovdje bi bilo super jer ima superravni teren pod drvecem uz puteljak. No tu bi bio pretransparentam. No, ina to sam spreman... Ali prvo idem izucoti skrovitije opcije: vrlo blizu odavde nakarti je oznacen puteljak za gore; na cik-cak. Odlucio sam to pregledati, i pokazalo se kao pun pogodak. Uz kuce do tog dijela; penjem se; ponovno isti znak zabrane, brdo velikih snopova metar dugackog drva za ogrijev cijelim putem gore; nailazim na jedan odvojak koji se dize gore lijevo pa zamice van vidokruga svih koji bi se eventualno kretali stazom. Al mislim si; sutra je nedjelja, ko ce ic tu po ta drva; ma ovi su pobozni ;)!
I tako sasatavim ja svoj sator; zaklonivsi njime motor, i prekrijem ga maslinastom ceradom; totalno stapanje s prirodom. Cujem milion nocnih sumskih zvukova; jedan vatromet iz grada, te tek tu i tamo nesto prometa. Za sumske zvukove sam ziher dasu ptice; svrme dok se nije pocelo priblizavati nesto za sto bih se zakleo da su ljudski koraci. Gasim rucnu lampicu i kak sam taman stajao izmedu motora i satora cucnem refleksno dolje... Saberem se i mislim ma ko bi tu hodao nocu; bez svjetla; a zvukovi utihnuse. Mora da je i druga strana nesto naslutila. Povlacim prvi potez. Dizem se i posvijetlim prema izvoru zvuka; dakle na neki ko puteljak odmah ispred prednjeg dijela motora. I vidim... Neku predivnu cetveronoznu zivotinju velicine manjeg do srednjeg psa. Strah nestane; ali ne i kod njega pa je smugnuo; a ja sam ga htio bolje vidit pa za njim; i svijetlim i ulovim mu oci kako totalno refleksiraju svjetlost; poput macjih; i onda ga prizovem, totalno bezveze i on pobjegne dalje. Super susret; iako ne znam staje to bilo; al bilo je simpa. Valjda je imao svoju uobicajenu vecernju rutu, ali ovaj sam se put ja tu nasao... ;)
Veceram kruh, maslac, pekmez, mlijeko - predobro!
Laku noc, iznad Vaduza...

jutro - lik je ko i ja; samo sa solidnim krovom nad glavom ;)

mama

il Pedro

dugovrati

Bavarci

nekakvi kiosk

i dvorac Ludvigov

cvijetak

zadnji obrok u Austriji - Alpe

Milka :P

Na zapad

EveryTrail - Find the best

11.10.2010. u 17:07 • 2 Komentara • Print • #

nedjelja, 10.10.2010.

Susret s mamom

Big Germany
Danas je dvanaesti dan; dan za Njemacku; u planu su Nürnberg i München. N. zato sto je na putu prema M. (sort of) i M. zato sto je mama na izletu "dvorci Bavarske" pa da se vidimo.. Preeeedivno jutro. Dorucak. Fotkanje. I kad sam kuhao capuccino, a sjedio sam izmedu satora i motora; a s leda mi je bilo grmlje koje ide uz put, nagnem se preko motora prema tom makadamskom putu gdje je grmlje rjeđe,i ugledam zenske dvije kako joggiraju - odmah se povucem natrag u dio gdje sam "zaštićen" ;)
I sad cekam da produ i da me skontaju ili ne skontaju. Ali njih dvije brbljaju ko navijene; i kad prolaze u mojoj ravnini cujem ih ko da pricaju sa mnom. One zadubljene odlaze dalje, a ja se jos jednom navirujem preko satora da pogledam na put odakle se sator moze lakse skuziti. Dobro je da su tu vec s leda okrenute i nestaju iza desnog zavoja. Ma ne bi vjerojatno bilo nikakve frke ni da me vide; ali draze mi je ovak. Kad sam se spremio; a opet mi je trebalo dugo i uzivao sam na predivnom jutarnjem suncu i susio satorsko krilo prebaceno prrk motora; i ja sam se otisnuo istim putem kao i dvije trkacice; ispod glavne ceste usao u St. Michels; prosao kraj crkve ciju sam zvonjavu slusao stalno, i opet izasao na glavnu. Do Nurnberga nisam stajao. I onda sam parkirao u centru; negdje kraj ulaska u staru jezgru kraj jedne ogromne strazarske kule. Grad je ogroman; i neko vrijeme mi je trebalo da dodem do centra. Spustio sam se i napravio veliki krug izmedu zidina. Ima puno motora parkiranih po gradu; a neki lik se bahatio na svojoj crnoj ninđi i radio krugove bezveze (ko i svi eRRaši) :P. Unutar zidina su smjestene skole, fakulteti, stud. domovi; ali i stambene zgrade i dosta lokala s klopom. Odmah mi je u oci upao Imbiss Balerina sa turskom klopom ;)
Ovaj dio grada je lijep; i puno sam fotkao; al onda mi je vec ruksak bio tezak i zeludac prazan pa sam sjeo u Balerinu na Dönner; uzeo sam Durum Dönner; ili kako bi moj drug Tarik iz Zen'ce rekao rolovani kebab; mezzo mix (kolino pice od coca-cole i narance) u obroku sam prosto uzivao. I ćaskao sa Turčinom; vlasnikom. On radi tu sa svojom zenom; ima vec stalne musterije za koje radi klopu cim udu u lokal i mislim da bu dobro ide; dosta se raje izmijenilo dok sam ja polako pojeo i mobitele punio. Zgodan detalj: na svakom stolu bila je jedna vegeta pikant ;)
I konacno izlazim ja iz imbissa; pozdravljam se s Turčinom i ode do motora da se pakujem; neki lik me gleda pa me pita kud putujem i jesam li iz Svicarske (zg rege) Velim da sam iz RH i da touram Europom, kazem mu di sam sve bio i komentiramo moju Grossglockner naljepnicu na motoru; on veli da je bio vec 5 puta gore i kao pitam ga ja a s cim? A on s motorom. Kojim? BMW 1200GS! Motor mojih snova; za off road teren i jedan daleki san: Mongoliju. Kazem covjeku: WOW, Das ist mein Traum! I onak pozdravimo se; on mi zazeli svako dobro i ja njemu i tschuß!
Ja prema Munchenu, lokalnim cestama; koje su u Svabiji besprijekorno dobro odrzavane i kvalitetne; iako pomalo dosadne, ali u svakom slucaju manje jednolicne od duuugackih ravnih u Ceskoj. Nakon nekih 80 km moram skrenuti u polje do sumarka. Kebab je proradio. No ubrzo krecem dalje, tankam u nekom vecem mjestu gdje mi ne radi ni jedna kartica (that happens from place to place) pa placam u kešu; uzimam litru i po vode u marketu i picim dalje, prema Ingolstadtu. Plan je da se tamo popnem na highway zbog ustede vremena. Ingolstadt je ogromam; industrijsko je srediste i ima svoj velesajam; kao vjerojatno i svaki veci grad u Đrmany. Vidio sam ga i u Nirnbergu i u Minhenu. Stajem na odmoristu 50 km prije M. Nesto me zbunjuje u maminim uputama. Prvo sam mislio da ce biti u hotelu Zum Post u M. U ulici Hohel am See. Tak mi je napisala. Ali tu ulicu je nemoguce pronaci na navigacijama. Na obje. Weird.. Zatim je rekla da je to 90 km juzno od M. Kontam da je grad. Upisujem - nista. Pitam ju za tocan naziv mjesta. Sad je Hochel am See i 70 km prema Garmisch Parten Kirchenu. Mislim stvar je rijesena. Upisujem Hochel - opet nista. Uzaaas! Pokusavam obrnutom metodom. Upisijem Am See. Izbacuje mi sva njemacka mjesta s tim u imenu. Ima ih... Pretrazujem i nadem --- Kochel!!! I tamo je di treba bit. Ubacujem u Nokiu; picim dolje... Za oko 20min stizem u Minhen. Uzivam u predivnom izdanju grada i njegovih ogromnih zgrada uz zalazak sunca. Bas je nekako... Kul. Iako nisam zaljubljenik u velike gradove. Najvise me se dojmila visoka, BMWova zgrada i ona show-offovska MERCEDESova u kojoj ima izlozeno zilijardu automobila s trokrakim ukrasom, iz razlicitih vremena i razdoblja... Izlazim na ogranak za Garmisch i za oko jedan sat sam u Kochelu. Warm welcome od mame; koja je s kolegicom ipak u hotelu do Posta. Soba je velika i taman ima mjesta za moju vrecu u kutu- i totalno je sva u drvu i skijaska. Evo me opet iz ravnica u planine. Besplatno spavanje u toplom, punjenje baterija, malo cistog vesa i slanje zmazanog; ali i poklona nazad u RH; poklon paket od sestre :p itd...
Lijepa noc!

mjesto kampinga

Nuernberg - kula

Nuernberg - tice

fik

squirrel

jesen...

