Irudtravels d.o.o.

petak, 28.09.2012.

Srbija, brate!

Svanulo je predivno jutro u Beogradu. Počelo je opušteno uz kavu i cedevitu na balkonu, i lastavice koje su nosile doručak svojim ptićima u gnijezda. Pričali smo dugo na balkonu s jebenim pogledom, a sunce je već dobrano zagrijalo Beogradski asfalt. Bit će vruć lipanjski dan, moj posljeddnji na ovom velikom putu. Dobro da smo još uvijek dovoljno visoko i u hladu. No, skovali smo plan za obilazak obližnjih znamenitosti i kasniji odlazak na kupanje na Adi Ciganliji :)

Ovo su bili "new-entry-i" mojim dosadašnjim posjetama Beogradu koji mi se jako svidio, još prvi put kad sam bio u njemu 2007. ali nikada se nisam zadržao dovoljno dugo da bih vidio i prošao sve što me zanima. e, pa tako smo krenuli šetajući:

Photobucket

Photobucket

Photobucket
;)

Photobucket

Photobucket

Photobucket
džaba si krečio?

Photobucket
Photobucket
me & my muse

A onda smo se vratili, malo došli sebi od vrućine i sparine, pa nastavili javnim prijevozom prema iščekivanom osvježenju :D
Photobucket

Photobucket

A pridružila nam se i naša Zvjezdana - kupanjeeee!!!

Photobucket

Photobucket
plahte iz studentskog doma ;)

Photobucket

Photobucket
Photobucket
mmm

Photobucket
čak i u Srbiji golfaju

Photobucket

Photobucket
Kambodža :P

Photobucket
žuta linija accros d river

Photobucket

Photobucket
idemo

Photobucket
na kafu u zelena mačora

Photobucket

Photobucket

Bilo nam je predivno na kupanju, ispričali smo se i guštali, a onda smo se sa Zvjezdanom pozdravili i pohitali natrag u dom jer se bližilo vrijeme večere :P - a mi glaaaadni :)))

s Beogradskih ulica na putu natrag:
Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket
Slavija

Photobucket

Photobucket

i konačno --- studentska večeraaa --- mljaaaac :P

Photobucket

Umorni smo se vratili u sobu, al' ja sam bio pun dojmova. Čak sam imao i original suvenir - žutu golf lopticu koju sam našao kraj golf terena. Suočen s činjenicom da sutra ujutro moram natrag kući (tu večer bio je 23.06. a moj motor registriran do 24.06.) bio sam podijeljenih osjećaja. A stvarno bih se rado zadržao još koji dan i istraživao grad. No... što je tu je - ostajem dužan Beogradu novu posjetu ;) i svim mojim prijateljima iz bliže mu okolice.
Laku noć

28.09.2012. u 10:55 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 06.09.2012.

Romanija

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Ovako izgledaju rumunjska ljetna jutra...

Photobucket

a ovako rumunjske žene :)

krenuo sam na Zapad prema Temišvaru - krajolici - rekao bih tipično rumunjski. Ali uživao sam u vožnji po odličnim cestama i s obzirom da je bilo jako vruće puno sam stajao i slikao. Nasmijavala su me imena gradova poput Margina i Faget :D

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket


Prikaz veće karte

Stigao sam u Temišvar. Sa smanjenjem putne brzine eksponencijalno je porasla temperatura ispod motorističke jakne. Trebalo je pronaći i Ancinu adresu - e to je bilo malo sjebano. Navigacija se gubila ili sam ostao bez baterije - ne sjećam se više (naime na kraju puta mi je podosta stvari riknulo: od alarmnog disc-locka do tipke paljenja mojeg Navigator mobitela) ;) - uz to ni ekipa na ulici pojma nije imala gdje je što.

Photobucket
Timisoara

Konačno se našao neki taksist koji me do nekud dopremio na način da sam ga pratio do tog krila studentskog doma gdje je Anca smještena. Sjeo sam u birtiju s wi-fiem i naručio pivo. Javio sam se i Anci koja se ubrzo spustila dolje. Ošli smo do grada u šetnju, razgledavanje i hladno osvježavajuće piće gdje nam se pridružio i njezin dečko s kojim živi u st. domu.

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket
Anca, Kawi i ja

Napričali smo se i nadružili (ali naravno nikad dovoljno) i bilo mi je vrijeme da pođem na još jednu kratku dionicu taj dan - do Pančeva gdje sam iznenadio Nebojšinu familiju i donio im paket - mobitel s eng. brojem za Nebojšinu mamu - koji je prošao u koferu mog motora više kilometara nego neki ljudi za cijeli život. Oni su me nahranili zauzvrat i kao pravi domaćini zadržali do mraka. A za to se vrijeme Ana Marija, koja me čekala u stud. domu u Beogradu zabrinula pa sam ju umirio jednim kratkim sms-om u kojem sam ustvrdio da stižem brzo. Pančevo, most i evo me ispred doma. Tuš...Ženska kula studentskog doma...Ana Marija --- spavanje! NEPROCJENJIVO :)

dobro jutro:
Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

06.09.2012. u 16:30 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 04.09.2012.

Rumunjsko ljeto

Jedan ljetni dan u lipnju u Rumunjskoj donio mi je više spoznaja o Rumunjskoj nego u ostatku mog života. I preplavio me dobrim osjećajem izazvanim konstantnim ugodnim iznenađenjima. Jutro je bilo predivno, ugodno, sunčano i toplo. spavao sam ko beba i plan a taj dan bio je obilazak farmersko-turističkog kompleksa u blizini Sighisoare, Domeniul Dracula Danes. To je farma, restoran i pansion s predivno uređenim sobama koje je moguće unajmiti.
Tamo smo otišli Andreea i ja motorom te uživali u konjima, igri s jednim psićem i odličnim krafnama s umakom od višnje.
No, kao i uvijek - pustit ću slike da govore:

Photobucket
Photobucket
PhotobucketPhotobucketPhotobucketPhotobucketPhotobucketPhotobucketPhotobucketPhotobucketPhotobucketPhotobucketPhotobucket
chiiill

Zatim smo se zaputili u vožnju obližnjim bregima ;) Kod table gdje se izlazi iz Sighisoare opet kraj ceste "gospođica". Nekih 100 metara kasnije Andreea me upitala znam li tko je ona - ja onak: pa kak ne bih znao! - onda sam joj rekao da sam jako puno takvih vidio po Španjolskoj. Onda mi je rekla da su većina prostitutki u Španjolskoj upravo Rumunjke koje su otišle to raditi na plodnije tlo. Onda mi je to sve palo na svoje mjesto jer usporedio sam lica viđena uz cestu u Španjolskoj i ona viđena u Rumunjskoj/Mađarskoj i došao sam do zaključka (izuzev za crnkinje u Španjolskoj) da se radi o izuzetno sličnim licima - što je sada bilo veoma logično.
Mi smo se provozali i uživali u ostatku popodneva kad smo obišli stari utvrđeni grad na brdu, zanimljivo groblje i ostalo. Otišli smo i u stan koji je Andreea trebala pogledati za sebe i cimericu jer su se planirale preseliti u bolji stan - e to je bilo zabavno iskustvo. Čovjek je mislio da smo mi par i da sam ja šutljivi dečko :D
Evo nekoliko slika sa vožnje a šetnja gradom ostala je zabilježena nekim drugim slikajućim sredstvom:

Photobucket
PhotobucketPhotobucket
Izmoren i ponovno naranjen zaspao sam malkice tužan zbog toga što sam znao - iduće jutro vrijeme je za polazak :(

04.09.2012. u 11:25 • 0 KomentaraPrint#

subota, 11.08.2012.