Dojčlend

EveryTrail - Find the best m

10.10.2010. u 13:17 • 0 Komentara • Print • #

subota, 09.10.2010.

nesto me Češka...

Krusovice

EveryTrail - Find the best

Hmmmm... Bas se avioni cesto i intenzivno cuju kad kampiras; i onako naglaseno; u ostatku one nocne tisine. Evo i sad jedan prelijece, gore visoko. Ti avioni mi obiljezavaju noci. I to je nekak... Dobro.. I onda se sjecam kako sam ih puno cuo jos u Austriji; u onom super odlicnom kampu na jezeru. Valjda sam tada i obratio pozornost na to. Koliko je ljudi gore, kuda idu, njihovetrenutne ideje u glavi i poimanje kojecega; prioriteta u zivotu, ciljeva... Hm. Takva me razmisljanja cesto snadu... Pokusaj ulaska u tudi mozak. Nemoguce. Ali ipak probas... Evo jucer; kad sam ulazio u Prag; jedan lik na Vltavi vesla; valjda clan veslackog kluba. I sad si ja mislim, prolazeci kraj njega: sto on misli da ima od sporta; od tog treninga; da li sada misli samo na tehniku veslanja i koliko jos ima za proci ili mu se i druge misli, ili problemi vrzmaju po glavi. i zasto bi ja to uopce htio znati? Pa ne znam, ali u tom me trenu zanimalo...
No dobro... Sto se jos cuje po noci? uti u daljini na cesti ali njih i zanemarujem; nego kamioni... Kamioni se znaju cuti kad su vec/jos kilometrima daleko od tebe; pogotovo oni stariji; s bucnijim ovjesom i prijenosom; i opet ja ovo pisem i cujem jednoga ful ful daleko. I njih ima brdo sta gule nocne smjene na cesti. The world goes around. Nema stajanja.
I onda jos dvije stvari... Nesto sto nas vraca u prirodu i njenu, nesto mirniju kolotecinu.. Od koje smo se bas udaljili, i odvojili. Flora i fauna: cujem zrikavce svake noci, ako sam u satoru, pa evo i sad. Cijele noci neumorno cvrcu... I ptice; ako spavam kraj sumarka; odnosno grmlja/, koje citavu noc imaju nekog posla; a ujutro najvise i letaju oko satora obavljajuci sto im je nuzno. Flora: jesen je... Lisce, bude ga puno i stalno pada po satoru. Opet ovisi gdje se sator nalazi; ali sve te stvari cine ove noci toliko carobnima. Cak i ona kisa koju sam jednu, onu sumsku noc, imao i od koje mi se jos uvijek vanjsko prekrivalo satora nije do kraja osusilo ;). I rituali spremanja/raspremanja svoje "kuce" kao i kuhanja hrane na kuhalu koji su mi toliko dragi...
Ali vratimo se na put. Dakle ujutro sam imao odlican dorucak od baguetta iz Krumlova; te namaza iz Hofa u Zellu + mamin pekmes; ali sto je jako bitno; bio je tu ovaj put i novi dodatak dorucku: cokoladnooo mlijeko; tj. predobar Eis schoko kupljen u Krumlovu. Mlijeko za dorucak mi je fakat falilo; zato za sutra imam spremno pola litre mlijeka (obicnog)
Spremih se; a kad sem bio jeo; ali vec sve imao na motoru; gore po putu je prosao lik s traktorom; ali nije se spustao domene. Krenuo sam brzo nakon toga i nastavio za K. Vary. Ceske su ceste dosadne; ravne pa ravne; solidne u kvaliteti, ali najvise mi se svidjelo to drvece uz ceste. Kao dapokazujukoliko je put dugo tu; kao stoje ona uz Vltavu kad sam tek usaou Cesku; sa stoljetnim hrastovima... Jos jedna specificnost Ceske! Svako ili gotovo svako mjesto/selo kroz koje sam prosao ima nekakvu baru; kao bazen; s blatnom vodom; ne bas precisto; i zo vjerojatno kao stvar prestiza. Koje je selo jace; ilise hoce kao bolje prikazati; napravi veci i ljepsi taj mjesni bazenda bi mogao imati svrhu bazena; shvatio sam u Krusovicama; koji su imali cak i golove za vaterpolo sa strane, vani na obali i lojtre za ulaz/izlaz; iako se ja tu ne bi kupao. No Krušovčani bi se mogli kupati u pivi koliko je ima u bacvama pivovare koja je u samom mjestu (uz bazen) onda sam dosao i u Karlove Vary gdje mi je bilo lijepo; prvo sam sjeo na kavu i jedino sta sam mogao popiti bio je esspreso jer je bio 25 ck, a upravo mi je toliko ostalo u krunama. Bas convinient :) onda sam prosetao gradom; nasao wireles; poslao Vam jucerasnji post i vratio se tamo gdje sam i kafu pio jer tamo je neki iper-market gdje sam obavio nabavku. Neizostavna becherovka za moje i prehrana za mene. Sveukupno 250 ck (ravno 10€) a kupio sam si klope za dva dana i pola litre becherovke. A ona je sama bila 6 evra; dakle 150 ovih. Jos je uvijek jeftina. I stvarno je. Pola litre tocenog u pragu 38, staropramen; centar grada; a pilsner urquell; 3 dcl na granici s Njemackom; bijase 30 czk. (9kn) a ima i jeftinije. I klopa vani na ulici povoljnija...
No, kad sam ispred supermarketa pojeo doslo je vrijeme da idem dalje, prma Chebu. Cheb, bas zvuci ruski, a to je grad na granici s Dojcland. Do tamo se navigator malo zagubio jer su se neke ceste nove izgradile a neke radile; ali bez vecih posljedica (bio sam malo na autoputu; a vinjete nemam..) tlkad sam se skinuo s autoputa tek sam tada okusio malo dobre Ceske ceste. Bila je uske; ali sdobrim, suhim asfaltom i puna zavoja... i naravno drvecem u pravilnom rasporedu :) dodoh u Cheb. I pokazao se bas simpa grad; malo ostarjelo; u duhu ostatka Ceske. Ma ono; bas ruski malo. I onda sam na jednom semaforu shvatio: ovaj grad je pun kurava na cesti. Doslovno. Stojim ja na semaforu iza bmw-a njemackih regi i vidim neku zensku; zgodna je bila; kak se vozacu osmjehnula. Mislio sam daseznaju il nes. I napravi move, kao da ce uci al okrece se kak se nama pali zeleno i krece naprijed; kao ovaj ce statda ju skupi. Al ovaj odlazi i ona malo kao razocarano i sad sam vec i ja otisao. I ostane mi ta misao u glavi; i kontam: jos to sto je na granici s D. Ide u korist takovoj mogucnosti. I onda vidim jednu plavusu kako kao fol nekog ceka; sjedi na zidicu. I dodem ja do izlaska iz grada; al fulo sam centar pa se vracam i mislim: sadkadcu opet ici ovuda obratit cu paznju. Plavusa je tu iako za nju jos nisam siguran. Mozda fakat cura nekog ceka. Ovu drugu sad ne vidim.-ali vidim krasne zidine nekad utvrdenog starog grada i predivnu jezgricu s neakvim krcmama i uskim ulicicama od kamenih kocaka. I sad nazad na bitno. Onaj isti semafor ko i prije; macka je tu. Sad sam ja jedini na njemu pa mene gleda. A kak bi te ja to trebao, i da hocu pokupiti; da sjedis iza na satoru?? I ulazim lijevo u ulicu za prema njemackoj; skontam jednu s lijeve strane i odmah iza nje 100 m nasu plavusu. Sad sam siguran. To je to; nije me bilo 20 min tu; a ona jos uvijek setkara oko svog zidica... Dakle, rasporedene su po pozicijama, radi se. Bas me zanima ko im je pimp :D! Cheb... Bas kao da sam u Rusiji. Ruski grad s kurvama. Tako mi ima zvuci. I za kraj; 500m od table kojom grad zavrsava; znak za neki Exotic bar ili slicno i dvije cure; od kojih jedna u minjaku, stoje... Ludo! I onda 2-3 km dalje; ulaz u Dojč. Sjeo sam na pivo jos na Ceskoj strani; igrao se s dvije ogrome đukele, pricao s trojicom Nijemaca postarija (iz Saarbruckena) dok sam punio Ajfon. Kazu da su tu isli u verkaufen; ja se pitam cega sve...
I udem u Njemacku i zapocnem traziti mjesto za spavanje... I eto nadoh ga; lijepo je; kasno je; cak mi i zvono na crkvi mjesta (St Michels ja mislim tako nesto) prekoputa odzvanja da je previse sati. Odoh spavati.