Kratko u Slovačkoj i prvi dan u Rumunjskoj

Noć  u kojoj sam ušao u Slovačku visoko u planinama i lagano spuštanje uz nebrojene sjenke jelena i srna koji su se kretali po obroncima uz cestu nikada neću zaboraviti. Noć je bila izuzetno mirna, čak i prohladna, ali još uvijek ljetna. Gotovo da uopće nije bilo prometa u tom brdovitom kraju i bilo je prosto idilično biti tamo. Pogotovo uz sve te noćne životinje koje su se onuda kretale. U jednom trenutku sam se i zaustavio, ostavio pozicijska svjetla u tom mrklom mraku uključena i krenuo pješke po brdu. Daleko na brdu grupirale su se i trčkarale skupine srndaća, udaljavajući se od mene. Meni se raspadala duša od sreće. Bili su toliko graciozni, a obrisi tijela ocrtavali su im se kao tamne sjene, na tek nešto svjetlijem nebeskom obzoru iza njih. Tako sam promatrao još neko vrijeme pa naposlijetku krenuo dalje da i ja nađem mjesto za počinak, jer već je bilo blizu ponoći.
Kad sam se spustio u nizinu pronašao sam mjesto, a više mi nije bilo ni bitno što je šator vidljiv sa ceste; osjećao sam se sigurno u tom kutku Slovačke pod planinama.
Photobucket
Photobucket
Jutro
Kad sam se spremio i pozdravio s velikim pužem bajkerom (razmišljao sam o tome kako je njemu uspon na motor zapravo napor kao i meni uspon na Sljeme, a možda i višu planinu) krenuh dalje. Prolazio sam krajem koji je podsjećao dijelom na moje rodno Zagorje, ali većina sela bila su ciganska. Bila su skromna, siromašna, ali simpatična. Put me vodio na jug, prema Mađarskoj, iz koje sam planirao zavrnuti prema Rumunjskoj jer nisam mogao skratiti preko Ukrajine zbog već spominjanih birokratskih ograničenja s vizama...
U Mađarskoj sam se smijao imenima gradova, pogotovo Szekely-u koji me asocirao na gulaš, pa sam ogladnio i u obližnjem gradiću za neku siću kupio gablec u dućanu. Također sam poslao neke razglednice iz pošte i komunicirao s nekim klincima na ulici na nekoj smiješnoj kombinaciji ruku , nogu i univerzalnih riječi :)
Krenuvši dalje primijetio sam da svakim kilometrom bliže Rumunjskoj broj kurvi na cesti znatno se povećava. Kraj je bio ravničarski i isušen duljim vrućim (lipanjskim) razdobljem te sam se ubrzo našao na Rumunjskoj granici. Granična kontrola nakon duuugo vremena. Rumunjska jest u EU, ali još nije u zoni Schengena.
Photobucket
Photobucket
Prije ulaska u RU
Kad sam se našao u Rumunjskoj osjećaj je bio baš neobičan. Koliko sam čuo o toj zemlji i vidio popularnih powerpoint prezentacija da nisam ni sam znao što da očekujem. Pa sam očekivao svašta. Za početak dobio sam poprilično poistovjećivanje s onim što sam čuo: oronulost i loše ceste. Ali bila je to samo maska za manje hrabre – što sam duže vremena proveo u Rumunjskoj, to mi je bila ljepša i srcu draža i to sam manje htio otići iz nje. Krenuvši prema srcu zemlje, malom srednjevjekovnom gradiću Sighioari, vidio sam prekrasne predjele koji su se samo izmjenjivali, ogromna prostranstva puna zelenila i oranice i šume, a negdje na pola puta prošao sam kroz divan grad:
Photobucket
Cluj – Napoca
Zatim još puuuno kilometara, brdo za brdom, ravan za ravni i nekih pola sata do odredišta, kad sam iza nekog sela stao predahnut, pokazao se još jednom dobar duh među bikerskim narodom. Onako sam bezveze stajao blizu motora i pio vodu, kad je doletio čovjek na R-u (a u Rumunjskoj baš i nisam sreo puno motorista) i iz punog gasa i u zavoju digao desnu ruku sa gasa i rukom “upitao“ je li sve ok. Digao sam mu palac visoko u zrak i sa smiješkom ga popratio kako dodaje gas i nestaje opet iz tog zavoja. Zadovoljan sam krenuo dalje. Stigao sam u Sighioaru već po mraku i bio sam premoren. Obzirom na dosta čudan raspored ulica i brojeva malo sam se pomučio, ali naposlijetku i pronašao Andreein stan. Za ono što sam vidio po mraku gradić se činio baš simpatičan, ali ja sam nakon odlične juhe (sa sela koju je za Andreeu spremila njena mama) zaspao kao klada. Sutra je dan za istraživanje.

11.08.2012. u 00:48 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 02.08.2012.

Polska, godinu dana prije Eura

Znači, ujutro sam se probudio u Litvi i pola sata kasnije ušao u Poljsku. O poljskoj ne mogu reći previše osim da je (jebeno pre)velika i da sam zapravo kroz nju jurio i jašio 2 dana svaki po 400-500km ne bih li to odvalio u što manje vremena jer bio je 19. lipanj taj dan kad sam ušao u P., a valjalo je do 24. doći u RH, s tim da sam planirao i 2 dana provesti u Rumunjskoj. Dakle, svelo se na vožnju, jelo, spavanje...


Krenulo je veselo, s malim svatovima koje sam negdje putem ulovio


Photobucket


Photobucket


onda je došlo vrijeme gladi pa sam grijao ostatke tjestenine od prethodnog dana ovdje


Photobucket


a uto je došla kiša i bio sam više nego stretan što sam pod mostom...Noo, nevrijeme je bilo toooliko jako da sam pokisao i pod mostom, skrijvajući se nekako u zavjetrini. Još bi to nekako i prošlo da nisam spašavao posudu, beštek i robu od sumanutog vjetra.


....nakon kiše


Photobucket


Photobucket


Photobucket


 


Tu sam večer potegao sve do Wlodawe. Nakon shoppinga u Lidlu, našao sam šumarak odvojen šumskim putem od ceste ii tu podigao šator. Nakon smiještanja u šator imao sam i malo kiše, a mjesto sam odabrao jer tu je moj prijatelj Marko radio u to vrijeme pa smo se dogovorili za drugi dan da se nađemo... Negdje!


kamp usred ničega


Photobucket


Wlodawa


Našli smo se na jednoj smiješno malenoj benzinskoj i to na neku čudnu foru i ispričali se jedno sat i pol, jer prošlo je i više nego dugo od kad smo se zadnji put vidjeli. I sad ovih dana zajedno idemo na tečaj za padobranca :D


Ja sam do kraja dana odvalio do Slovačke gdje sam ubrzo nakon granice i spuštanja s planina na kojima je granica položena podigao šator, ali zanimljiva je činjenica da me Marko u razgovoru priupitao je li me ikada policija zaustavila na putu. Rekoh ponosno da u 26.000 km nije niti jednom :D


I možete si misliti što se dogodilo kasnije tog dana. Skinuo me presretač sa 73 km/h u naseljenom mjestu. na kraju su mi oprostili i sve je ispalo super smiješna anegdota, ali zanimljivo kak se to poklopilo :D


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


izlazak iz Poljske i ulazak u Slovačku


 

02.08.2012. u 20:14 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 26.07.2012.

Sve 3 Baltičke...

Taj komad Baltika... Zadnje more koje sam (ovoga puta) preplovio. U ponoć sam stigao u Tallin. Osjećaj je... neobičan i čudan. Ali dobar. Prolazim gradom prvi put, noću, i imam stalan osjećaj ko da sam negdje u Rusiji. Daleko sa Sjevera još uvijek dopire svjetlost tako da to nije tipična noć. Vozim nekud na Zapad i donekle se držim karte, tj. GPS-a da izađem negdje van grada, čija se predgrađa ipak dosta daleko šire – gotovo 15 min brže vožnje po širokoj cesti vrlo sličnoj našim avenijama po Novom Zagrebu. Stižem negdje gdje sam htio prema moru skrenuti i dići šator, ali s te strane bilo je sve puno vikend kuća. Stoga sam se odlučio za drugu stranu ceste, od mora, gdje je pak bilo sve puno ogromnih travnatih površina, valjda sjenokoša, i gdje sam poljskim putevima prvo vozio nekih 10ak minuta da dođem do točke gdje postoji neka šikara i grmlje iza koje sam se mogao zbuksati. Našao sam zadovoljavajuće mjesto i digao šator. Legao sam oko 2 am.


Kasnije sam saznao da sam bio na kao malo opasnom mjestu, štogod to značilo :D Sad nije ni bitno – pogotovo ne godinu dana kasnije. Ali meni se ni po čemu nije činilo opasno, čak štaviše, ujutro se onuda neka ekipa kretala u autima i na traktorima i mahali smo si :)


Plan je bio otići do grada i obići ga pa se nakon toga zaputiti u Tartu, da posjetim svoju prijateljicu Ruskinju Olesju. Grad i njegove srednjovjekovne kule i zidine posebno su mi se svidjele pa sam se dobrano zadržao. Hodao sam jako dugo, pa čak i na gornji grad odakle puca super pogled na obrise grada i na luku i velike trajekte na Baltiku. Vrijeme je bilo odlično, vidio sam Hare Krišna grupu u centru, zabavne tematske restorane i puno turista, te sam se konačno malo osjetio kao kod kuće – naime, čuo sam jako puno ljudi kako na telefon govore “DA, DA, DA“ – naravno radilo se o Rusima kojih u Estoniji ima kao plijeve :)


 


 Bilo je vrijeme da konačno krenem iz Tallina prema Tartuu i sve je mirisalo na kišu. Ipak, dobio sam, za motoristu, idealne “driving-friendly“ vremenske uvjete uz nekih 20-22 celzijusa i poluoblačno s razvedravanjem. Put je trajao nekih 2 i po sata, a na pauzi sam jeo finski puding od karamele ;) Osim toga, stao sam još jednom kad sam točio gorivo prije toga. Kiša je ipak padala. Kad sam stigao u Tartu ceste su bile kompletno mokre, ali izbjegao sam to da ijedna kap padne iz neba na mene :D :D


Kad sam se našao s Olesjom rekla mi je da je kiša toliko padala da nije znala kak ću doć. Ali nije znala da bi ja došao i da su sjekire padale s neba. Došao sam ravno pred, tj. iza njenog studentskog doma, gdje je koje ljeto prije ovog moja sestra bila smještena kad je bila na studentskoj razmjeni u Estoniji
(kad smo već kod zanimljivih koincidencija). Tartu je poznat po medicinskom fakultetu pa vam ne moram ni govorit što je studirala moja sestra, a što studira Olesja. Smjestio sam se u kul domu i onda smo krenuli u šetnju gradom. Uživao sam – stare drvene kuće u tom ne(modernom) dijelu Tartua pozicionirale su mi um konstantno u neki daleki ruski gradić. A ja uistinu ne znam šta ja imam takav fetiš na Rusiju i daleki Istok. Ali to je jednostavno tako. Išli smo i u botanički i neki park i šta ja znam gdje sve nismo – uglavnom bilo je lijepo i kad smo se vratili već sam bio umoran ali to nas nije spriječilo da brbljamo do kasno u noć. Nešto smo i pojeli i čaj pili i dobro se zabavljali mislim čak do nekih 3 sata u noći. Okolnosti za Olesju nisu bile baš opuštene jer je imala vršno opterećenje ispitima u tom trenutku. A šta ću kad znam pogodit timing :) Stoga sam već drugi dan krenuo dalje – prema Latviji. Bilo mi je predivno kod Olesje, kratko ali slatko, a slatka je bila i ona, a i najbolja zobena kaša koju mi je skuhala za doručak. Shopping u dućanu ispod doma i ja sam otišo...


 


Estonske ceste i priroda... Jako je ugodno vozati se Estonijom, a moram reći i da sam tamo Kawu natjerao na najviše offroada što je ikada vidio. Naime, tamo se pod normalne ceste vodi nekih 30% makadamskih. Mom Navigatoru “normalna“ cesta je... cesta :D


Tako da sam cepao prema Latviji i roadom i offroadom i tako stigao i do Otepää-e i jedinog (ful skromnog) estonskog skijališta. Uskoro sam bio na granici s Latvijom i dalje, malo ravničarskijim predjelima s manje šuma, pičio u smjeru Rige. Negdje na cca pola h od Rige bilo je vrijeme za stat i utaborit se još za dana. Pronašao sam kraj nekog gradića poljski put prema šumarku i skrovito mjesto za podić šator. Taj šumarak i tu noć obilježila je jedna zilijarda – zilijarda komaraca...


 


Hvala bogu na duplom šatoru. Ipak sam imao malo groblje od 20ak komaraca kraj izlaza iz šatora jer je njih toliko iskoristilo priliku da za 10ak sekundi otvorenog šatora koliko mi je trebalo da u dva navrata u šator ubacim stvari i sam da uđem u istog, uđu unutra – velika pogreška jer etničko čišćenje odradio sam odmah i zaspao ko izmoren rudar :) prije spavanja slušao sam malo lokalne radio postaje, a s radiom mi je započelo i iduće, prvo i jedino Latvijsko jutro.