09.10.2010. u 13:50 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 07.10.2010.

Krumlov, Vltava, Praha, polje

Czechia

EveryTrail - Find hiking trails in California and beyond

Napomena: igralica: spojite sto nedostaje!

Drugi dan u Ceskoj!
Krumlov, Budejovice i prijestolnica... Jutro je bilo dobro... Oko pola 9 sam se probudio; odmoran i spreman za dalje. Izlezavao sam se jos neko vrijeme; a onda nesto razgovarao s Australcims iz moje sobe, koji su se spremali za Beč. Pa sam malo surfao... Al onda se sabrah, umih, odoh u grady. Krumlov odise onim necim posebnim. Lijep je, divan je taj zamék [dvorac] ali i povrh toga ima neku kul atmosferu. Tome pridonosi i, vec jucer spominjana, Vltava; koja tu cini veliki luk i gotovo samu sebe dodiruje koliko je tu smotana; a sve oko tog zavijutka slozen je grad.. I dvorac s te vanjske, sjeverne obale rijeke. Ali druge stvari u gradu; klopa (htio sam jesti svako malo) - na svakom mi je uglu mirisala, i to jako dobro --- na kraju sam se zadovoljio jednim kroasanom te kofolom i tostom za dorucak; pa zatim jos langosom s cesnjakom za meduobrok; kad sam se vracao natrag do hostela po stvari. Radnje i ulice su simpaticne; pogotovoone kraj same rijeke. I mostovi i ulicice su kul; pa sve odise nekom pozitivnom atmosferom... I old school stilom. Takav je i hostel: u nekoj staroj zgradi je, sa puno prostorija, drvenim podovima i mnostvo sadrzaja; ali dovoljno uredan i cist, sto je vrlo dobro. Moje je soba bila na tavanu do kojeg se dolazilo drvenim stepenicama koje su uistinu stare i strme; a stvari su mi bile povjesane i poslagane po masivnim drvenim krovnim gredama ;)

hostel

Cehinja

zamek

Krusovice

piva, za popit

a kud sad?

Cheb

krcma

Cheb (kod divalda)

hehe

Aha, jos nesto - u zamku sam vidio mede na dorucku; tamo ih drze; a u gradu imaju "medvedarium" - veliki ducan s plisanim medekima.
No spremih se ja i odoh do motora u dvoriste gdje je prenocio; podmazao sam lanac i dodao 3dcl ulja. Sad je stanje od pocetka puta nekih 2200 km. Spremio sam se, vratio kljuc Brazilcu u hostel, pozdravio se i krenuo prema Budejovicama. To je manji gradic koji me i nije sad nesto odusevio; ali nisam to ni mogao ocekivatti za tih 21 minutu sto sam proveo tamo. Pohvalno je sto u centru ili oko centra imaju free gradski wi-fi; pa sam se frendici u Prag na fb pisao da mogu doci tamo za cca 3 h. Ali ona je negdje ostavila svoj mobitel kod frendice i onda na kraju; uz sve mocne alate komunikacije; mi se nismo uspjeli naci. Jebiga! Ja sam ipak dosao do Praga; kojeg jako volim i uz Vltavu prisao do grada. Dosao sam odmah do centra i presavsi most parkirao kod Naronog divalda; uz kojeg me vezu lijepe uspomene jer sam tu jednom, kao klinac od svojih 12tak godina tu nastupio sa svojom grupom iz ZKM-a kada je predstava Ekvinocijo zagrebackog HNK gostovala u praškom ;)
Sjeo sam u Becher, odmah preko puta i popio toceni Staropramen, s pogledom na motor... ;)
Poslao sam poruku na frendicin mobitel cisto ako nade put do nje; ali nije se unutar tri cetvrt sata pojavila pa sam oso dalje; djir po gradu; check out-ao jedan hostel; koji mi je bio preskup (25€) a i rekli su mi troje mladih ljudi koji su sjedili u Becheru prije opere na koju su isli da je sve po centru skupo.
Krecem prema Karlovym varyma u nadi da cu naci nesto usput --- i naso sam; sad sam se eto probudio u polju; kraj sumarka u kojem mi pticice pjevaju... Nisam mogao dopustiti da Ceska bude jedina u kojoj nisam banditirao! Imao sam super veceru i dorucak! :P
8:08 je - Idem se spremat! Do videnja..
Evo, na zigzag besplatnom wi-fiju u K. Varyma objavljujem post. Pozz i out.

07.10.2010. u 14:05 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 06.10.2010.

Bosner u Linzu

Dan 9.

EveryTrail - Find the best hikes in California and beyond
p.s. Zanemarite ove pravocrtne linije... Mislim da znam zasto se to dogada pa cu nastojati da tog vise ne bude

The Češka
Današnji dan ko da je predodređen za kisu... I to od noci i jutra. Svaki put kad krenem voziti-kisa! bezveze. Lijep mi je neki ispracaj Austrija priredila... No dobro; u Linzu je bilo lijepo; i za to vrijeme dok sam bio i suho. Kad sam kretao iz Welsa prema Jebensteinu ;) je pocinjala kisa i pratila me sve do Linza. U Linzu lagano prestaje; i kad sam presao Dunav, na sjevernoj strani odlucih stati i malo prosetati/fotkati/nesto pojesti. Vidim parkinzi su desno, prema Dunavu, ali neki klinjo u reflekt. prsluku stoji tam i strazari - prolazim kraj njega i gledam kaj se to dogada; kad ono luna-park, standovi ovo - ono --- neki Markt se dogada. Parkiram se kraj VN 800-tke odmah tu blizu uz cestu; zalokam i odoh u guzvu. Kisa ne pada i to je super. Fotkam i upijam sajamske mirise. Slatke od secernih vuna, cokolada, i ostalih slatkih gluparija i rostiljsko-kobasicarsko-fastfudovske. Kontam da sam dosta gladan. Zadnje kad sam jeo bilo je jutros kad sam punio mobitel u sumu... Gledam sta cu. Langos ilitiga lepinje; vjerojatno najpoznatija sajamska masna hrana. Neke u tijesto umotane kobasice ili "bosner". Biram bosner; nesto sta sadrzi ime te zemlje u sebi ne moze biti lose. I nije :p, al veze nema s Bosnom. Uzeo sam große bosner za 3 €. Dobijes zagrijano pecivo zaliveno s umakom od paradajza i pirjanog slatkog luka; na to dvije bljedolike izgrillane kobasice i posuto curry posipom. Tog curry praha je bilo posvuda ;) ali bosner je bio fin! I taj umak. Jos malo setnje, obala Dunava, brodovi, sajam! Uzimam si za kraj nesto slatko; a i zdravo. U cokoladu umotano na raznjic-stick nabodeno voce. Ja sam izabrao jagode. A onda sam skuzio da ima i gemist [mix] ali no matter; jagode su bile bas fine... Osim jedne polovice koja mi je roknula na pod!