Nakon spremanja i doručka odvezao sam se do gl. grada. Posjetio sam centar i odvezao se do Jurmale i baltičke obale gdje sam se spustio do pješčane plaže i zrcalnog odraza najmirnijeg mora koje sam ikada vidio (pogotovo na tom mjestu) Odande sam naposlijetku krenuo ponovo u Rigu gdje sam natočio gorivo, pojeo hot dog na benzinskoj i krenuo prema Litvi. Cijeli dan je bilo neko šugavo vrijeme i stalno je nešto paduckala kiša pa sam dan proveo u kišnom odijelu, a bilo je i prohladno i zbog svega toga (u svakom trenutku kad bih se našao na ulasku u grad iz bilo kojeg smjera ili izlasku iz Rige) nisam slikao meni najzanimljiviju stvar koju sam tamo vidio – ogromne kamena slova R I G A.


http://www.google.hr/imgres?um=1&hl=hr&biw=953&bih=627&tbm=isch&tbnid=u8tYP1BhAVyzyM:&imgrefurl=http://www.photoriga.com/2010/11/welcome-to.html&docid=T-x0bcFCeYqCSM&imgurl=http://www.urbancentre.net/citylife/wp-content/uploads/2010/11/DSC_2955.jpg&w=1000&h=665&ei=B7sPUIrFLcmztAa294CICA&zoom=1&iact=hc&vpx=636&vpy=203&dur=15&hovh=183&hovw=275&tx=179&ty=125&sig=114470487524824048683&page=1&tbnh=121&tbnw=182&start=0&ndsp=12&ved=1t:429,r:3,s:0,i:77


Uglavnom ujednačen put do granice koji se nastavio i kroz Litvu kroz koju sam maltene projurio i opet bježeći od kiše i tamnih prijetećih oblaka tamo negdje ispred Kaunasa (ili već u samom gradu) sklonio se na benzinskoj gdje sam jeo topli sendvič i natočio gorivo :P. Drugo točenje isti dan odaje da sam taj dan prošao i više od 500 km. Čim je pljusak stao krenuo sam dalje i nekih pola sata kasnije s glavne ceste prema Poljskoj skrenuo s puta  tražeći mjesto za noćenje. U Litvi sam, u tom polju blizu granice s Poljskom odradio svoju posljednju baltičku noć i uz pun mjesec spavao kao beba :)


 


Ruta kroz baltičke zemlje:



Prikaz veće karte


 

26.07.2012. u 12:38 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 05.12.2011.

i dalje i dalje i dalje i dalje.....

Stigao sam u Stockholm.. Rekao bih da je rano predvečerje, a zapravo je već 9 sati navečer. A još je dan… Došao sam do adrese upisane u moj GPS mobitel. Bio je to veliki studentski dom, čija je jedna stanarka i sestra prijateljeve (Lazine) djevojke. Mi smo se upoznali nekih 7-8 mjeseci ranije kad na zajedničkoj skajp konverzaciji kada je izrazila dobrodošlicu kod nje u Švedsku svim domaćim ljudima, pa me eto primila na jednu noć kako ne bih morao dizati šator u luci i čekati jutarnji brod za Turku :D To mi je bilo iznimno drago. Kad sam se smjestio prošetali smo još kampusom Sveučilišta gdje sam dobio podrobno objašnjenje o tome kako što i gdje funkcionira, a centar Stockholma sam ostavio za drugo jutro. Upoznao sam prije spavanja još jednu Amerikanku (na razmjeni) i njenu mamu (u posjeti) jer sam spavao u zajedničkoj kuhinji; a na Amerikanku je došao red da ju očisti. Ugodno smo pročavrljali i pomogao sam im odnijeti hrpu (razvrstanog) smeća, a zatim sam zaspao. Rano sam se zaputio u Stockholm i pičio direkt u luku da budem siguran da ne zakasnim na brod, tako da od razgledavanja bas i nisam puno imao, osim onog letećeg. Mislim da sam ipak uspio uočiti zgradu parlamenta ispred kojeg je slavni ghost rider radio stopping burnout: http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=ghost%20rider%20stockholm&source=web&cd=4&sqi=2&ved=0CDAQtwIwAw&url=http%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DIrYk2FylxfY&ei=ydXcTqrZDI6PswbW4eT2Cw&usg=AFQjCNEIjdM4diGwq_D4LyAlkfIBJlFu9g
U luci sam prvo otišao na terminal dalje, pa sam se vraćao. Ipak sam na kraju imao pol sata lufta prije ukrcavanja. Naslikavao sam grad iz daljine i neke raritete u koloni koja je čekala. Ubrzo se odvio ukrcaj i brod se otisnuo. Još sam jednom ostao debelo iznenađen, da ne kažem uplašen jer mi opet nitko nije vezao motor. Počeo sam dolje izvlačit neke konope i blokade za kotače pa me čovjek zaustavio u nakani i uvjerio me da nema potrebe i da idem gore na putničku palubu. Poslušao sam ga ali sam i idućih pola sata ostao u brizi… Put je trajao punih 12 sati sa zaustavljanjem u Finskom Marienhamnu. Na brodu sam vrijeme kratio drijemanjem, fotkanjem švedskog otočnog arhipelaga, jelom i prešetavanjem na sunčanoj palubi. I na kraju stigao u Finsku. Iskrcao sam se i potražio benzinsku. Natočio sam pun tank možda i najskupljeg goriva na mom putu i krenuo prema prijestolnici. Koliko god bilo svjetla, na kraju me ipak sustigla noć. Sišao sam s ceste i krenuo zujati po makadamskim cesticama prolazeći kraj imanja koja su počela nalikovati na ona zabita vježbališta zadrtih paravojnih narko ili inih skupina iz američkih B-filmova pa sam se uputio natrag ka glavnoj cesti i tamo sam našao kamp-plac po starom receptu vrlo blizu uz samu cestu.
Noćenje… Ujutro sam se požurio kako bih što prije došao u Helsinki. Prvo što sam obavio bio je shopping* :D I onda sam u razmišljanju 'imam vremena napretek' za razgledavanje i ručak prije ukrcavanja na brod za Estoniju u tek nekoliko trenutaka došao do osjećaja panike i traženja brodarske kompanije Viking Line jer sam napravio jednu greškicu. Naime, ja sam si kao odgovoran i revan putnik kupio još u Stockholmu kartu Helsinki-Tallin kao da si na vrijeme sve osiguram, ali kod mene, čiji se život svodi na 'zadnji trenutak' ono što napravim na vrijeme ne može ispasti na dobro :)
Kupio sam potpuno krivu kartu, ne za taj dan nego za dan prije, i to za brod koji polazi u 11 sati a bio sam uvjeren da ide taj dan kad sam stigao u Helsinki.. i to u 14h! Znači opasno sam fulao! Hvala zadnjem trenutku i dobroj teti u Viking Line-u koja mi je zamijenila kartu za navečer u 9 i time mi uštedila 40 EUR ;)
Znači još i jednu stvar.. dobio sam 5-6 dodatnih sati za razgledavanje Helsinkija, yoohooo! Sve prema preporuci drage moje Tamare. Odlična vodičica, a nikad nije ni bila tamo :D
Moj odlično i dinamično proveden dan završio sam na noćnom brodu za Tallin, gledajući neki smiješni dječji program i kasnije slušajući tužne finske pjesme u live izvedbi nekog kul benda. Ponoć je došla – stigao sam gdje je gorivo jeftino (nadomak Rusije)…

05.12.2011. u 16:27 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 08.11.2011.

Dalje na Sjever

Još sjevernije.
Topli doček. Jura je došao po mene, odradio mali photo-shooting i pomogao mi sa stvarima do gore. Tu sam prvi put upoznao njegovu djevojku Makedonku Anetu. Upoznao sam i njezinu odličnu kuhinju :P a i nepce mi je vapilo za nečim pripremljenim kod kuće. I za toplim tušem. Nekad toliko volim sva jednostavna i složena rješenja koja nam je donijela moderna civilizacija. A u uobičajenim ih prilikama uzimam zdravo za gotovo i krajnje podcjenjivački ili čak licemjerno svrtavajući ih u koš svega lošeg što suvremeni svijet nosi. No dosta filozofiranja! Možda još samo malo o Švedskom političko-gospodarsko-društveno-inom sustavu. Aneta, Jura i ja odmah smo se složili da se radi o sustavu uspješnog komunizma, na temeljima toliko voljenog kapitalizma (naravno) ali s nekom simpatičnošću i vjerom u to da možeš kulturno živjeti i možda ponešto i postići (ovisno o osobnim aspiracijama) ponekad negdje otputovati itd. Svoje smo teorije i zaključke većinom izvukli iz izgleda njihovog rentanog stana :DDD
Nakon svega toga i ugodno provedene večeri ošlo se spavati. Već smo skovali plan za idući dan: zajednički ručak i moje individualno razgledavanje obližnjih znamenitosti jer bio je petak i oni su oboje radili (na Vasteraškom sveučilištu) - ipak, bio je ludi petak; poslije ručka sam doživio švedsku norijadu. Bilo je fakat luuudo: stotine maturanata prolaze gradom u traktorskim prikolicama odjeveni u posebne odore i neke mornarske kapice luduju i puštaju uber-glasnu muziku. Vrlo originalan način za proslaviti dan maturanata. Moji domaćini su se uputili natrag na faks a ja prema obližnjim jezerima, bogataškom otočiću i jednom dvorcu. Bilo je odlično a iskusio sam i prvo kupanje u švedskom jezeru. Bilo je turbo osvježavajuće!
Ponovno uletih na neku proslavu. Naime, jedna Jurina kolegica, Bosanka, slavila je obranu doktorata, pa sam dobio obilazak Jurinog i Anetinog radnog mjesta s uključenim finim obrokom :P
Izašli smo kasnije i van u balkansko-švedskom društvu. Velik broj Jurinih kolega, okupljenih oko jednog profesora Hrvata su s naših područja, a jedan Šveđanin Stefan koji nam se pridružio isto je gotovo Balkanac jer je preuzeo gotovo sve naše obrasce ponašanja... A lud je već sam po sebi! Pili smo pivu od banane i odlično se zabavljali, a većina ostalih gostiju u pubu bili su klinci koji su nastavljali maturantsko slavlje. Oko 1 ili 2 ujutro kad smo se vraćali kući opet sam se divio tom fenomenalnom efektu gotovo vječne noćne svjetlosti. Ali nisam bio jedini; i ostali su mi rekli da, koliko god tu već živjeli još uvijek ih to očarava. Meni je to jednostavno predobro. Vječito gladni, kod Jure smo ponovno jeli, ovaj put fast food kebabe. I bili su fini. Naposlijetku smo, premoreni, pozaspali. Kad se dobro osjećam, uvijek dobro spavam. Pa sam tako ovu noć potpuno prespavao i ne doživio glasnu grmljavinu i kišu po noći. Ujutro easy Saturday... Izležavanje, doručak, vožnja motorom, razgledavanje vikinških ostataka, veličanstvenog vikinškog labirinta; sve u svemu dobra zabava - da ne zaboravim i odličan ručak nakon bijega kući od crnih oblaka u daljini, koji su se na kraju ispostavili fejkerima. Naprotiv, vrijeme se ful proljepšslo pa smo popodne uživali u šetnji predivno osunčanim gradom uz jezero. Na kavi smo raspravljali o planovima za nedjelju: potencijalan let jedrilicama ujutro i karting popodne! Nažalost, atraktivne aktivnosti su nam se izjalovile jedna za drugom, a nije čak ni vrijedno trošiti riječi na objašnjenja. U svakom slučaju odložili smo to za moj drugi posjet Vasterosu :D na kraju smo to pretvorili u superopušten piknik i drużenje uz jezero koje nam je sve nadoknadilo - imali smo superzabavan roštilj, oktanska uzbuđenja, a palo je i jedno kupanje s patkama :D
Sunčani švedski dani provedeni tu s mojim domaćinima i njihovim prijateljima, uz vječiti dan i predobru hranu i druženja bili su predivni. Pratilo je to i prelijepo lipanjsko vrijeme (ono noćno nevrijeme još je dodatno začinilo dojam) stvarno jedinstven način da vidiš prijatelje u jednom drugom okruženju ...no kako svemu lijepom dođe kraj, tako je i meni došlo vrijeme da krenem put Stockholma zbog sutrašnjeg broda za Finskuuuu.

08.11.2011. u 23:44 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 20.09.2011.

Skandinavija - part I.

07.06.-14.06.2011.
Danas je dan za ulazak u prvu skandinavsku državu na putu. Posljednjih 100km Njemačke prošao sam vrlo brzo, još prijepodne, a zaustavio sam se još samo u Flensburgu kako bih natočio gorivo i pojeo nešto. Ušao sam u nenormalno ravnu Zemlju. Na granici sam uočio restoran Dalmacija s lijeve strane i s mislima na naše more nastavio prema Sjeveru- Čak je i vrijeme bilo lijepo pa se uklopilo u taj ljetni skandinavski ugođaj.

DANEmark

men @ rest

lil' boat

lil' boat

Vozio sam sve do mosta koji spaja prvi veliki danski otok s ostatkom europskog kopna i tek sam negdje iza grada Middlefarta stao uz more i napravio lunch pauzu. Uživao sam u lijepom vremenu, blagom povjetarcu i prijateljima iz prirode.

lil' spider

Na povratku na glavnu cestu kupio sam si od tete uz cestu, kraj njihove kuće, košaricu friških jagoda. Mmm-bile su predobre. Koštale su 2€, a kasnije sam u Copenhagenu, istu količinu lošijeg izgleda, nailazio po 4 ili 5€.
Dobro odmoren i osvježen krenuo sam dalje; prošao cijeli taj otok (Funen) i prešao preko najdužeg mosta koji sam vidio (7km - Řstbroen/Stormbaelt) i došao na otok Zealand, na kojem se nalazi glavni grad Copenhagen.