Linz

kolo

sajam

Bosner

opet Dunav

To je vec kod motora. Razgovaram s vlasnikom VN-a. On odlazi i pozdravljamo se; a onda se i ja spremam i idem. Naravno, pocinje kisa... Tocim na Shellu i jos se malo skrivam od kise; i onda krecem dalje, prema Ceskoj. Kisa i magla.. Bas ispracaj... Ulazim u Cesku i prije neg sto sam mislio i odjednom, kisa staje. Ugodan docek ;). Mijenjam nesto eura i pricam s nekim Cesima, kak su oni bili u Horvatskom u Puli i tak to. Idem dalje, prema Ceskom Krumlovu. Vozim se uz Vltavu koja se lijeno vuce prema Pragu. I crna je u sumrak. Cesta je solidna; ali se kuzi da vise nisam u Austriji. Ipak ima svoju draz, stari veliki hrastovi su uz samu cestu, a kroz drvece i grane se stalno pokazuje rijeka. Stao sam jos u Vyssi brodu da slikam stari most i dvorac uzdignut iznad mjesta, te njegov odraz u mirnoj rijeci. I onda vrlo brzo stigao u Krumlov. Lako sam nasao Krumlov House, hostel koji slovi kao najbolji u Ceskoj, ali bili su tu vecer ful. Simpa curka koja odlicno govori engleski uputila me na Hostel 99, gdje sam na kraju uzeo krevet; a super je i to sto imaju zakljucano dvoriste kao parking. Nije jako skupo. 100kn za mene i 30kn za kawu. Na recepciji sljaka Brazilac, a ja u sobi s Australijancima; 19 godisnjaci na proputovanju Europom, zeljni zabave! I pricaju da bi htjeli u Hrvatsku. A nekima je i u planu. I pun ih je hostel! I grad. Ugl. to je to. Idem u razgled grada pa dalje na put. Zivjeli!

Vyssi Brod

06.10.2010. u 08:59 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 05.10.2010.

U sumi, na kisi...

Dan... Ja mislim da 8... Ujutro dorucak pa spremanje, pa odlazak... Uzeo sam si pecivo i namaza od dorucka :) jeo sam ih sad ovdje malo prije gdje ovo pisem ;p
Ruta je bila na sjever ravno u Njemacku, pa do Chiemsee jezera, pa opet u Austriju, pa prema Ceskoj. Dojčlandija je bila fora zbog tog jezera i ludih cestovnih znakova; a i ful je bio lijep kraj gdje sam presao granicu! I jos sam ipak uzeo autoput da ustedim vrijeme do Salzburga... A i zato jer je free! U Salzburgu opet divno kao i prvi put kad sam bio: pocetkom 5. mj 2008. na povratku s izleta u Pariz. I rijeka i tvrdava i grad; iako me rijeka najvise opcinjava; pa sam kraj nje i ostalih motora (vecinom ipak skutera) parkirao, a kako je odmah tu bio i riblji restach, jeo paniranog oslica i kartoflzalat - mmmm :P --- 5.95€
Tu sam jeo ribu i pred 2 godine, ali u Nordsee-u (lanac restorna brze riblje hrane; stoga kontam da su Salzburžani nesto mnogo naloženi na ribu. A drugo, tj. prvo Salburžanke su mnogo dobre ribe! To sam skuzio od samog ulaska u grad. Vidio sam ih puno (zgodnih) a puno ih je vozilo skutere (cute) - buduce eMDeuše! Upuceni znaju o cemu se radi, a za ostale: buduce bajkerice :)
I napustih ja taj grad; u Navigatora ukucah Cesky Krumlov; kaze 3 sata; a onda neka guzva i uspio sam odmaknuti samo jedan h od Salzburga i ovaj put poceti traziti prespavaliste ranije; vec od pola 6! I naso ga; u ooooogromnoj sumetini ispod grada Ried im Innkreis. Tko ce gledat na gmaps odmah ispod lijevo ili jugozapadno (ciljajte sredinu) ;) malo prosvrljao; prosao jednim super sumskim putem; ostao dosta blizu cesti, a dovoljno zakriven! Super! sve sam slozio i oko 8 bio spreman za spavanje; jos malo svrljao i fotkao i onda; oko 9 usao u vrecu na grijanje! ptrebno je reci da na sator nis stavljao kisni dio jer je dan bio predivan a prognoza za naredne suha! Ipak; taman kad me poceo lovit san; jedna kapljetina, koja se rasprsila po gornjem mrezastom dijelu satora drito na facu! A i bolje tak, nego da sam se probudio mokar! Skacem van, a ono oko mene sve gusta magla-spooky... Ili oblak! Ali ne pada! Tu i tamo kap! Slazem top satora i natezem rubove sa kolcicima, sve po mraku, napamet; i udem u sator! Kisa... Cijelu noc...

Zell am See view

Chiemsee

smijesni dojc deda

Salzburg

i klopa

i suma...

i NOC

.
.
.
Ugodno je spavati zasticen od kise ;) i taman je stala kad sam se probudio.
Sad sam to pisao tu, 9. dana, par kilometara dalje jer kad sam se spremao pocela je opet kisa; ali sam brze bolje krenuo, pa se sklonio tu; kod restorana (koji ne radi) na najvisem dijelu sume (800 m), ima neki visoki tornjic, kao promatracnicu; ulaz je na automat €uro i po; al ne dam; jer okolo je sve u magli! Ima dva macora; s jednim sam se bas lijepo igrao; i sto je najvaznije; jednu uticnicu vani ;)

jutro

les accessoirs nouvelles

macak

mislim da je kod njih most od jabuka

Pozdrav iz Welsa, iz kojeg idem dalje za Linz/Cesku... Slike za sad na fejsu samo iz tehnickih razloga...
Pusa, aut!

Drugi tjedan

EveryTrail - Find hiking trails in California and beyond

05.10.2010. u 14:21 • 1 Komentara • Print • #

Do Zell am Seea i prijateljstvo s Mumijem... i s Innerhoferima

Povratak sa Grossa i svizac Mumi :)

EveryTrail - Find the best hikes in California and beyond

Grossglockner-Zell am See (povratak sa nebeskih visina)
Ujutro, kad se sunce pokazalo iza stijena na koje je gledao ulaz mog satora, sav se mraz brzo otopio; a ubrzo je postalo izrazito toplo, cak vruce! A nebo je bilo preeeedivne plave boje! I sve to jos u scenariju okolbih bijelih vrhunaca planina ;) stigao sam fotkati mraz, iako je bilo vec 9h, a onda sam i pravi mali foto sesn napravio; sa satorom, prirodom, snijegom, makro fotkama planinskog cvijeca i ostalo; cuo sam neke cudne glasne zvukove u vise navrata. Kasnije sam skontao da su to bili lovci; jer sam ih vidio kad sam odlazio; cudno i smijesno obucena ekipa s puskama i piljili su nesto s dalekozorima u nebesa...
I dvoje smijesnih penzica se setalo kad sam se spremao po toj mojoj "zdjeli" pa mi je deda prisao, pa smo ćaskali i svasta me ispitivao, a onda kad sam mu odgovorio da sam aus Kroatien, onda je reko da idu tamo iduci tjedan na Urlaub; pa se nije mogao sjetit di tocno; pa mu je Frau pomogla: Biograd na moru - no krasno, evo sinkroniciteta. Moja familija tam inace ima apt ;)
I to dvoje su iz Fuša, haha, bas im se mjesto zove Fuš [Fusch] ;) to je tamo di cu se ja dakle, spustiti... I spustih se ja; ali za pocetak do jednog Hofa di sam jeo Wurstle i pio Rajdlera ;) i dragao pravog pravcatog svisca! Imaju ga kao kucnu zivinu i ful je drag. Acijela planina puna znakova za svisce; vec sam mislio da necu ni jednog vidit; a kad ono, evo ti ga; a di? U restoranu ;)
E da, i tamo sam opet sreo par penzica Innerhofer ;)
I jos sam se onda digao na jedan vrh Edelweißspitz (2517m) odakle na sve strane puca divan pogled, pa cak i na See od Zella gdje mi je bilo odrediste za taj dan!
Spustih se zauvijek iz raja; tankah u Fušu jer je kazaljka opet pokazivala 108 km prijedenih (na rezervi) ;) zanimljivo je kaj na postaji pise Lätzte tankstelle ;)
I malo jos điranja po okolici i vecernji posjet McD free wirelessu i onda spavah u Hofu, s pogledom na See ;) outić...

Innerhoferi

kamp site

mumi

makro

mraz

nedjeljni posjetitelji

Gross

jezero

tunel

motoras

05.10.2010. u 14:18 • 0 Komentara • Print • #

Nassfeld i Glockner

Dakle; Naßfeld! Odlicne uspomene na ovogodisnje skijanje se vracaju. Stvarno je bilo predobro - cijeli trip! I brdo snijega! Kad smo se bacali u snijeg; a neki i radili striptiz na stapu koji sluzi da pokazuje gdje je rub ceste; znali smo propasti u snijeg do kraja. I sad bez snijega - pomalo cudno... Ali svejedno lijepo! Bio sam do apartmana gdje smo spavali i promatrao staze kojima smo se spustali; i jos se za kraj popeo jos nekih 20 m vise i 500-tinjak dalje a do Italije; i prijevoja NaSsfeld na visini od 1530 m. Malo jezerce, malo svjezeg zraka, malo slikanja... I pici natrag! Do 1845 moram stici u Heiligenblut da udem na hohealpen štrasu, inace mi propade dnevna karta za povratak! Imam vremena, ali idem nesto duljom trasom: spustit se s Nassfelda, pa Hermagor-Spittal an der Drau-Heiligenblut - put pod noge/gume :)
Vrijme je predivno i sunce pici. Ja stajem odmah nakon sto sam iz Hermagora skrenuo u brda da slikam konje na popodnevnom jesenjem suncu. Oni mi prilaze znatizeljno pa njuskaju pa ih dragam i dajem im svakome malo Semmela [zemlje] i jednu bajaderu. Bajaderu je htio samo stariji konj ;) Dalje je cesta odlicna i naprosto uzivam; u Spittalu samo kratko checkiram mail na McD parkingu i picim dalje; predivni krajolici; brdo zivotinja koje pasu vani (uvijek se pitam zasto tog kod nas nema) i rijecica koje teku uz cestu, uz kuce. U Winklernu je posljednje skretanje desno u kotlinu prema Heiligenblutu; tamo prvi put vidim austrijsku muriju-prometnu; s laserom u ruci... Sreca da sam se taman sa sporedne na glavnu ukljucivao ;)
I onda jedna scena za koji mi je zao sto ju nisam slikao: izrazito crven most s dva velika luka, preko Drave gdje je ona tek rjecica, rekao bih prije malo veci potok, i odmah s lijevestrane siroko polje, tj. livada s onim velikim balama sijena poslaganima na istoj. A u pozadini svega toga predivni bijeli vrhunci i nepregledne planine. Ne znam koliko je sati pa ipak samo prolazim ne zaustavljajuci se. Razmisljam o spavanju, i vec je dosta kasno (u smislu kampiranja), ali imam jednu lokaciju in mind; samo da udem na cestu, pa cu vidjeti mogu li se zasatoriti negdje u planinama. U Heligenblutu provjeravam sat i skontam da imam jos vremena pa malo slikam i divim se pogledu gledajuci u dolinu, pa na planinu... Ulazim na GHS i pocinjem gledati gdke bi spavao; sve su lokacije primamljiva ali ili nisu dovoljno zakrivene od pogleda; ili su prestrme ili se ne da prici motorom --- odlazim na potencijalnu poziciju broj 1. I da - idealno mjesto za kamping; to je kao neka zdjela ravnog dna oko koje su sve visoko uzdignuziti planinski vrhunci i ostre, zubate stijene te dva slapa. Iz manjeg s lijeve strane; i koji je na prilaznoj makadam cestici sam se opskrbljivao vodom, koje sam zadnji gutljaj otpio sada kad ovo pisem (dva dana kasnije) ;) a ovaj kontra mog satora je dalje; na nekih 500m - puna aproximativna sirina zdjele; tj. Njen dijametar manji, jer dno je elipsastog oblika. serem malo, znam ;) no dobro, taj veci je hucao all the time. Cijela stvar lici ko neki NLO site, a inace se tu skuplja voda koja onda otjece dolje prema jezeru s branom (valjda hidrocentrale) i sve skupa je na nekih 2300m :D
Spavanje, nebo, zilijarde zvijezda, avioni koji se cuju, jutro, mraz na motoru i satoru - neprocjenjivo i neopisivo. Pa onda ni necu pokusavati. ;)

konjeki

i jos dva ;)

Heiligenblut

05.10.2010. u 14:17 • 0 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 04.10.2010.