zoom-zoom

longest bridge so far

Photobucket

U Kobenhavn sam stigigao predvečer, a zadnjih pola sata prije ulaska u grad bježao sam od nekih crnih zlosutnih oblaka koji me nisu stigli. Došao sam do svog prijatelja Benjamina; koji me dočekao kod svog stana i ugostio na moja dva dana u K'havnu. Tako sam ja u jednom danu prošao čitavu Dansku. Bio je to divan dan!

ca'sberg

Photobucket
Ben's flat view

Kopenhagen je isto divan. Proveo sam u njemu dva prekrasna dana, a i doslovno su bila prelijepa - sunce i odlične temperature, i ne prevruće. Prema dogovoru s Benjaminom drugo sam jutro grad obilazio sam, a popodne smo se našli ponovno u stanu kad je on bio gotov s poslom i onda išli zajedno u razgledavanje.

girl in the tube
time is now
metro

picnic

kissin' bench

bateau

Photobucket

hunter

Photobucket

bateau

postcard

pee place

Opera
Opera

Kad smo već kod danskih stanova, jedna vrlo zanimljiva opaska: zbog skupog kvadrata stana i općenito malih stanova; kupaonice su veličinom u rangu onih brodskih, a pod kupaonice ujedno je i pod tuš-kabine u koju se ona u nekoliko jednostavnih poteza transformira - još jedno zgodno iskustvo i posebna osobitost :)

Photobucket

full face

elephant

sirene

little sirene
dve sirene :)

Photobucket

vrabac

family

"eye in water"
Oko

kawi

Photobucket

big heads

Ono što me zadivilo u glavnom gradu Danske jest jedan poseban kvart koji ga čini - squat naselje Christiania - jedan od zaštitnih znakova Kobenhavna. Iskreno, do tada nisam ni čuo za Christianiu, ali sada mi je Ben dao odličnu teoretsku podlogu, a kasnije smo to potkrijepili i terenskim obilaskom :D

Photobucket

free tibet

Photobucket

Da ne opisujem detalje, tu je wikipedija, ali u svakom slučaju u kvartu vlada prijateljska i ugodna atmosfera, uz stalno prisutnu neku živu glazbu, smijeh i prepoznatljiv miris kanabisa u zraku. Postoje jedno mjesto gdje nije dozvoljeno fotkanje; tzv Pusher street; a u njoj je organizirana prodaja lakih droga na štandovima, u Danskoj i dalje ilegalna, ali ekipa u Christianii ima visokorazvijen sustav alarmiranja i po potrebi blokiranja policije povremenih racija masom ljudi tek toliko da se kupi vremena da štandovi 'nestanu'. Sve u svemu jedan żivopisan, šarolik i zanimljiv kvart nastao na području uz obalu jezera, koja je svojedobno bila teren vojarne, danas zagovara neke sasvim drugačije ideale.

dog's life

simple plan

Nastavili smo šetnjom po gradu i odličnom večerom kojom me Ben počastio. Bili smo na opakim hamburgerima; jedini nedostatak koji sam im ja našao bila je paprena cijena - naime, u Danskoj se za jedan hamburger s prilogom, što se svrstava pod jeftinije opcije u restoranima, mora izdvojiti oko stotinjak kuna!! No, dio visoke cijene je sigurno bio i zbog ljupke konobarice u koju smo obojica blejali. Mora se priznati da su Dankinje u gradu bile izuzetno zgodne. Doda li se tome da su vrlo susretljive i odlične u engleskom, to čini dobru ideju za sljedeće putovanje, zar ne, dečki?

LTR!

moving house

Photobucket

Photobucket
Hercegovina
Iz Tivolija...

Ben & me

Idući je dan bio dan za polazak. I za prvo kupanje u Baltiku! Ujutro sam se pozdravio s Benjaminom i oko podneva krenuo prema sjeveroistoku, prema gradiću Helsingřru, odakle imam brod za švedski Helsingborg. Bilo je ugodno i toplo i vidio sam puno kupača, vozeći se uz more. Već kod samog ulaska u grad, vidio sam zgodnu plažicu gdje bi se bilo dobro okupati. No, prvo sam se odvezao do grada i luke gdje sam se informirao oko karte i reda plovidbe. Brodovi su vrlo česti (trajekt kreće svakih 40ak min) ali i skupi - to je polusatni transfer koji je, za mene i motor, izašao 24€!!!
Prolazeći kroz grad, na jednom sam parkingu ugledao dečka u Dinamovom dresu :) porazgovarali smo i pitao sam ga za neke upute, te sam se vratio do svoje plaže... More je bilo odlično; ali gotovo nimalo slano! Osvježen i okupan naposlijetku sam se vratio u luku i ukrcao na sljedeći brod. Brinuo sam se što mi nitko ne vezuje motor, ali neki chopperaš resicaš me smirio i rekao da nema potrebe.

to Suede

Photobucket

indian

Photobucket

flag

Izuzetno mirno more pokazalo je da je uistinu tako. Vrlo brzo po prvi put sam kročio u Švedsku. Bilo je oko 6 sati predvečer te sam odmah krenuo u željenom smjeru - i dalje na SI. Znao sam da imam dosta kilometara pred sobom a dogovorio sam s prijateljem Jurom da drugi dan popodne dolazim kod njega u Vasteras. Čim sam se naśao na otvorenoj cesti shvatio sam da je: a) Švedska ogromna i b) da je Švedska jedna ogromna śuma - cesta je nastala raskrčivanjem šume u željenoj trasi tako da sve ceste okružuje gusta crnogorična šuma. Ista je priča i s gradovima. Okruženi su, a često i sami srasli sa šumom, koja ulazi u neke dijelove grada i presijeca ga, čineći tako njegov sastavni dio. Krajolik je vrlo neobičan za nekoga nenaviknutog na takvo što, a pritom i predivan. Cesta je, logično, pretežito ravna i prvo sam odmaranje napravio negdje usred ničega :) - kraj nekog omanjeg gradića na odmorištu uz cestu. Bilo je oko deset sati i Sunce je bilo na izmaku, ali se još uvijek naziralo puno svjetlosti nisko na sjevernom obzoru. Tako je ostalo i gotovo cijelu noć. To je bilo prvi put da sam svjedočio tzv. 'bijelim noćima' jer sam po prvi put bio toliko daleko na Sjeveru i to na početku ljeta. Dożivjeti to po prvi put uistinu je čudesno. Ali nije bilo nimalo neobičnije ni u danima (ili bolje rečeno noćima) koji su slijedili. Od svog tog dojma nije mi se baš ni spavalo, pa sam vozio tim šumskim prostranstvima sve do nekih 2 sata u noći. Tada sam se našao u jednom malom gradiću okruženom, pogađate, šumom, a sa sjevera je i dalje isijavalo svjetlo i bilo je kao kad je kod nas sumrak. Odlučio sam da je, unatoč tome što čak ni tada nisam osjećao umor, krajnje vrijeme za postavljanje šatora. Pronjuškao sam oko grada i naposlijetku pronašao neko napušteno ogometno igralište okrużeno borovima - idealno za šator.