Grossglockner/Nassfeld

Grossglocker hohealpen strasse!!!!!!!
Grom i pakao! Cesta je... Odusevljen sam... Prosao sam sve 2 put :)
No krenimo redom. Prvo budenje ujutro. Dizem se dosta rano (6:30) jer sam rano legao pa sam naspavan. Spremam se i shvacam da za dana i inisam tako dobro skriven s ceste! Nocu me nitko nije mogao uociti a proslo je tucet vozila kad sam slagao sator i prije nego sam zaspao. Ujutro sam ja otisao do ceste i prosao pjeske gledajuci dolje; vidi se komad motora i bijeli desni dio satora. Cak je i neki lik usporio kad je bio u ravnini sa satorom: valjda se nalukavao da kroz raslinje vidi ko se to dolje utaborio na susjeovoj mu njivi :) meni znak da se pozurim; i trpam sve na motor pod ceradu, paukova mreza prek svega i gas dolje u mjesto. Prvo odrediste: benzinska Shell; i natocih 21.50 lit (tank mi je 22) i dobim 2 ziga. Jos mi fale tri, pa sad to skupljam za neku milka bombonijeru or smthg. To cu pokloniti mami kad se budemo vidjeli u Munchenu. Ali pssst... nemojte joj reci, nek bude surprise!
I krenem ja prema Grossu. Skretanje lijevo sa glavne prema grossglockner hohealpenstraße :D yipi
Dolazim u neki gradic Fuš. Grad se zove fuš - hehe; i ja sad tamo imam prijatelje - dva penzica! Ugl. U Fuschu pijem kavu, ali samo zato da bi napunio Ajfa, i krecem dalje. Ocekivao sam se da cu se voziti dugo do tamo, ali to je doslo zacas; iz Taxena sam tu bio, izostavimo li kavu koju sam odradio u fušu za 45 minuta; pise start te GHS, da ne pisem ono danima, i vec pocnu zavoji i brdo, i otvaraju se predivni pogledi; a snijeznobijeli vrhunci vec su se mogli i iz fuša vidjeti. I onda naplatne; vec sam prethodno na tabli vidio da je 18 za motore, pa sam oso na blagajnu za motoriste (posebna je; a kad kupujes kartu dobis karticu za povratak; jer je cjelodnevna (meni je bila za dva dana :D a u nju mi je bio ukljucen i camping fee), naljepnicu* i kartu s ucrtanim preporucenim rutama. Kad sam na hednoj od ponudenih ruta vidio da obuhvaca Hermagor; odmah mi je sinulo - idem do Italije. Mislim prvenstveno do Nassfelda, da ga vidim kakav je ljeti, tj. bez snijega, jer sam tamo bio na skijanju ove godine; ali i da odem do Italije jer je kod naseg apartmana stajala tabla za Italiju, ali nikako nismo otisli provjeriti.. Ja sad jesam ;) i indeed - Italija je tamo! 500 m dalje na prijevoju visokom 1500 i kusur metara i s nekakvim kul jezercetom nalazi se granica; eto, jos jedna drzava na popisu :)
Slikao sam se tamo, pa kod apartmana pa sam morao piciti nazad jer je zadnji ulaz na GHS u ovo jesensko razdoblje 18:45. Ljeti je otvorena stalno (valjda) jer sam vidio da povoljno imaju vecernje karte u ponudi. Ali sa se vratim malo. Pitao sam ovu trojicu di ce oni, i rekli su Süd Tirol i to. I vidao sam ta tri bmw-a cijeli dan; bar 3-4 puta. I nisu ni jednom cugu platili :) vidio sam ih na vrhu GHS-a pa u Oberdrauburgu, pa kad sam ja picio prema Nassfeldu a oni natrag. Zavoja taj dan brdo. I to kakvih; a asfalt super, cesta odrzavana odlicno; stvarno uzitak voznje. Bilo je malko prohladno i oblacno taj dan pa nas je leek upozorio na cash desku da bi moglo biti icy na izlascima iz tunela... Ali nije bilo; i gore je divno bilo. Cijelim putem; do snijezne granice, pa se onda jos malo dizes pa spustas, pa dodes do rotora ;), a do njega su dva tunela koja se produ, i onda na rotoru biras Heiligenblut (dakle u nizinu) ili prema Grossu. Odlazim gore znajuci da cu se opet dolje vratiti... Sve breath-taking slike. Pa predivni slap zdesna, pa ulijevo u dolini brana i cudesno zelena boja jezera i onda restoran Glocknerhause i do vrha jos veliki opened tunel i per zavoja. Na kraju ceste je veliki vidikovac s panoramskim pogledom na Grossglockner (vrh, najvisi u AT, 3789m ak se ne varam) sve u bijelom, i dolje na nizinu; sve kao na dlanu... Divno. Ima jos neki muzej, restorani, parking na kat za aute (garaza) a motori mogu naprijed na VIP odjeljenje ;)
Bilo je malko oblacno, ali dobre su se fotke ulovile!
Idem dolje natrag; ali sada na drugu stranu, na jug u Heiligenblut. Moram malo pozuriti (prva zurba uopce) jer moram stici natrag do 1845 a zadao sam si fajn rutu. Ovaj dan je bio stvarno hard test. I za bike (njemu piece of cake) ali i endurance test za moje dupe cca 430 km in a single day. Ali nekad je jednostavno lako, i ne smeta kad su uvjeti tak dobri; ova juzna strana je bila topla; cak vruca. Ipak, kad zaboli, samo stanes na nogare i vozis se kao s kroserom il endurom po off roadu... Eeee, to se u autima nemre!
Dakle spustih se na taj Heiligenblut koji je vrlo lijep, a i njega sam trebao posjetiti na vikend skijanju; ponuda je bila za vikend u 12. mj. 2008. ali moj frend Marko nije mogaoo i eto... Propade! A dobra ponuda bila. 100€vra, 2 nocenja, 3 dana ski pass i dorucci! A ko ne bi! Al eto ajde, sad sam vidio i mjesto di bi isli i planine di bi se skijali i ski zicare i liftove koji bi nas gore vozili ;) spustim se sve do Lienza, pritom ostavlhajuci s lijeve strane veliku dolinu kojom tece Drava (izvire negdje u brdima s kojih se upravo spustm) i grad Spittal - tamo ce se vracati ;) Razgledam dvorac u Lienzu i odlazim dalje po dolini. Taj je kraj specifican po tome da se dva ogromna masivna (i visoka lanca protezu u smjeru Istok - Zapad i ostavljaju u sredini dolinu u kojoj se smjestilo brdo sela, gradova i inih naselja. Toga se sjecam i iz 1. mjeseca kad smo amo dosli na skijanje. I tako dolazim ja tom dolinom iz smjera Zapada! Dolazim u Oberdrauburg. Glad! Kad parkiravam kod Gasthofa zum Post (svako mjesto ima hotel ili gostionu takvog naziva), vidim svoje moto bmw druškane na cesti. Idem unutra, punim Ajf i jedem predobar Gulasch-suppe za 3,60! Gunstig a valjda sam to dobro rekao!
Idem za Hermagor! Super cesta uzbrdo i zavoji, pa nizbrdo, spustajci se srecem ove opet; masemo si ;)
I konacno evo mene u Tropolachu, iznad njega je Nassfeld!Grossglocker hohealpen strasse!!!!!!!
Grom i pakao! Cesta je... Odusevljen sam... Prosao sam sve 2 put :)
No krenimo redom. Prvo budenje ujutro. Dizem se dosta rano (6:30) jer sam rano legao pa sam naspavan. Spremam se i shvacam da za dana i inisam tako dobro skriven s ceste! Nocu me nitko nije mogao uociti a proslo je tucet vozila kad sam slagao sator i prije nego sam zaspao. Ujutro sam ja otisao do ceste i prosao pjeske gledajuci dolje; vidi se komad motora i bijeli desni dio satora. Cak je i neki lik usporio kad je bio u ravnini sa satorom: valjda se nalukavao da kroz raslinje vidi ko se to dolje utaborio na susjeovoj mu njivi :) meni znak da se pozurim; i trpam sve na motor pod ceradu, paukova mreza prek svega i gas dolje u mjesto. Prvo odrediste: benzinska Shell; i natocih 21.50 lit (tank mi je 22) i dobim 2 ziga. Jos mi fale tri, pa sad to skupljam za neku milka bombonijeru or smthg. To cu pokloniti mami kad se budemo vidjeli u Munchenu. Ali pssst... nemojte joj reci, nek bude surprise!
I krenem ja prema Grossu. Skretanje lijevo sa glavne prema grossglockner hohealpenstraße :D yipi
Dolazim u neki gradic Fuš. Grad se zove fuš - hehe; i ja sad tamo imam prijatelje - dva penzica! Ugl. U Fuschu pijem kavu, ali samo zato da bi napunio Ajfa, i krecem dalje. Ocekivao sam se da cu se voziti dugo do tamo, ali to je doslo zacas; iz Taxena sam tu bio, izostavimo li kavu koju sam odradio u fušu za 45 minuta; pise start te GHS, da ne pisem ono danima, i vec pocnu zavoji i brdo, i otvaraju se predivni pogledi; a snijeznobijeli vrhunci vec su se mogli i iz fuša vidjeti. I onda naplatne; vec sam prethodno na tabli vidio da je 18 za motore, pa sam oso na blagajnu za motoriste (posebna je; a kad kupujes kartu dobis karticu za povratak; jer je cjelodnevna (meni je bila za dva dana :D a u nju mi je bio ukljucen i camping fee), naljepnicu* i kartu s ucrtanim preporucenim rutama. Kad sam na hednoj od ponudenih ruta vidio da obuhvaca Hermagor; odmah mi je sinulo - idem do Italije. Mislim prvenstveno do Nassfelda, da ga vidim kakav je ljeti, tj. bez snijega, jer sam tamo bio na skijanju ove godine; ali i da odem do Italije jer je kod naseg apartmana stajala tabla za Italiju, ali nikako nismo otisli provjeriti.. Ja sad jesam ;) i indeed - Italija je tamo! 500 m dalje na prijevoju visokom 1500 i kusur metara i s nekakvim kul jezercetom nalazi se granica; eto, jos jedna drzava na popisu :)
Slikao sam se tamo, pa kod apartmana pa sam morao piciti nazad jer je zadnji ulaz na GHS u ovo jesensko razdoblje 18:45. Ljeti je otvorena stalno (valjda) jer sam vidio da povoljno imaju vecernje karte u ponudi. Ali sa se vratim malo. Pitao sam ovu trojicu di ce oni, i rekli su Süd Tirol i to. I vidao sam ta tri bmw-a cijeli dan; bar 3-4 puta. I nisu ni jednom cugu platili :) vidio sam ih na vrhu GHS-a pa u Oberdrauburgu, pa kad sam ja picio prema Nassfeldu a oni natrag. Zavoja taj dan brdo. I to kakvih; a asfalt super, cesta odrzavana odlicno; stvarno uzitak voznje. Bilo je malko prohladno i oblacno taj dan pa nas je leek upozorio na cash desku da bi moglo biti icy na izlascima iz tunela... Ali nije bilo; i gore je divno bilo. Cijelim putem; do snijezne granice, pa se onda jos malo dizes pa spustas, pa dodes do rotora ;), a do njega su dva tunela koja se produ, i onda na rotoru biras Heiligenblut (dakle u nizinu) ili prema Grossu. Odlazim gore znajuci da cu se opet dolje vratiti... Sve breath-taking slike. Pa predivni slap zdesna, pa ulijevo u dolini brana i cudesno zelena boja jezera i onda restoran Glocknerhause i do vrha jos veliki opened tunel i per zavoja. Na kraju ceste je veliki vidikovac s panoramskim pogledom na Grossglockner (vrh, najvisi u AT, 3789m ak se ne varam) sve u bijelom, i dolje na nizinu; sve kao na dlanu... Divno. Ima jos neki muzej, restorani, parking na kat za aute (garaza) a motori mogu naprijed na VIP odjeljenje ;)
Bilo je malko oblacno, ali dobre su se fotke ulovile!
Idem dolje natrag; ali sada na drugu stranu, na jug u Heiligenblut. Moram malo pozuriti (prva zurba uopce) jer moram stici natrag do 1845 a zadao sam si fajn rutu. Ovaj dan je bio stvarno hard test. I za bike (njemu piece of cake) ali i endurance test za moje dupe cca 430 km in a single day. Ali nekad je jednostavno lako, i ne smeta kad su uvjeti tak dobri; ova juzna strana je bila topla; cak vruca. Ipak, kad zaboli, samo stanes na nogare i vozis se kao s kroserom il endurom po off roadu... Eeee, to se u autima nemre!
Dakle spustih se na taj Heiligenblut koji je vrlo lijep, a i njega sam trebao posjetiti na vikend skijanju; ponuda je bila za vikend u 12. mj. 2008. ali moj frend Marko nije mogaoo i eto... Propade! A dobra ponuda bila. 100€vra, 2 nocenja, 3 dana ski pass i dorucci! A ko ne bi! Al eto ajde, sad sam vidio i mjesto di bi isli i planine di bi se skijali i ski zicare i liftove koji bi nas gore vozili ;) spustim se sve do Lienza, pritom ostavlhajuci s lijeve strane veliku dolinu kojom tece Drava (izvire negdje u brdima s kojih se upravo spustm) i grad Spittal - tamo ce se vracati ;) Razgledam dvorac u Lienzu i odlazim dalje po dolini. Taj je kraj specifican po tome da se dva ogromna masivna (i visoka lanca protezu u smjeru Istok - Zapad i ostavljaju u sredini dolinu u kojoj se smjestilo brdo sela, gradova i inih naselja. Toga se sjecam i iz 1. mjeseca kad smo amo dosli na skijanje. I tako dolazim ja tom dolinom iz smjera Zapada! Dolazim u Oberdrauburg. Glad! Kad parkiravam kod Gasthofa zum Post (svako mjesto ima hotel ili gostionu takvog naziva), vidim svoje moto bmw druškane na cesti. Idem unutra, punim Ajf i jedem predobar Gulasch-suppe za 3,60! Gunstig - a valjda sam to dobro rekao!
Idem za Hermagor! Super cesta uzbrdo i zavoji, pa nizbrdo, spustajci se srecem ove opet; masemo si ;)
I konacno evo mene u Tropolachu, iznad njega je Nassfeld!