kamp platz

Postavio sam ga bez vanjske prekrivke za kišu - pogreška! U zoru me probudila glasna grmljavina. Nije mi se dalo intervenirati a i imao sam ceradu preko šatora. Ipak nije bila pretjerano korisna protiv pljuska koji je uskoro uslijedio :) malo sam se borio s kišom i brisanjem poda šatora, a kad bi kiša prestala onda bih spavao. Tako sam izmjenjivao radnje sve do nekih 9-10 sati ujutro kada je kiša definitivno stala. Bilo je vrijeme za pokret. Danas su mi na ruti gradovi Jönköping, pa Örebro i na kraju bih trebao doći do Vasterasa. Vrijeme je bilo oblačno i neloše za vożnju pa sam brzo stigao do Jönköpinga. To je lijep grad na obali ogromnog jezera, tako da se čini kao da je na obali mora. Tamo sam odradio doručak na klupici uz jezero i uvjerio se po prvi put u švedsku skupoću. Za doručak, neku vodu i sok te 3 čokoladice ostavio sam oko 100kn! Pio sam i čokoladno mlijeko prigodnog naziva - "Pucko" ;)

pucko

Nastavio sam put i koji sat kasnije opralo me drugo grmljavinsko nevrijeme. Doletilo je toliko naglo da nije bilo ni pomisli o stajanju i navlačenju kišnog odijela, a kiša je ubrzo bila toliko obilna da je prodrla kroz jaknu u roku 1-2 minute. Svjestan da moram stati instantno, preklinjao sam da se pojavi neka benzinska sa strane. Ali naravno, kako to inače biva, 'murije nema nikada kada ti najviše treba'... Skrenuo sam na prvo dvorište koje se pojavilo s desne strane - bila je to nečija farma :) ali nigdje nije bilo isturenog krova tako da sam i dalje masovno kisnuo kad sam se zaustavio kraj kuće. Zato sam produžio po dvorištu i parkirao pokraj garaže. Tu sam se skinuo s motora koji je bio napola pod krovom i jednostavno ušao u garažu :) Jednostavno mi nije bilo druge. Kiša vani je bila nenormalna.

Photobucket

Zanimljiva je koincidencija da sam uz ova dva, doživio još jedno grmljavinsko nevrijeme u Švedskoj, a to potonje mi se tehnički ne računa pod doživljene jer sam ga krajnje flegmatično potpuno prespavao kod Jure u Vasterasu. Ali ono što je u biti interesantno je to da su mi Jura i Aneta pričali da je to njima prva prava grmljavina otkad su u Švedskoj (cca 2.5 godine), a meni treća u 2.5 dana - s time da sam od 1.5 čak i pokisnuo. No vratimo se mi 'mojoj' farmi - gazda ili netko iz kuće je krenuo prema svinjama (da se radi o svinjogojskoj farmi zaključio sam po dražesnom mirisu koji me povremeno zapuhivao) - ja sam mahnuo upitno i nasmijano, a on odobravajuće i srdačno :D znači dobrodošao sam! Raskomotio sam se raširivši stvari po pick-up terencu, sjeo na isti i onda izvukao Ifon koji je bio crknut od večeri prije. Izvukao sam i punjač, onda sam malo oklijevao; a onda sam reko 'jebiga' - ak sam se već naselio u šupu onda mogu i malo struje "posuditi"

rain

reflection

Kasnije je isti čovjek došao do mene - porazgovarali smo i ponudio mi je da uđem u kuću. Ipak sam pristojno odbio rekavši da startam čim stane kiša. Iskreno nije mi se dalo selit se unutra, a i kiša je posustajala i čim je stala pičio sam dalje. U Orebro sam stigao oko 18h kad se već bilo dobrano razvedrilo, a neka dva sata kasnije parkirao sam u Vasterasu iza zgrade na adresi Emausgatan 51a. Stigao sam do Jure.

ass
Orebro

20.09.2011. u 23:28 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 01.09.2011.

6 dana u 6. mjesecu u 61. državi po površini

01.06.-06.06.2011.
Dugo me nije bilo; no kako me neki ljudi (blago je reći) podsjećaju, a i sam bih ga silno htio završiti; bacio sam se na finiširanje bloga :D

Jutro je bilo i dalje kišno... Negdje oko 10-11h razvedrilo se, a ono malo sunca što se ukazalo uspjelo mi je prosušiti šator. Uslijedilo je brzo spremanje i pokret. Spustio sam se do brane i akomulacijskog jezera.
Photobucket
Photobucket
Lijepo je i oduzima dah. Nešto sam pojeo za doručak u jednoj pekarnici (sjećam se da je bila skupa) u obližnjem lijepom seocetu, smještenom na toj istoj rijeci Sűre nizvodno između visokih stijena kanjona kojeg je stvorila, s jednom prastarom kulom gore visoko iznad mjestašca.
Photobucket
Photobucket
Photobucket

Zanimljiv i smiješan detalj kojeg se sjećam od tada je bosansko ime i prezime koje mi je prvo upalo u oči među njih 20ak kad sam bezveze bacio pogled na poštanski sandučić na toj kući gdje je bila pekarnica :)
Prije ulaska u Njemačku, obavio sam još jednu bitnu stvar: točenje goriva u Luksemburgu - dragocjenih 20 €centi uštede po litri benzina. Uskoro sam napustio brdovite i zavojite ceste Luksemburga i našao se na pomalo dosadnim ravni(čarski)m cestama Njemačke prema Mainzu... Išao sam prema Manueli, prijateljici koju sam upoznao u Taizéu, na prvom dijelu puta. Kod nje i njezinog dečka ostao sam jednu noć. Bili su mi divni domaćini i proveli me Mainzom te odveli na odličnu pizzu u pizzeriu Vapiano --- cijelo mi je vrijeme to ime bilo poznato dok mi konačno nije sinulo da istoimena pizzeria istoimene koncepcije naručivanja postoji i kod nas u Zagrebu.