budenje

nacionalni park Hohe Tauern

i ja tamo... gore

Rvacka!! ha ha

uuu bemveji

The road

hrvatska zastava dvorca u Lienzu

Nassfeld ;)

04.10.2010. u 12:23 • 1 Komentara • Print • #

nedjelja, 03.10.2010.

do kraja svijeta

03.10.2010.
To the end of the world

Grossglockner

Total change of plan! I thought I was gonna visit Wels and Linz, and then realized that it would be better on my way back... On the way back from what? From Grossglockner!!!! And in the end it turned out that it was also on my return from another country;)
But first things first: So Grossglockner ... A wish all the motorbikers have, including me; to pass the Grossglockner hohealpen road, so I decided to go trough Austria’s inland ... Now I know it was worth it, big time! And also because I have thought, now is the best opportunity (thanks moover from motori.hr forum for reminding and enlightening me - because I almost forgot about the idea and desire). Oh, now I have a sticker that I saw on a ZR -the same as my only red, the first of May this year in Porec ... That sticker will now take the same place on my ZR :D
So I said goodbye to my friend in Attnang and set off towards Gross ... On the road I get ideas like: go to Schladming, the famous ski-place.. Navigator takes me to local roads (excluding all highways options or roads you have to pay, except ferry options. That's why it wanted to send me once with a boat over the Danube :) but I didn’t let him! I arrive in Bad Gastein, the panorama is wonderful. I stop at some direction sign and on the right is a alpine roads for which I have to pay and my Nokia says to me to go to the left. I go left, pass under a railway, one mile later --- the end of the world ...And my Nokia tells me that after 200 meters I take the ferry
.
.
.
Ferry turns out to be an alpine train, which would take me from Bad to Obervelach for 15 euros ... No, I will not! I would like to go, but somehow didn’t want to go, and also I have to pay to cross the road to Gross. And the scenario looked like you’re somewhere where there is no further. All around just hills and the railroad that gets lost in the gap somewhere between, with a majestic Austro-Hungarian arc on which it says: FRANCISCO JOSEPH I. IMP.MCMIX.
I studied the maps and concluded: I will go back to Zell am See, then to Gross, first I have to sleep (I saw some camp only 10 miles before) There where I turned my bike around where a couple of village houses and outside on the benches - gypsies . TTL end of the world! Going back, passing high above Bad Geisten; the view is wonderful, and the city and its buildings are beautiful! Turning up the hill because I'd rather be camping in the wild, also it’s cheaper. I ride and see a house, and then nothing, then again another house with the estate, etc. This is the formula of most of Austria, wherever there are hills .. And then I follow a branch road, which should end up somewhere, so if that end is a forest I’ll camp there. The road ends, but with a house; crap, and just as I wanted to turn around a old lady opened the fence for me, and I try to let her know I don’t want to enter, and then the dog that was next to her comes out, I pet him and a thought apears in my head- to ask for sleep, but automatically I start turning around and see a beautiful waterfall on the left side. So, they have a house where the road ends, then a small bridge before entering the garden, and the creek forms a waterfall. A beautiful isolated paradise. I am on a picometer to ask them. And the lady and dog were so dear, and then the waterfall ...But I go. And now, already late and I am telling myself, come on, that camp is close and on my return I miss the camp and start being ttl mad at myself and because darkness is falling and then, a drizzle...
I move in the direction of Zell and arrive in Taxenbach; I laugh at the name and want to pour some fuel, and the station... Does not work! I say to myself I'll sleep in Taxen because I have no other options. Am little nervous because it seems to me that it’s the only city on the fast road and there is nothing around, and in a Hof or hotel I just will not sleep! I take a better look at the map and find a road near the church, which takes up far into the hills. Excellent, near the church I already passed, I know that road! Going back and moving up. The same formula; steep climb, a farm, then nothing, then someones possession and fields where cows graze; I see something on the side, a way down the right and hidden by bushes and trees;)
I didn’t stop but I gave up when I had made 108 km on the reserve and when I entered a forest through a gate with loads of cattle dung [shit]. Back to the first potential position, proved to be ideal. Setup of the tent in the dark, eating cookies, and sleep. Out!
The first route is till the end of the world, and the second one, long and full of all things; ski resorts where I was in January this year, and other countries, the route to the top of the world; but about I still have to tell you a lot.