Photobucket
Mainz je lijep i velik, a ogromna rijeka, naravno, dominira gradom. Atmosfera u gradu je ugodna i nekako lagana; a vrijeme je bilo prohladno i vuklo je na kišu. Zato je bilo predivno spavati u stanu... Na pravom krevetu :D
Sljedeći je dan također bio oblačan; pa sam duuugo spavao i bio sam home alone. Imao sam i svoje prvo njemačko preuzimanje paketa - bilo je smiješno! Kad se Manuela vratila s posla (ona radi u školi) bio sam s njom još neko vrijeme dok je spremala sebe i Heinricha za Hamburg da provedu dugi vikend kod njegove familije, a zatim smo se oprostili i pozdravili te sam se ja zaputio za Karlsruhe u ponovnu posjetu svom frendu Lazi i ostalom cool društvu iz Marseille-a kojima je drugi semestar u Njemačkoj. Na putu su uvjeti bili optimalni. Dan prije sam malo i kisnuo ali sada je temperatura bila baš taman, a iz tamnih oblaka nije pala niti jedna kap u ta 2 sata puta. A tko bi rekao; čak mi se na toj dionici okrenulo i 66666,6 km na uri :D
No. of the beast
Stigoh kod Laze. Eee, ovo je dom. Soba mu je velika, uredna, prostrana - a kupaonica se dijeli samo sa susjedom. Standard studentskog smještaja vrlo je visok. Jeli smo pa je Lazo otišao u neko selo gdje su Indijci smješteni rješavat neku zadaću a ja sam se s Brunom, Achimom i Gabriele dogovorio za izlazak.
trebe
Photobucket
Opet sam dobro pogodio - tu večer bio je veliki studentski party jednog studentskog doma. Vrlo jednostavan recept: studentski dom, dva floora u podrumu, štandovi pive u dvorištu, brdo raje, super atmosfera - PARTY ROCK
Photobucket
party
Po povratku smo Achim i ja radili tjesteninu i umak od češnjaka u 5 ujutro u kuhinjici studentskog doma. To govori sve :D Vani smo bili s biciklima - to je isto odličan aspekt noćnog provoda. Bilo mi je odlično tu noć; a danak sam platio s malo više sna :) drugi dan bio je easy --- šetnjica s Lazom po gradu, prelijep botanički vrt okupan suncem, trg, dvorac...
Lazo
Uglavnom odmor dok predvečer nismo otišli do grada u kineski restoran jednoj od Kineskinja iz grupe na rođendan - eee tu sam probao svašta kinesko: od neke grde ribe do žabljih krakova. A i pila se odlična kineska piva. Zanimljivo je da je za mog boravka u Marseilleu drugoj Kineskinji bio rođendan, na kojem sam također bio.

fejker
Nakon kineskog restorana; ponovno rastanak s dragim ljudima; put me vodi u Heidelberg. Stižem navečer u ogromnu kuću studentskog bratstva kojeg su članovi nekad davno postali moji Stonehenški prijatelji Stefan i Eugen. Stefan se radi mene vratio sa vikenda u Belgiji malo ranije kako bi me dočekao i idući dan proveo po Heidelbergu. Prvu večer tu je bio i Eugen; a upoznao sam i njegovu mamu :)
Smjestili su me u ogromnu sobu ogromne starinske velebne kuće, a prije počinka Stefan i ja iskapili smo nekoliko (raznih vrsta) piva.
hoch
Photobucket
Dobro sam spavao i ujutro kad mi se Stefan pridružio razgledali smo Heidelberg. Grad je divan; a od svega se najviše ističe slavni dvorac Heidelberg; tu smo proveli najviše vremena. U laganoj povratnoj šetnji dogovorili smo se da ćemo zajedno motorom do jednog velikog Mercedesovog autosalona rabljenih vozila. Naime, Stefanu je želja za 40. rođendan priuštiti si veliki poklon, E-klasu karavan; pogodnu za dugačka putovanja, kamping i vuču manjeg brodića kojom bi zamijenio sadašnji maleni Smart.
jing-jang

Heidelberg
barrelcastlePhotobucket

Razgledavanje je bilo zabavno; a zatim smo ogladnjeli i ručali. Stefan je htio da ostanem duže, da izađemo tu večer jer je bila subota, ali ja sam morao dalje. Put me vodio dalje prema gradu Speyeru, u čijoj sam blizini posjetio Kerstin i njezinog dečka; koji žive kod njegovih roditelja, a posjeduju manju obiteljsku vinariju - nadam se da ne dvojite o tome što smo tamo pili :D
seco
Po mom dolasku slijedio je lijep i topao doček, i topla i ukusna večera; a zatim smo, uz priču, krenuli u šetnju prema vinogradima.
whats up?
Osim dosadnih hrušteva, koji očito vole vino i bilo ih je tamo milijarde, ništa nam drugo nije smetalo. Zalazak sunca i večer bili su zaista predivni, i sve to u dobrom društvu i uz taman rashlađeni pjenušavi Seco.
dinner & vine
Spavao sam odlično i ujutro je opet, nakon kratke i slatke posjete, došao red na kilometre. Oprostio sam se sa svima i krenuo na sjever, put Frankfurta i Hamburga. Lokalne su ceste u ovom dijelu Njemačke prilično ravne i brze, ali istodobno dozlaboga dosadne.
Photobucket
ladybug traveler
malo razonode i slijepih putnika
Ipak, nakon cca 2h stvorio sam se u Frankfurtu...
F. am Main
bier wagen
Tu sam proveo relativno kratko vrijeme; malo se divio gradu, malo prošetao, nešto pojeo i usput se sakrio od kiše, i već je bilo vrijeme za poći dalje... Istog sam se predvečerja našao na lijepim prostranstvima Njemačke. 200tinjak km sjevernije, nakon duge i dosadne ravnice, našao sam se u šumovitijem kraju; čak i s pokojom brdom tu i tamo.
Photobucket
Spavao sam u gustoj borovoj šumi, vrlo blizu glavne ceste...
Ujutro se ispostavilo, gustoj borovoj šumi, na proplanku.. punom krpelja :0
Valjda mu je upravo zbog toga i bilo ovakvo ime:
Katastrofen...
Zadnji dan u Njemačkoj mogao bi se vrlo kratko opisati: Hannover, Balkan, Hamburg, polje (100km od Danske)
Bilo je tu zapravo dosta vožnje i dva velika i lijepa grada; ali najinteresantniji događaj zbio se na izlasku iz Hannovera, točnije u njegovom predgrađu.
1st airborne
Bilo je taman oko 14h; vrijeme ručka; a bio sam već i jako gladan. Sa svoje sam desne strane, u prolazu, vidio restoran Balkan Hause. Pomislih: ovi moraju biti 'naši' a i zaželio sam se ćevapa :P
Tamo su pričali naški, ali su mi na tom istom našem rekli da su na pauzi :(
Morao sam se zadovoljit osrednjim kebabom od Grka preko puta. No kad sam se vraćao po motor, kojeg sam ostavio parkiranog kod Bosanaca, taman je došao gazda. Popričali smo, popili kafu, upoznao sam mu kćer ;) i dobio puno tekućine za po putu. I kad smo se već pozdravljali on kaže prezime: Čućuković! Neki kao daljnji stric, ajmoreć, mom frendu Željku. I opet je Svijet mali :)
U Hamburgu se nisam zadržavao predugo, svega pola sata-sat za razgledavanje i krađu interneta (tip: u Njemačkoj koristiti wi-fi Starbucks caffe-a (radi i nedjeljom - kad je Starbucks zatvoren) jer je za korištenje McD wi-fija potrebno posjedovati njemači mobitel)
Hamburg Hafen
stairs to heaven
Photobucket
Photobucket
70ak km od Hamburga i stotinu i nešto od Danske granice, već po mraku, našao sam odlično polje, gdje sam uz brundanje dalekovoda nedaleko obavio tuširanje (1.5 l vode) i zaspao kao klada! 

01.09.2011. u 12:06 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< rujan, 2012  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Rujan 2012 (3)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (2)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (6)
Travanj 2011 (13)
Ožujak 2011 (2)
Studeni 2010 (6)
Listopad 2010 (16)
Rujan 2010 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

The put
chapter I. Europe

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Igre.hr
Najbolje igre i igrice

Forum.hr
Monitor.hr

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se