Ipak Grossglockner

EveryTrail - Find the best hikes in California and beyond

Totalni change of plan! Mislio sam u Wels i Linz; i onda ipak skontao da mi to moze biti na povratku... Na povratku s cega? Sa Grossglocknera!!! A na kraju se ispostavilo da je i na povratku iz druge drzave ;)
No, krenimo redom: dakle Grossglockner... Zelja svih "motoraša" pa tako i moja; proci Grossglockner hohealpen strass-om, pa sam odlucio da idem u unutrasnjnost Austrije... Sad znam: isplatilo se, big time! A i zato jer sam si mislio; sad je najbolja prilika (ovim se putem zahvaljujem mooveru s motori.hr foruma na podsjetniku i prosvijetljenju - jer gotovo sam vec zaboravio na tu ideju i zelju) Eh, sad imam naljepnicu koju sam vidio na jednom ZR-u istom kao moj samo bordo crvenom, prvog maja ove godine u Porecu... Sad ce takova naljepnica zauzeti isto mjesto na mom ZR-u :D
Dakle, pozdravih se s frendicom u Attnangu i krenuh prema Grossu... Putem dobivam ideje poput: otici u Schladming i glumiti Luku i Bornu (kao nije mi daleko; ali ipak se odlucujem na direkt varijantu) Navigator me vodi lokalnim cestama (iskljucene su mu sve opcije autoputeva ili placenih cesata osim ferry opcije. Zato me jednom htio poslati brodekom preko Dunava :) ali nisam mu dao! Stizem u Bad Geisten, kraj je predivan. Stajem kod nekih putokaza i desno je neka alpska cesta za koju se placa cestarina a lijevo mi nokia kaze da idem. Krenem ja lijevo, prodem ispod pruge, jedan kilometar dalje --- kraj svijeta... I nokia moja kaze mi da nakon 200 metara uzmem trajekt.
.
.
.
Trajekt ispada da je kroz-alpski vlak, koj bi me odveo od Bada do Obervelacha-za 15 evra... Reko necu! A i isao bi; al mi nekak nije bilo bas da idem; a i cestu preko Grossa moram platit. A scenarij je sve kao da si negdje gdje nema dalje. Sve uokolo brda, i ta pruga koja se gubi u procijepu negdje izmedu; s jednim velebnim lukom iz doba austrougarske, na kojem pise: FRANCISCO JOSEPHO I.IMP. MCMIX.
Proucio sam karte i zakljucujem: ici cu natrag, prema Zell am Seeu pa onda na Gross; prvo moram spavati (vidio sam neki kamp 10ak km prije) Tamo di sam se okrenuo neko naselje od par kuca, a vani po klupama sjede--cigani. Ttl kraj svijeta!
Vracam se; prolazim visoko iznad Bad Geistena; pogled je predivan, a i grad i njegove gradevine su lepe! Okrecem gore u brdo jer radije bi ja kampirao na divlje; tako je i jeftinije. Vozim se po toj cestici uz brijeg i nailazim na kucu, pa nista pa drugu kucu s imanjem itd. I to je spranca u vecini Austrije; gdje god je brdovito.. I sad pratim ja ogranak ceste koji bi trebao negdje zavrsiti, pa ako je kakav sumarak da se ukampiram tamo. Cesta zavrsava, ali s kucom; sranje [dreck]
i ja se idem okrenuti, i taman tada baba je kod ograde i otvara mi; a ja masem da ne ulazim i onda pas koji je bio kraj nje izlazi i dolazi do mene; ja ga podragam i stvori mi se misao u glavi da pitam za spavanje; ali kao automatizmom; krecem se dalje okretati i uocim predivan slap s lijeve strane. Dakle; ekipa ima kucu tamo di zavrsava cesta, pa mali mostic prije ulaska u dvoriste, a potok koji premoscuje nastaje iz tog slapa. Dakle, predivni izolirani mali raj. I ja na pikometar da ih pitam. A i bačica i pes su bili tak dragi; i onda jos taj slap... I ipak odem. I sad vec je kasno i govorim si, ajde taj kamp je blizu, da jos za dana dignem sator; i vracajuci se tako fulam ja taj kamp i ttl ljut na sebe kad sam skobto da sam kamp profulo i to sto je vec mrak pao, i onda jos neka kisica; da ne bude trazenje spavanja kao proslu noc...
Krenrm ipak u smjeru Zella i stizem u Taxenbach; smijem se imenu i ocem tociti jer sam low s gorivom; i benzinska... Ne radi! I kazem ja dpavat cu u Taxenu, jer nemre drugacije. Ali malo zivcan jer mi se cini da je to samo grad na toj brzoj cesti i da nema nicega uokolo, a u Hof ili hotel necem! Ipak proucim kartografiju i skontam na velikom planu grada cestu kod crkve koja vodi gore daleko u brda. Odlicno, kraj crkve sam vec prosao; znam koja je to cesta! Vracam se i krecem gore. Ista spranca; strmo se penjem, a ono farma pa nista, pa posjed pa njive di se krave pasu; skuzim nesto sa strane, kao poljski put dolje desno i jos zakriven grmljem i drvecem ;) ipak idem dalje i odustajem kad sam imao 108km napravljenih na rezervi i kad sam usao u sumu kroz neka vrata i sa brdo stocnog dubreta [dreck] na makadamskoj cesti. Povratak na prvu potencijalnu poziciju; pokazala se idealnom. Slaganje satora po mraku, jedenje kekasa, spavanje. Out!
Prva ruta je do kraja svijeta; a ova druga; dugacka i puna svega; skijalista di sam bio u 1.mj ove godine; pa i druge drzave; je ruta do vrha svijeta; a o njoj vam jos moram ispricati.

Grossglockner

EveryTrail - Find hiking trails in California and beyond

to je za sada to! Pozdrav iz Zell am Seea. (s mekdonaldovog parkinga ;)

na putu: spigani znak

Attersee

motorbajk

KRAJ SVIJETA

i spavanje

03.10.2010. u 18:00 • 1 Komentara • Print • #

petak, 01.10.2010.

Balkan u srcu; tj. u Austriji

01.10.2010.
Balkans in the heart,I mean in Austria

Thursday already??

Again, Austria ...
So, I packed yesterday morning at the camp, which will remain forever in dear memory; I packed my stuff slowly, I even had sewing to do (the second time in my life - my tank bag tore up on one part) - the first time was two days earlier (I sew my tent bag) – I’m becoming a master at sewing. I greeted with the boss, who was also leaving, because the a season just ended, and with the little Berb, and went towards Zwettel. I ate there because since the idyllic breakfast on the grass it has passed a lot of time. Next I drove to Linz - beautiful landscapes. Poured fuel and purchased a austrian phone number in Hofer (next to Lidl, my main purchasing center) - my tent is from Slovenias Hofer and the tank bag and a lot of motorcycle equipment from Lidl ... That's why I spend so much time studying the craft of sewing. Just kidding :D. That I tried to sew always comes good, but otherwise the equipment is solid quality and does well it’s job, and certainly does not fall into the category of expensive equipment... Quite the opposite!
From Linz to Attnang the road was boring and monotonous, two strips limit 70km/h, and nearly a 1 hour ride. In the end, I guess, my nokias navigator got bored so it decided to get lost, just the lady who lives in and is always talking something, didn’t know anymore where she is (I think they've built recently a new ring road here) so she decided to take me for a little walk around.
Getting lost wasn’t anything terrible, in about 10 minutes I was in Attnang-Pucheim, in front of the euro grill&cafe "Two buddies". Here my friend who treated me with a Zipfer beer works, and we were asking around about a place to sleep .. People talked croatian or some kind of my home language; because in this region there are milions of guest workers. The pub owner is a Bosnian and inside were some low-life Austrians, Albanians, Turks and of course Bosnians ;) The proposed hotels were not available (either they were full or ultra-expensive) so I found in a nearby town (Vöcklabruck) a nice hotel at a reasonable price ...More about the hotel search adventure in another occasion. I will just say that I went to bed around 2 a.m. ;)
Now I’m heading towards Wels, then Linz, and then the Czech Republic
Over&Out!

Vec je cetvrtak?!?!

EveryTrail - Find trail maps for California and beyond

Opet Austrija...
Dakle, spremih se ja jucer ujutro u kampu, koji mi vjecno ostaje u dragom sjecanju; dugo sam se spremao, i sivanje sam imao (drugi put u zivotu - tank torba mi se na jednom dijelu razderala) - prvi put je bilo dva dana ranije (sivao sam torbu od satora) - Postajem majstor u sivanju. Pozdravio sam se s gazdom, koji je isto odlazio jucer, jer je sezona tamo bas zavrsila, i s malom Berb, i otisao sam put Zwettela. Tamo sam jeo jer je od idilicnog dorucka na travi vec dosta bilo proslo. Dalje sam vozio prema Linzu - krajolici predivni. Pa natocio gorivo i kupio austrijski broj u Hoferu (uz Lidl, moje glavno srediste nabave) - sator mi je inace iz Hofera slovenskog, a tank-bag i jos dosta moto opreme iz Lidlova... Zato i provodim toliko vremena izucavajuci zanat sivanja. Salu na stranu. To sto sam probao sivati uvijek dobro dode, a inace je oprema solidne kvalitete i dobro obavlja posao, a nikako ne spada u kategoriju skupe... Upravo suprotno!
Od Linza prema Attnangu cesta dosadna i jednolicna; dvije trake s ogranicenjem 7 banki i tako gotovo 1h. Na kraju je valjda i mojoj nokii navigator dojadilo pa se odlucila sama pogubiti; jednostavno gospoda koja stanuje u njoj i stalno nesto prica vise nije znala gdje se nalazi (mislim da su nedavno neku novu obilaznicu tu napravili) pa me odlucila malo prosetati po okolici. Mislm da se isto dade uociti i na karti... Apropo karte imam i jednu napomenu: ukljucite svoju kreativnu stranu i za slucaj ovog, 4. Dana putovanja vizualizirajte dijelove rute koji nedostaju. Razigrajte se i pustite masti na volju. Ruta moze ici svugdje, samo da tri postojeca segmenta i odrediste budu ukljuceni u cijenu :D - to je rak-rana ajfona; za sve ga koristim, a baterija se trosi ko da je ferari... Vratimo se nazad; gubljenje nije bilo nista strasno; za nekih 10 min bio sam u Attnang-Pucheimu, pred birtijom euro-grill & caffe bar "Dva jarana"
Ovdje radi frendica koja me pocastila Zipferom, te smo se raspitali za mjesto di cu spavati.. Pricalo se po naski; jer u ovom kraju ima zilijardu gastarbajtera. Birtiju drzi Bosanac, a unutra bili neki low-life Austrijanci, Albanci, Turci i naravno Bosnanci ;) opcije predlozenih hotela nisu bile available (il je sve bilo puno ili ultra preskupo) pa sam pronasao u gradicu do (Vöcklabruck) zgodan hotel po prihvatljivoj cijeni... Vise o avanturi trazenja hotela nekom drugom zgodom. Reci cu samo da sam legao spavati oko 2 a.m. ;)
Sad picim za Wels, pa Linz, pa prema Ceskim Budejovicama :)
Stojte dobro.
Outam se!

jutro